Temu otvaram povodom olaksavanja misli samome sebi, a mozda i nekom tko se nalazi u slicnoj situaciji. Ne radi se o nekakvoj potpunoj dubiozi, nego jednoj sasvim zdravoj i obicnoj reflekciji na ono sto je jucer bilo, danas jeste, a sutra ce tek biti. Drzim do toga da o privatnim stvarima i tezini istih covjek kroz podjelu iskustva s drugima, pa makar bili i "samo" internet entiteti, skup slova i slike moze doci i do nekakvih odgovora koje bi rado provukao kroz praksu u svojoj svakodnevnici.
Kao klinac zeljan trollanja, ali i znanja sam prvi put pristupio forumu prije vise od deset godina, sada mi je 27 - i vec sam (ili bar to mislim) prozivio (i prezivio) ono sto covjeka sistematski sve ocekuje kroz neku normu u razmaku od mozda 50 godina. Glad za zivotom i nepromisljenost bih naveo kao glavne uzroke u meni. Zanimljivo mi je bilo pratiti gdje su clanovi, tko su u stvarnom zivotu (prije je forum bio "bliskiji", ovo je po mom misljenju ni "s" od interne strukture onoga sto je clanove povezivalo) itd.
I iz nekakve lude znatizelje me zanimaju vase mudrosti i ono sto biste kao i stariji i netko tko se u necemu poistovjecuje mogli podijeliti s relativno mladjima od sebe, da bar na nekom ovakvom mjestu (unatoc beznacajnosti i bespucu interneta) mogu pronaci kroz ispricanu nekakvu zivotnu situaciju ili pricu nesto sto bi im dalo nekog vjetra u ledja za dalje. Mislim da je to sasvim okej s obzirom na lakocu kojom danas covjek ako je neoprezan moze izgubiti kompas i stvari mu mogu krenuti curiti niz dlan.
Ja nakon iscrpnog posla kao monter za jednu Njemacku firmu u smjeru optike kao tehnicke grane u sirem smislu mreze i programiranja iste mreze te sam dozivio da imam PTSP (uvjetno receno) do svoje 22. godine zivota zbog intenziteta i kolicine kompleksnosti i odgovornosti u poslu. Bio sam premlad, a pregladan za previse, drzala me lova i hedonizam. Nakon toga mi je (pre)veliku kolicinu novca donosio iskoristen talent za ono sto bi netko nazvao kafanskim sviranjem iako ono uopce nije bilo moj fah. Nakon toga sezonski posao po biroima u smislu racunovodstva me doveo do Austrije i raznih hotela (jezici su vazni). Sad nakon nekih gresaka prozetih zivotnom dubiozom sam u nekakvim (ali ipak rjesivim i prolaznim) problemima, nakon kojih razmisljam o tome sto je moja karakterna sustina razmisljam upisati fakultet iduce godine u smjeru klinicke psihologije. Svi prijedlozi i iskustva su dobrodosli, pa - raspalite.
