Kako sam dobio posao u Irskoj

https://www.skyscanner.ie/transport/flights/zag/dub/171115/airfares-from-zagreb-to-dublin-in-november-2017.html?adults=1&children=0&adultsv2=1&childrenv2=&infants=0&cabinclass=economy&rtn=0&preferdirects=false&outboundaltsenabled=false&inboundaltsenabled=false&ref=home#details/18486-1711151325--32046,-32753-1-11154-1711151830

Pa vuku se po novinama već dva tjedna.

Osoblje diglo sidro i otišlo u Norwegian. Ostali su svi odlučili odjednom uzeti godišnji ili otvoriti bolovanje.

Rezime nakon skoro godinu dana, sa stajališta nekoga tko 90% vremena šarafi po softwareu.

- Radim manje nego u RH.
- Nema psihološkog pritiska od strane nadređenih.
- Jedino što je bitno je da se posao odradi, nitko ne prati odrađene minute.
- Ovo tu je sjeverna božja zabit s malim brojem sunčanih dana, pa ne postavljaju pitanja ako se usred posla ustanem i odem u šetnju na nekih 15-20 minuta.
- Nema kavenisanja za vrijeme radnog vremena.
Ovo sve naravno ovisi o poslodavcu, nečija iskustva su možda dijametralno suprotna.

- Nema pečata.
- Kvaliteta gradnje je sranje. Stanovi u viktorijanskim i edvardijanskim građevinama u centru su sranje na kub.
- Bez privatnog zdravstvenog je zeznuto, pošto je HSE samo malo manje neorganiziran od HZZO-a.
- Suplementi vitamina D možda će vam zatrebati tijekom siječnja i veljače. Bez nekakvog hobija ili povećane fizičke aktivnosti prosinac i siječanj mogu biti teški za mozak.
- Ako niste negdje u getou, ljudi su vrlo pristojni u svakodnevnoj komunikaciji. Nisam još doživio laktarenje.

Troškovi života u Dublinu i bližoj okolici:

Smještaj i režije:
 - Stanarina za jednosoban stan na periferiji (rujan 2017.) - od 1200€ pa naviše. Jednosoban stan ovdje znači dnevna+spavaća+kuhinja+kupaona.
 - Struja + grijanje na struju (ako je netko u dnevnom boravku, temperatura nije ispod 23°), ovisno o godišnjem dobu 80-200€ mjesečno.
 U slučaju da postoji plinska instalacija, troškovi grijanja su niži.
 U zgradama gdje prevladavaju jednosobni i dvosobni stanovi, građevinci su obično uštedjeli na dozvolama i certifikatima za plin, pa nije uveden.
 
Osnovne stvari:
- Hrana...E, ovo može biti malo kompleksnije. Za solo život, ako se kuha kod kuće i ako se ne jede vani, to je okvirno oko 50-70€ tjedno po glavi.
Ako se jede vani, sendvič na benzinskoj je od 4-5€ pa naviše, pošten obrok u nekakvoj kantini 7-10€, restorani od 12-15€ pa naviše.
- Odjeća: Cijene su gotovo jednake kao u RH.

Prijevoz:
- Mjesečna "rambler" karta za Dublin Bus (važi 30 dana, no nije ograničena na jedan kalendarski mjesec) oko 130€. Nakon aktiviranja važi cijeli dan, nije limitiran broj autobusa tijekom tog dana. Postoji i verzija za 5 dana.
Klasična mjesečna karta za Dublin Bus preko taxsavers.ie efektivno nakon odbitka poreza dođe oko 80€. Bez toga dođe oko 132€, pa ako kombinirate autobus s nečim drugim "rambler" se u tom slučaju možda više isplati.
Godišnja karta preko taxsavers.ie je definitivno najpovoljnija.
- "Cycle to work" šema omogućuje nabavu bicikla i opreme za 50% niže cijene. Ali naravno da su trgovci primijenili "Paddy prices", pa su cijene nešto više nego u Europi.
Bicikl i opremu (svjetla, kaciga, odjeća za kišu) može se otplaćivati na rate do godinu dana. Preporučuje se uzeti i dobar lokot.
Postoji i nekoliko relativno sumnjivih tvrtki koje za puno manje iznose prodaju bicikle ovih koji izgleda nisu imali dobar lokot. Cycle to work naravno ne važi u tom slučaju.

Komunikacije:
- Internet priključak: 50€ mjesečno
- Mobitel: Bon 15€ mjesečno (besplatni pozivi i poruke unutar Irske, 10GB internet prometa).

Tehnika:
- Ovdje važi ono što lokalci zovu "Paddy prices". HGSPot/Vemil u najboljim danima i to na steroidima. Živijo Amazon! Živijo ParcelMotel!

Izlasci, razvrat i ostalo:
- Kava od 2-3€
- Pivo (pinta) od 4€ (lokalna birtija na selu) do 10€ (Temple Bar)
- Muzeji, galerije - većina je besplatna, oni koji nisu su u rangu od 25-70€ po glavi.

Ako planirate živjeti bez cimera, Dublin nije baš mjesto pogodno za fizikalce ili SSS.
Za obitelj s jednim ili dvoje djece, negdje na periferiji Dublina trebati ćete godišnje između 45000-50000 € brutto za najosnovnije troškove.

Stanarine će rasti barem idućih 2-3 godine, dok ne dođe do masovnijeg egzodusa.

Za sada ne.

Zbog tipa posla kojim se bavim, isplati mi se ići jedino u Njemačku, Švicarsku ili možda Norvešku

Sve ostalo bio bi ogroman rizik.

Njemačku bih za sada izbjegavao, jer će tamo uskoro krenuti rezanje socijale i rušenje cijene rada.

Bilo gdje unutar Unije bih na kraju imao jednak životni standard.

Kada izračunam neto plaću i troškove života, svi su u rangu +/- 200 eura više ili manje u džepu na kraju mjeseca.

Penzija je smijurija, nigdje nećemo doživjeti onu "državnu". A kako su naši krenuli, ostati ću i bez 12-13000€ iz drugog stupa koje sam do sada tamo uplatio.

Za programerske poslove ovdje gotovo sve tvrtke u paketu nude privatno zdravstveno + nekakav dil za privatno mirovinsko.

Kod sadašnjeg poslodavca je riješeno tako da mjesečno uplaćuju jednak iznos koji i ja uplatim.

Što se tiče dobne diskriminacije, ovdje ju za sada nisam vidio.

Imamo nekoliko ljudi koji su debelo u pedesetima, ali su usko specijalizirani i njih će teško zamijeniti s par Indijaca/Poljaka/Hrvata/Rumunja.

Irsku mogu zeznuti dvije stvari.

Prva je da Britanija i SAD srežu poreze korporacijama i pokušaju ih odvući tamo.

Druga je da u ekonomskom sukobu sa UK, Mutti krene štititi njemačku industriju pod cijenu žrtvovanja zemlje s preko 4 milijuna stanovnika.

Citam temu od pocetka. Imam pitanje odnosno zamolbu.

Vidio sam negdje u ovoj temi ili nekoj drugoj vezano za poslove i zivot u inozemstvu.

Covjek koji radi za online shop u njemackoj molim te javi mi se.

Ovdje u Zagrebu nit preko veze ne mogu dobiti posao u protisu pa imam par pitanja. 

@nixass

Krivo si shvatio.

Da, zato i pratim nekoliko tema koji se tiču inozemstva na forumu.

Al' kaj se mene tiče osobno, misli kaj oćeš....

Ma to su ovi iz naše Vlade režirali da nam mladi ne bježe van jeftino ... :)

Svaka čast vama svima na sjeveru, ja to be bih mogao. Evo kod nas danas 20 stupnjeva sunčano. Pivo još hladimo na 4 stupnja i pijemo na terasi. Moja taktika je da mijenjam rakiju za bitcoin. Vidjet ćemo ...

40 stupnjeva ima svojih prednosti. Za dobar pogled ne moraš se penjati na vrh brijega.

Evo me, nakon malo duze vremena sa malo duzim postom. Vec neko vrijeme se tjeram da nesto tu napisem i uvijek je "sutra cu", "za vikend cu" i na kraju nista...

Danas mi je tocno dvije godine otkako sam sletio u Irsku. Ne bih se ni sjetio nego me jutros najstarija kci pitala koji je datum. I onda kad sam izgovorio sam se sjetio. I sada, nakon dvije godine, me prodje jeza kad se sjetim tog dana. Prosao sam rat kao dijete, nagledao se svega, dozivio svasta. Ali taj dan je daleko najteza stvar koju sam ikada napravio/dozivio. Nisam nikada pozalio sto sam dosao ovdje, bas naprotiv. Ali jos uvijek se sjecam mirisa kose svoje najmladje kceri koja je spavala kad sam ju isao poljubiti prije izlaska iz kuce. Tih drhtavih zagrljaja sa moje dvije vece cure. Mojih roditelja koji placu i ne razumiju zasto odlazim (iskreno, mislim da jos uvijek nisu shvatili). Beskrajnih 2-3 sata sjedenja na osjeckom aerodromu dok je staklo bilo izmedju mene i moje zene koja je isplakala more. Sjecam se sjedenja na Londonskom aerodromu, slijetanja u Dublin, prohladne noci i pricljivog taksiste koji me vozio po lijevoj strani koja mi je sad najnormalnija stvar na svijetu. Tezinu toga mogu shvatiti samo roditelji, bez obzira kako dobre prijatelje ostavljate, bez obzira koliko voljeli tu curu ili decka koji ostaje. Ako imate djecu i mislite doci - pripremite se za jedan izuzetno los dan. Svi sa kojima sam pricao a imaju djecu, svima je bilo isto.

Ali isplatilo se...

Ovo je tu nas dom. Imamo uredjen zivot, prijatelje (mahom hrvate), djeca imaju svoje prijatelje i aktivnosti. Ne znam kad sam zadnji puta secirao pa cu se samo dotaknuti ovogodisnjih stvari (kad vec izgleda ko neki glupavi blog)

Drugi dan Bozica mi je stigao sogor sa curom. Ostali su kod nas gotovo nevjerojatnih 5 mjeseci. Odlican primjer ljudi koji ne znaju sta bi i kako bi. Znaju samo da bi htjeli imati novaca i to po mogucnosti bez da rade. Uzas. Ispocetka nam je bilo super jer nam je tko imao cuvati djecu pa smo mogli sami ici u shoppinge. Cak smo i u skotsku otisli malo, malo na drugu stranu Irske i tak...

Cure su mi otisle u HR 23.06. 2 tjedna nakon toga sam ja isao. Letio sam za Budimpestu. Cekao me rentacar i negdje oko 1:30 sam krenuo sa aerodroma prema granici. Tamo me zaustavlja policija i utvrdjuje da nesto ne valja sa mojom osobnom. Policiji je trebalo oko 2 sata da utvrdi da su mi oni sami ponistili osobnu. Proljetos smo u hrvatskom veleposlanstvu napravili privremeno boraviste (ili sta je to vec). Nazalost, mene je policija prije toga 2 puta trazila na mojoj kucnoj adresi da mi uruci kaznu zbog neodjavljivanja auta (sto nisam mogao napraviti u medjuvremenu jer nisam dolazio nazad, a HR tablice su bile kod mene u Dublinu). Nakon sto me drugi puta ne nalaze - odlucuju mi ponistiti osobnu. Apsolutno nisam mogao ni zamisliti da je tako nesto moguce. Mene je firma mogla poslati na sluzbeni put bilo gdje u europi i ja sam zbog toga mogao zavrsiti u pritvoru u nekoj vukojebini. Uglavnom, nakon 2 sata oni shvacaju da je osobna ponistena i da se mora napraviti nekakav zapisnik i regulirati nesto u kompjuteru kod njih jer im se upalio alarm (njihova rijec) kao da sam u najmanju ruku trazeni zlocinac. Provjerava se visina, boja kose... Ja gledam i ne vjerujem. OK, nakon 2 sata znamo sta je - ali... Voditelj smjene je otisao sa posla da izbjegne guzvu prema moru i ja moram sacekati drugu smjenu. Jedan mladi policajac koji je bas bio angaziran da se to sve rijesi dolazi do mene i govori mi "meni je neugodno sto vam ovo uopce moram govoriti ali vi morate sacekati jutarnju smjenu jer ovo sad nema tko potpisati". Odmah sam se sjetio zasto mi je hrvatska birokracija ostala u tako neugodnom sjecanju. Klosarim na granici do druge smjene i voditelj mi kaze da se javim u ispostavu u svom selu u ponedjeljak (ovo je bila subota ujutro) i da ce mi oni vratiti osobnu. Par dana i 550 kn kasnije imam novu osobnu ali sa irskom adresom. Raritet, definitivno. Dakle, posjedujem kucu u hrvatskoj i nije mi dozvoljeno napraviti osobnu sa HR adresom. Zene na salterima kao papagaji ponavljaju bedastoce i na moja pitanja nemaju odgovore nego samo govore kako je to po zakonu. Pitam ih "a zasto ne mogu napraviti osobnu sa HR adresom kad posjedujem kucu ovdje?". Zena na salteru kaze "mozete, ali mora ici terenska provjera da utvrdi da vi stvarno tu zivite". Ja kazem "pa ne zivim, ja zivim u dublinu - zasto bih se pravio da zivim ovdje? Samo hocu svoju adresu na osobnoj a boraviste mi je u dublinu". "Gospodine to je tako po zakonu". A dobro gospodjo, zato nam lijepa nasa i je tako napredna jer su zakoni dobri i sprovode se...

Nemam nista protiv provodjenja zakona ali po defaultu se ide cizmom u HR. Meni je ovdje policija mogla naplatiti kaznu vec barem 10 puta jer nemam potvrde o osiguranju i placenom porezu istaknute na vjetrobranskom staklu (zakonom je propisano). Zaustave me, ja izvadim te papire iz ladice i pokazem. Oni samo kazu "OK, ali trebali biste to imati istaknuto". Kazna za to je 60 eura - ne pada im na pamet pisati ju (sve je uredno placeno).

Mimo tih par eskapada godisnji mi je bio super. U 2 tjedna sa iznajmljenim autom nabili preko 4.000 km. Opet su me neke stvari izbacile iz takta. Npr, ulaz u NP Krka za nas 5 je skoro 600 kn. A ako se hoces popiskiti - to je jos 5 kuna. E jebi ga...

Vrucina me apsolutno ubila u pojam. Nikad nisam bio od onih koji kukaju zbog visokih temperatura ali drugacije je kad imas cijelo proljece i temperatura postepeno raste do tih 30-35. Kad si konstantno na znatno nizoj temperaturi onda je to bas dosta zajebano. Iskreno, prvi bih rekao "a vidi ovoga sto se pravi, kao da zivi na juznom polu". Ali jebi ga, ubila me vrucina. Nisam mogao docekati da se vratim nazad u Dublin.

U firmi su mi bili odobrili samo 2 tjedna godisnjeg iako sam trazio 3 pa sam se pomirio da cu biti samo 2 tjedna u HR. Ali zena mi je valjda mjesec dana pilila po mozgu da dodjem jos jednom pa da se skupa vracamo kuci jer se leti preko stuttgarta (kao, teroristi ovo-ono). I nadje ona neke jeftine karte i natjera me da dodjem jos jednom. Majko mila. Let iz Dublina navecer za London. Ujutro iz Londona za basel. Popodne iz Basela za Osijek. Crko sam. Izasao iz kuce ovdje oko 8 navecer valjda, dosao u HR kucu u isto doba sutradan. Frend je letio pred koji tjedan za Novi Zeland pa mu je trebalo jednako vremena. Zlo i naopako.

Pred cca 2 mjeseca sam imao prvi tehnicki pregled auta ovdje. Kao kod doktora. Narucis se, dodjes, sjednes u cekaonu i cekas da oni sve naprave. Tehnicki vrijedi 2 godine. Mila majka. Produzio sam si osiguranje kod iste firme. Bilo je nesto jeftinije nego prosle godine (sad imam 4 godine "bonusa").

Prije 3 dana sam dao otkaz

Nije mi se svidjalo dosta toga u firmi. Posao je vrlo lagan, stresa nema nista skoro. Ali komunikacija, micromanagement i takve stvari... Nisam bio zadovoljan. Snimio sam nekakav posao koji mi se cinio dosta dobar i stupio sam u kontakt sa recruitericom. I evo, nakon 2 kruga testiranja - dobio sam posao. Projekti se cine izuzetno zanimljivi, lova koju su mi ponudili je suluda. Nije permanent kao ovo sto sam do sada radio nego je contracting. Firma koja "hendla" te stvari mi je promptno odradila papirologiju. Sad jos samo da otkazni rok iscuri.

Uglavnom, u irskoj je (skoro) sve i dalje dobro. Nezaposlenost je na najniza zabiljezena u posljednjih 10-ak godina. Vrijeme je dosta lose i nekim ljudima bas dosta smeta. Mogu to shvatiti, pogotovo kad nasi dalmosi navikli na puno sunca dodju. Meni dvije stvari smetaju. Prva su vozaci. Vi ne mozete zamisliti koliko lose ljudi ovdje voze. Sta rade po kruznim tokovima i cestama opcenito. Tu je gotovo nemoguce naci auto koji nije udaren/ogreban. Prije par mjeseci se pred mojom firmom parkirao peugeot sa slovenskim tablicama. Neka zenska radi odmah vrata pored. Mislim da nije proslo ni 2 tjedna i bio je ogreban na braniku (onako na dugacko i siroko). Druga stvar, za koju sam dugo uvjeravao sebe da si umisljam, je osobna higijena ljudi ovdje. Cuo sam vec mnoge nase koji tvrde da su irci izuzetno prljavi i neuredni. To sam smatrao cistim bezobrazlukom. Ali evo nakon dvije godine mogu reci da je to stvarno dosta lose. Kod mene u firmi vecina ljudi ne pere ruke nakon WC-a. Ako se zateknem s njima u WC-u u isto vrijeme onda samo pokvase ruke sa doslovce 5 kapi. A ako nema nikoga s njima onda samo izadju van. Istu stvar rade i zene. Da se razumijemo - to je osobna stvar i sto se mene tice neka rade sta ih je volja. Ali ako djelimo iste kuhinjske uredjaje, uredske alate i ako se rukujes sa klijentima koji dolaze na prezentacije - onda izvoli oprati jebene ruke. Kod kuce se namazi drekom i valjaj se po podu ako hoces...

Zena mi je pred neko vrijeme pocela raditi u obliznjem soping centru - puni police po noci jer sa engleskim jos nije dovoljno dobra da bi radila sa kupcima. Prvu vecer dosla u zenski WC kad tamo uopce nema sapuna. Pita nadredjenog za sapun - on joj donese iz muskog WC-a. Ona kaze "pa sad vi nemate". On njoj kaze "pa nema veze". Oni prodaju i nesto prehrambenih proizvoda. Uzasno mi sto ja ovo sad tu izlazem kao seoski trac ali ne ide mi to u glavu. Ljudi koji uzivaju tako dobar standard da zakazu na necem tako elementarnom. Bljak

Javite se ako vas ima jos ovdje po Dublinu. Mogli bi mozda organizirati neko druzenje ili nesto. Ja cu se prihvatiti organizacije posto jedini imam 5 zvjezdica

Ajd, cheers kak bi se reklo "tu kod nas"

 stari, rasplak'o si me

Ajde da vidimo sta Djuro von Prekoplotovich kaze...

 Ma svaka cast, pogotovo curama sto su uspjele to izdrzati.

Vjerujem da nije lako, pogotovo u tome slucaju, ali eto. Nadam se da se isplatilo svima onda