Qbasic

Ti za iterator ili indeks možeš koristiti koji god naziv, no s obzirom da su se ustalili neki oblici pisanja u pojedinim programskim jezicima, ne možeš reći da nazivi tih varijabli nemaju veze s jezikom u kojem se koriste. Imaju - u C/C++ jezicima obično se koristi i za iterator ili indeks - sasvim je jasno zašto - i-terator, i-ndex. A j i daljnja slova se koriste jer idu po redu. A i nekim slučajem su se našla blizu jedna drugima na tipkovnici. U Basicu (ako se nešto nije promijenilo) tipična varijabla je x - za for..ne(x)t, ili pak inde(x). Ako koristiš x, onda je logično da idu dalje slova po abecedi - x, y, z. Osim toga, to su i često korištene varijable u matematici. Isto kao i i, j, k. Ja sam u Pascalu za iterator u pravilu koristio c - kao counter. Ako sam imao više iteratora, onda sam imao c1, c2, c3...

Dakle, to je nešto slično onome kako se pišu nazivi varijabli. U C-u su se često pisali s malim slovima i _ između riječi od kojh je napravljen identifikator, u C++-u i Javi je uobičajeno identifikator započeti malim slovom, a "kapitalizirati" prvo slovo svake sljedeće riječi. Isto tako, i C/C++-u lijeva vitičasta zagrada obično ide u novi red, dok u javi ide na kraj prethodnog reda. Sve to su neke konvencije, pisana ili nepisana pravila ili preporuke, i mogu se razlikovati od jezika do jezika. I dobro ih je poštivati.

Ne bavim se niti me zanimaju NAVODNE stvari. Jel je ili nije?

Moguće je da i ima veze i s integerom, jer je iterator u pravilu cijeli broj, ali i ne mora imati veze. Varijabla naziva i slaže se sa svime - i s integerom i s iteratorom i s indeksom.

No svejedno - to nije bila poanta moje poruke - poanta moje poruke je bila da odabir naziva varijabli za iteriranje ovisi o programskom jeziku, odnosno o pisanim ili nepisanim konvencijama ili preporukama. A i to da odabir varijabli i, j, k za iteratore zbog toga što se nalaze na desnoj strani tipkovnice - nema nekog uporišta. Tim više što se drugi znakovi koji se često koriste u kombinaciji - recimo uglate ili vitičaste zagrade, te ;, također nalaze na desnoj strani i slijedom toga brže i praktičnije bi bilo da onda za iteratore odabereš f, d ili s, jer bi mogao koristiti obje ruke.

Izgubio bi okladu. Ujedno, više od deset godina tipkam s deset prstiju - da budem precizan, jer tipkanje s dvije ruke ne mora značiti i da koristiš sve prste na rukama.

Vidiš - ja bih se kladio da ti ne tipkaš sa svih deset prstiju, a čak i ako tipkaš, radiš to pogrešno. Naime, ne mogu razumjeti da netko tko zna (pravilno) tipkati s deset prstiju ne zna kamo ide koji prst u osnovnom položaju, pa srednji prst drži na slovu i. Zar onda i srednji prst lijeve ruke držiš na slovu e?

Ujedno, pogledaj si izraz:

for (int i = 0; i < n; i++) {

U tom izrazu lijevom rukom ćeš otipkati ravno tri znaka! Naravno, lijevu ruku ćeš koristiti i za shift, ali pogledaj taj nesrazmjer upotrebe lijeve i desne ruke. Kao da desna ruka već nije dovoljno opterećena sa svim tim znakovima pa je još treba opterećivati slovom i! Taj izraz definitivno bi brže napisao da pišeš slovo f umjesto i. Osim toga, čak i prema tvojoj teoriji slovo i nije prirodni kandidat - prirodni kandidat je slovo k. Ili eventualno slovo j. Jer se oba slova nalaze u osnovnom položaju ruke. I ispod dva "najbolja" prsta - jedan najprecizniji, drugi najjači.

Mene su isto učili da i,j,k kao nepisano pravilo za countere potječe još iz Fortrana gdje je i značio integer. Baš sam pitao svog mentora... Nikada nisam čuo da se x,y i z koriste u Basicu kao uobičajeni brojači...  

Da se riješimo te "navodnosti". Nakon što sam proveo neko vrijeme tražeći pouzdane informacije, našao sam raspravu na jednom forumu i link na originalni manual za prvi Fortran, kako se čini. Kaže manual na 10. stranici da varijable s fiksnom točkom (a te varijable su ujedno ograničene na cijele brojeve - dakle, nemaju decimale) moraju imat od 1 do 6 znakova, ali moraju počinjati slovom I, J, K, L, M ili N.

Sad, zašto su tvorci Fortrana odabrali da cjelobrojne varijable budu u rasponu od I do N - vjerojatno je zbog i-nteger i, moguće, n-umber.

Cijela stvar je sad ta da, ne da je nepisano pravilo da nazivi brojača počinju s i, j, k..., nego je to u osnovi bila jedina mogućnost u Fortranu. Programeri tada očito nisu imali baš neku slobodu. A to se onda očito prenijelo i na druge jezike. I zapravo nije postajala potreba da se ta praksa promijeni, s obzirom da se slovo i može asocirati s indeksom i iteracijom i ima svoje temelje i u matematici (recimo kod matrica) - dakle, pun je pogodak za to.

Kad sam ja išao u osnovnu školu (zadnji razredi pred više od petnaest godina), na informatici smo koristili x kao univerzalnu varijablu u QBasicu - dakle, između ostalog i za iteraciju. FOR X=... NEXT X - to je bila klasika. A i sad sam baš pogledao knjigu Visual Basic 4 za neznalice - osnovni primjeri za naredbu FOR dani su s nepoznanicom X. Sad se više ne sjećam točno, ali nekako mi se čini da se varijabla X koristila i u prastarim knjigama za programiranje u BASIC-u na Commodoreu. I ne bi bilo ništa čudno da se X koristi za to - u ono vrijeme valjda prvi pokušaji u programiranju bili su crtkaranje po grafičkom ekranu - dakle, baratanje s X i Y, koji su se koristili za pozicioniranje na ekranu. Pa su se shodno tome iste varijable ubacivale i u petlje.

Danas gledam malo primjere koda za VB.Net na Microsoftovim stranicama i vidim da ne koriste varijablu X. Ali eto, meni je upravo varijabla X (i eventualno N) ostala u sjećanju iz doba QBasica. Da se varijabla i koristi za brojač vidio sam tek u C-u.