HHO generator

Imao je moj tata u golfu IV i nema pomaka,neki tvrde da ima je pomoglo,al su to skinuli,zasto? pitanje je 

a evo kome se cita malo strucnije misljenje o tome

Ideja o vodiku kao gorivu budućnosti potječe od Julesa Verna i od 1930 postala je prava hrana na kojoj su odrasle generacije pisaca znanstvene fantastike.S napretkom nuklearne tehnologije nakon drugog svjetskog rata tehnolozi su počeli sanjati o električnoj energiji tako jeftinoj da je se neće isplatiti naplaćivati i tako jeftinoj da će se moći upotrebljavati za proizvodnju vodika koji će potom biti korišten kao gorivo. Međutim, do 1970 postalo je jasno da nuklearna energija, iako potencijalno prihvatljive cijene kao i ona iz klasičnih izvora, ne može dati energiju jeftinu kako se pretpostavljalo. Unatoč tome, znanstvenici zagrijani za ideju energetike zasnovane na vodiku nastavili su marširati naprijed. Zabrinutost zbog općeg klimatskog zatopljavanja i američke ovisnosti o uvoznoj nafti dala je ovoj grupi dodatni poticaj a u javnosti se povećao interes za njihova rješenja moguće energetske krize.  Vlada Georga Busha progutala je udicu i tijekom proteklih šest godina potrošene su milijarde dolara na istraživanja u vezi s proizvodnjom i korištenjem vodika kao goriva. Na žalost, sva ta istraživanja kao i ideja o vodiku u ulozi goriva nemaju nikakve praktične svrhe.  Znamo da će to razočarati domaće planere amatere a i političarima bi od ovoga što slijedi mogla izrasti poneka sijeda na glavi – no od istine se ne da pobjeći.
Hrvatska nema baš nikakvu energetsku politiku osim ideje da će sve što ustreba već nekako nabaviti kupnjom u inozemstvu – ideja o energetskoj neovisnosti koliko god graničila sa znanstvenom fantastikom u hrvatskom slučaju može dovesti barem do napora da se energetska ovisnost smanji. Međutim, u predvečerje energetskih kriza koje će izmijeniti civilizaciju, Hrvatska se nije makla dalje od planiranja novih elektrana na plin. 

Istina o vodiku

Vodik može biti zvor energije jedino ako postoji u čistoj formi i ako može stupiti u kemijsku reakciju se nekom drugom kemikalijom, u ovom slučaju s elementarnim kisikom. Na žalost, cjelokupni vodik na planeti (osim onog koji se nalazi u ugljikovodicima) veće je oksidiran tj potrošen je te nam ne stoji na raspolaganju kao gorivo. Najbliže mjesto gdje se slobodni vodik može naći u izdašnim količinama jest površina Sunca no njegovo korištenje zahtijevalo bi rješavanje mnoštva komplikacija. Nakon Sunca, sljedeće mjesto s obiljem vodika jest atmosfera Jupitera. Na žalost, Jupiter je okružen poljem vrlo snažne radijacije koja je pogubna kako za ljudska bića tako i za elektroniku pa bi iskorištavanje vodika iz ovog izvora moglo biti inžinjerski prezahtjevno. Jupiter osim toga ima (zbog svoje mase) ogromnu gravitaciju koja bi mogla jako otežati transport vodika prema Zemlji. I konačno, Jupiter je jako daleko od Zemlje pa bi 2-3 godine putovanja između Jupitera i zemlje gotovo sigurno dovelo do toga da bi većina vodika isparila; put kroz Zemljinu atmosferu da se i ne spominje.

Ako dakle nakon ovog blago zabavnog razmatranja otklonimo mogućnost da bi vanzemaljski vodik mogao poslužiti kao gorivo tekućoj civilizaciji, jedino što nam ostaje na raspolaganju jest proizvodnja slobodnog vodika na Zemlji.

Ono što je čini se mnogima nejasno jest da proizvodnja vodika u čistom stanju traži više energije od energije koju nam može dati proizvedeni vodik. Vodik dakle nije izvor energije; vodik je sredstvo za prijenos energije.

Na žalost, vodik je i vrlo loše sredstvo za prijenos energije.

Zagovornici ove prijevare s vodikom tvrde da se vodik najlakše može proizvesti elektrolizom vode. To je međutim veoma skupa metoda kojom se danas od cjelokupnog vodika koji se troši u SAD-u proizvodi samo 4%. Sav ostalo vodik proizvodi se izdvajanjem vodika iz molekula ugljikovodika, konkretno metana ili reformingom iz ugljena. Oba ova oblika vodika izvanredno su neekonomična koriste li se kao goriva.  Cijena komercijalnog vodika na veliko, proizvedenog navedenim metodama iz ugljikovodika je $6 po kilogramu. Komercijalni vodik koji se isporučuje kupcima komprimiran u posebnim spremnicima stoji danas oko $100 po kilogramu. Za usporedbu, kilogram vodika sadrži jednaku količinu energije kao 3.8 litara benzina (1 galon). To znači da čak i da su automobili na vodik stvarnost i da postoji infrastruktura za njihovo snabdijevanje gorivom, nitko tko ima mogućnost izbora ne bi kupovao takva vozila.

Čak i oni koji su spremni žrtvovati slobodu i diskvalificirati ekonomiju kao racionalnu aktivnost zbog očuvanja okoliša, pametno bi učinili da razmisle prije nego se odluče koristiti vodik kao gorivo. Budći se vodik proizvodi reformingom iz ugljikovodika, njegova uporaba ne bi smanjila emisije štetnih plinova već naprotiv – znatno bi ih povećala. Evo kako to izgleda u stvarnosti:

Reakcija kojom se iz metana proizvodi vodik izgleda ovako:

CH₄+2H₂O=CO₂+4H₂     i uz to  ∆H=+59 kcal/mol

Ovo znači da je ta reakcija od one vrste koja traži energiju za odvijanje. Odakle energija? U ovom slučaju, od spaljivanja nešto metana.

CH₄+2O₂=CO₂+2H₂O  i uz to  ∆H=+205 kcal/mol

Pretpostavimo li optimistički da sagorijevanje metana teče uz 72% efikasnost odnosno da se tih 72% energije koristi za reforming proces kojim se proizvodi vodik, sa svakim molom metana koji sagorijevamo imamo dovoljno energije za reforming 2.5 mola metana (ili 5 za svaka dva sagorena mola metana). Reakcija tada postaje sljedeća:

7CH₄ + 4O₂ + 10H₂O => 7CO₂ + 4H₂O + 20H_2.

Što proizlazi iz ove jednadžbe?

Ono što smo uspjeli napraviti jest sa 7 molova metana proizvesti 20 molova vodika a uz to smo proizveli i sedam molova ugljičnog dioksida. To je točno toliko ugljičnog dioksida koliko bismo ga proizveli da smo kao gorivo upotrijebili sam metan (bez transformacije u vodik). Sedam molova metana dala bi 1435 kolokalorija energije da su upotrijebljena kao gorivo direktno. No kako smo u ovom procesu dobili 20 molova vodika čija je energija 1320 kilokalorija, za jednaku količinu proizvedenog ugljičnog dioksida proizveli smo manje korisne energije.

No ukupna slika je mnogo gora nego se čini na prvi pogled. Da bismo mogli bilo što učiniti s vodikom trebamo ga komprimirati ili pretvoriti u tekućinu. To je izvanredno neefikasan proces no ne ulazeći u detalje dovoljno je reći da 40% energije u vodiku treba potrošiti da bi se on pretvorio u tekućinu. I još dalje: taj tekući vodik neprestano isparava tj nemoguće ga je zadržati u tekućoj formi kroz duže vrijeme pa se 'energija' i dalje gubi. Bilo bi efikasnije vodik samo komprimirati jer bismo u tom postupku izgubili samo 20% energije sadržane u vodiku. No sad se javlja drugi problem. Spremnik u kojem se može prevoziti komprimirani vodik uz tlak od 350 atmosfera oko 65 puta je teži od vodika koji se nalazi u spremniku. Drugim riječima, da bismo prevezli 200 kilograma komprimiranog vodika treba nam spremnik težak 13 tona. Zamislimo situaciju u kojoj nam treba 13-tonski kamion veoma posebnih karakteristika da bi deset vlasnika automobila napunilo svoje rezervoare s oko 70 litara goriva?

Ni izgradnja cjevovoda (uz astronomske troškove!) nije moguća prije svega zato jer vodik ima veoma malu molekulu koju je gotovo nemoguće spriječiti da prodre kroz bilo koji materijal uključivo i čelik. Zato bi u dugačkom cjevovodu većina vodika naprosto nestala usput uništavajući metal cjevovoda.

Druga metoda za proizvodnju vodika (elektroliza) mnogo je gora u svojim performansama. Pretpostavimo opet da kilogram vodika ima istu energetsku vrijednost kao kilogram ugljikovodika te da vlasnik crpne stanice nastoji ostvariti jednaki prihod (1 kunu po kilogramu) prodajući vodik umjesto benzina. Da bi zaradio skromnih 1000 kuna on mora prodati 1000 kilograma vodika. Pretpostavimo i da se vodik proizvodi na njegovoj stanici jer je transport previše kompliciran a to opet znači da ako nam za proizvodnju 1 kilograma vodika treba 163,000 kJoula energijem za navedenu količinu od 1000 kilograma vodika potrebno je najmanje 45,000 kilovat sati električne energije. Ako je cijena jednog kilovata 0,3 kune, samo cijena struje za ovaj postupak bila bila bi 13,500 Kuna na dan. Takvoj stanici potrebna bi bila snaga trajna snaga od 1900 kilovata ili oko 1000 puta više od standardne obiteljske kuće.

Gorive ćelije

Gorive ćelije su elektrokemijski uređaji za direktno pretvaranje energije oksidacije vodika u električnu energiju. U stvari, gorive ćelije predstavljaju elektrolizu 'unatrag', u njima nema pokretnih dijelova koji se troše i vrlo su pouzdane. Međutim, iako se veće desetljećima koriste kao izvori energije u svemirskim letovima i nakon milijardi dolara utrošenih u njihov razvoj, gorive ćelije nisu našle osobitu komercijalnu primjenu.

Prvo, ćelije trebaju trajati godinama a ne samo tjednima kolio traje prosječna svemirska misija. Drugo, kisik koji je potreban ćelijama za rad dolazi iz atmosfere koja je mješavina plinova od kojih su svi osim kisika smetnja za rad ćelija. I treće, ćelije su krajnje skupe. Ćelije koriste platinu kao katalizator i svi pokušaji da se cijena ćelija spusti ispod oko $7000 po kilowatu ostali su bez rezultata. To znači da za automobil od 100 konjskih snaga trebamo 75 kilovata eletrične struje a to znači i oko pola milijuna dolara vrijedne gorive ćelije. Kao rezultat svega toga, automobil s gorivim ćelijama a jednakih performansi kao vozilo na običan benzin skuplji je oko 400 puta.

Kad bi se našao netko tko će uvesti ovu tehnologiju ne vodeći brigu o njenoj ekonomičnosti, još uvijek ostaje ono što smo spomenuli u prvom dijelu – sagorijevanje ugljikovodika za proizvodnju vodika i povećana proizvodnja ugljičnog dioksida.

Danas postoje diesel motori čija se efikasnost penje na nevjerojatnih 55%. Nasuprot tome, efikasnost gorivih ćelija je dosegla 38%.

Ideja o vodiku s kojim će se nadomjestiti sve očitije nestajući ugljikovodici potpuno je promašena. Možda je prije tridesetak i više godina kad su ćelije ušle u upotrebu u specifičnim aplikacijama moglo biti razloga za optimizam budući se mogao pretpostaviti tehnološki razvoj koji bi mogao dovesti upotrebe vodika ako nigdje drugdje a ono barem u gorivim ćelijama. Na žalost, nakon mnogih milijardi utrošenih u razvoj tehnologije proizvodnje vodika (u kojoj se i nema što izmijeniti) te razvoj gorivih ćelija, danas znamo da se za skore energetske probleme u vodiku ne može tražiti rješenje.

Nadamo se da će ovo pročitati i poneki poličar i zamisliti se nad pročitanim prije nego izusti kako ne vidi osobitih energetskih problema u budućnosti

isprika na dugom postu

Evo ja sam se malo igro danas...

EDIT:Muci me jedna stvar,jutros sam uzeo akumulator te 2 CPU Pasivna hladnjaka te kutju od sladoleda,to pospajo i u kutju stavio vode i soli (cca saku soli),na poklopac izbusio rupe,provuko kabel i cijev za zrak,te zaljepio sa HotGlue,no meni je reakcija premala,skoro pa kao na ovome videu,tu cjev sam stavio u drugu casu sa vodom i ne izlaze mjehurici,u cemu je caka?

Mislim da je ovo nije koncepcija HHO generatora i ustede.

Nitko ne govori o autu na čisti vodik ili pak foru da se on negdje toci. 

Fora je da se u samogradnji moze spustiti potrosnja goriva tj. da se moze povecati iskoristivost motora. 

A struju za elektrolizu dobivas preko akumulatora tj. alternatora, a kaze mi čovijek da mu ta posudica vode traje 6 mjeseci. Tako da ja ne vidim neke probleme. 

On ima taj generator u cherokiju nekih godinu dana jos nema nikakvih zankova vece potrosnje motora ili pregrijavanja. 

cim je starije auto i cim je veca potrosnja, to je veca razlika

sta on moze pomoc autu koji trosi 6l/100km

kada on uzme toliko energije da se to sve prebije

evo zainteresiralo je mene i frenda on vozi reno 5 gts 1.4 benzinac pa dali bi imalo kakvog efekta

pa ce da sklepamo onda :) pa da vidimo dali ce bar manje trosit petica. jer s ovim cjenama benza nisu normalni.

Evo cisto sam na cep neki plasticni izbusio rupe i stavio m5 vide dugacke 5.5cm  3 u minus i 3 u plus.

i spojio sam na staro napajanje od kompa. reakcije ima vidi se da dolazi pomalo na vide :)) samo je sporo ali dobro nisu mi vide do kraja uronjene nego samo 1cm zadnji dio trebam duze kupit i stavit :)

i vuce 0.62A

Nakon kolko prijedenih kilometra bi se to isplatilo kod motora koji trosi oko 6-8l/100km?

1.4 je motor, tu(http://www.crowebmedia.com/hho-mobil/index.php/component/virtuemart/hho-generator-setovi/9-plates-drycell-hho-hydrogen-generator-complete-kit-for-engines--detail)je 3.7k cijena generatora. (auto je golf 3 iz 1995, pa prema prethodnom postu predpostavljam da bi bilo lako ugraditi)

Takoder me zanima dal se gubi garancija ugradnjom tog generatora?(u pitanju je toyota auris 2011 godiste)

I jos me zanima dal se mjenjaju onda kakve specifikacije auta tj. dal se nakon ugradnje mora legalizirati prvo ili ga odmah mozes voziti?

Znaci toyota ispada, a za golfa cu se jos malo raspitati, ako bi ulozio ukupno do 5k kuna mozda bi bilo isplativo...

Ma ovo se sredi ugradnja i slicne stvari za neku sicu(potegnu se veze neke :P)

EDIT: evo racunao sam ako je 20% usteda onda bi mi se nakon 35 tisuca km isplatilo tih 5k s golfom, a prosjecno se na godinu 15-20t km i to bi se za 2 god isplatilo.

Hmm,imam jednog kandidata koji je spreman u potpunosti prijeći na HHO-eto mi projekta za ljeto.

Odi si u auto djelove i uzmi od golfa expanzionu posudu negdje je oko 250 kuna onu bez senzora da nemoraš i tu rupu još zatvarat (najeftinija od svih novih) treba ti i gornji čep sa prijelazom na crijevo do usisa zraka u motor e za to se zaleti kod nekog tokara i od plastike, i što da se kaže razočarat češ se jako, potrošnja je negdje oko 25 ampera a i više pa se okretaji sami dižu u leru i povečava potrošnju. Jedino je rješenje dodatni alternator samo za generator, lampica mi je svjetlila ko božično drvce od akomulatora jednostavno fali struje. I na kraju smo mali savjet nemoj gurati filter od cigarete u crijevo i probati zapaliti da se diviš kako to gori jer je vodik strahovito zapaljiv, kada je filter izgorio a moj partner ima reflekse ko krepana kokoš expanziona posuda se re razletila mada je oko 8mm debljine i drži tlak od 15 bara bez greške, razbili smo veliki prozor, dva dana nismo skoro pa ništa čuli a u glavi samo šumi a generator je ostao cijeli jer nismo stavili šelne na crijeva pa ih je izbilo i nje istisnulo brtve. Cilj mi je bio jedan ali rezultati drugi motor u autu je 2.4i V6 dizajniran 1988 pa je samom time i poželno da manje troši ali rezultati u gradu nikakvi ko da generatora ni nema.

mene zanima dali moze doci do kontra efekta da steti motoru. ako ga ima previse i koliko je to sigurno da se stavi samo cijev u usis od zraka.

Prije bi stavio neki nepovratan ventil il tako da ne dode do zapaljena il tako nesto je ko to mozda razmisljo ?

hehe i mene zanima nadam se da ce sve proc uredu te da cu iznjet rezultate :) hehe

Ako ti fali plina povečaj postotak kiseline dok se ne zapjeni i onda malo razrijedi. Nepovratni ventil ti netreba jer nemaš toliko plina da bi isti radio a i ako vodik nekim čudom dođe do otvorenog plamena taj šus je najmanji problem koji imaš veči je taj Fap kljunaš kojeg si sreo direktno u zavoju. Ploče samo pošmirglaj sa finijim šmirglom i obriši sa nitrom da nisu masne da brtve ne cure i vozi.

U čirokiju je 3.2 motor bil