Što dalje učiti/raditi?

Slažem se s ovim. Ja sam se počeo baviti jednostavnim programiranjem oko 12. godine - počeo s HTML-om, tad je to za mene bilo programiranje. Dalje sam prešao na CSS, istraživao Photoshop, htio interakciju, pa se bacio u PHP. Programirao neke osnovne stvari u PHP-u, naučio osnove programiranja (funkcije, petlje, varijable). Učio MySQL. Kasnije sam se bacio na C#, Visual Basic, Javascript i milijun drugih stvari. Sa 15 godina vjerojatno sam isto mislio da sve znam. Mislio sam da je kriterij kada možeš reći da nešto znaš to da kužiš osnove jezika (sintaksu), tj. da znaš nešto osnovno sklepati. Išlo je meni relativno ok, išao sam polako, ali učio. Počeo grupirati slične funkcije u fajlove, pa onda includeao. Bacio se na učenje osnova OOP-a, i kasnije sam shvatio da je to u osnovi ono što sam ja već radio bez klasa. Kasnije sam shvatio i da nije samo to.

No, problem je u tome što sam prelazio s jezika na jezik i u svakome radio osnovne stvari, te bio uvjeren da sve znam.

Kad sam prošle godine krenuo na faks, i susreo se s kolegijima Programiranje, tek sam tada shvatio da je moje znanje programiranja kao švicarski sir. Programiranje 1 i 2 su išli glatko. Rad u Javi, sintaksu savladao vrlo brzo, osnove već znao pa je išlo glatko. Uglavnom dosada. Prvi dio bile su osnove OOP u teoriji i praksi, konzolni programi, lagan kolegij. Programiranje 2 bila je nadogradnja prvog dijela, ali s fokusom na dizajn programa (class discovery, class design, using multiple classes) i na GUI (Swing). Novosti su bile event handleri, što sam lako shvatio (zanimljivo je da sam bio uvjeren da zapravo baratam eventima i hendlanjem, zato jer sam ih isprobao par puta u GUI C#, ali preko Visual Studio, znači autogenerated). Pisanje, čitanje fajlova u specifičnom formatu, nije bilo problema, ali bilo je novo.

No onda je došlo Programiranje 3, i tu sam se uvjerio koliko sam zapravo znao. Nastavak na Programiranje 2, opet Java, ali ovaj put napredniji koncepti, inner classes, crtanje grafike, animacija, game loop, multithreading i socketi. Mislio sam, ako sam napravio "multiplayer" u Javascriptu sa divovima i AJAXom da znam napraviti multiplayer igru. Ha. Kad ono, tek shvaćam kako se zapravo izvršava kod. Aha, izolirati kod u threadove. Trebalo mi je malo vremena, čitanja, i konzultacija s profesoricom dok nisam shvatio kompletan princip. Pa sam opet shvatio da ni basic threadovi nisu sve, jer što ako dva threada pristupaju istovremeno resursu, pa sam i to uzeo u obzir i naučio.

Sve u svemu, mislio sam da znam programirati jer sam mogao isprogramirati osnovnu CRUD aplikaciju u PHP-u, Rails i još ponekom frameworku. Mislio sam da znam programirati jer sam mogao izbjeći refresh cijele PHP stranice sa Javascriptom. Mislio sam da znam programirati jer sam znao napraviti malo više od Hello World (osnovne aplikacije tipa kalkulator, notepad, sve ono što može u jednom threadu) u .NET frameworku C#.

Ali kad sam dobio za izradu finalni projekt kolegija, 2D multiplayer igra, client/server dizajn, sve od nule, Java, Swing, multithreading, socketi, tek sam tada shvatio što znači programiranje. Bilo je lakše jer su projekti bili u parovima, ali svejedno je bilo vrlo naporno. Iako smo od profesorice dobili upute da ne počinjemo programirati odmah iz glave - počeli smo, jer svaki početnik to radi. Pa kad smo vidjeli da ne ide, proveli smo preko 6 sati smišljajući i crtajući po papiru shemu klasa, klijenta i servera i komunikacije, uz usmjeravanje od strane profesorice koja je potvrđivala dobre koncepte, a upozoravala na loše. Mjesec dana kasnije, uspjeli smo. Imali smo igru koja je definitivno čak i premašila originalne zahtjeve iz zadatka.

Poanta je da nakon što provedeš neko vrijeme u jednom jeziku, i jednoj platformi, moraš ići dalje na naprednije i naprednije koncepte, jer si jednostavne savladao i dosade ti (i to je trenutak kad većina se većina prebaci na drugi jezik i opet provodi neko vrijeme u tim jednostavnim konceptima, umjesto da uči napredne koncepte u prvom jeziku). A te naučene koncepte lako primjeniš na ostale jezike kad bude trebalo. Moj jedini problem je bio što sam se brzo prebacivao s jednog jezika na drugi, i usput neke lovio bitne koncpete, te naravno, pola važnih nikad nisam na taj način niti otkrio.

Jedan od profesora nam je savjetovao upravo da se posvetimo jednome do kraja, naravno, ne znači da ne možeš raditi malo i ostale jezike, ali fokus da ostane na jednoj tehnologiji. I u tom slučaju, kaže, ukoliko vi imate odlično znanje koncepata koje ste naučili kroz Javu, neće vam biti problem prijaviti se za posao koji traže znanje C#, jer ćete vrlo jednostavno prenijeti te koncepte. A to sve pada u vodu ako smatrate da je odlično znanje Jave napisati Hello World i odvrtiti koju petlju. Mislim da ista stvar vrijedi za bilo što drugo, recimo nije dovoljno znati napisati jednostavnu CRUD aplikaciju u nekom PHP frameworku i RoR. Tek kada savladaš kako napisati pravu production ready aplikaciju, stabilnu i sigurnu, tada možeš reći da si savladao recimo RoR. I poslije ta znanja preneseš u neki PHP framework jako brzo. Ovladati scaffoldingom u 55 različitih frameworka može i majmun.

Iduće godine u ovo vrijeme, vjerojatno ću opet shvatiti da niti sada ne znam koliko mislim, jer me čeka kolegij o design patternima, znam neke osnovne (recimo Codeigniter me poučio singletonu), ali pričekat ću kolegij pa naučiti pošteno.

Mlad si imaš vremena eksperimentisati, ako ne znaš u kom smjeru krenuti bolje je različite stvari upoznati pa za onim što te privuče krenuti nago nešto protiv vlastite volje forsirati.