Putovanje kroz vrijeme

Pa malo na wikipediji pogledajte o svemiru,ima svega i svacega i sve je dobro objasnjeno,iako ja znan vecinu ovoga sta vi govorite vec otprije

Ja sam gledao jedan dokumentarac o vremeplovu a taj vremeplov zove se 4D čovjek je stvoren u 3D dimenziji i kao ne može upravljat 4 dimenzijom kažu oni da je čovjek glupo biče da bi to razumilo iako mi sebe smatramo najinteligentnijima na svijetu...

opet ču reć kao i gore Čovjek je glup da skonta takve stvari ...kad bi čovjek znao 2% o našoj galaksiji on bi jednostavno poludiojer bi upotrebljava više od 30% mozga što je nemoguće

koliko ja znam zemlja nije okruga

putovanje kroz vrijeme nije moguce jer postoje brojni paradoksi(izmedju ostalog mozes bit samom sebi otac, djed i sin?!??).

PARADOX

To je možda ponajbolje elaborirao Robert Heinlein u noveli All you Zombies, svojedobno objavljenoj u kultnoj zagrebačkoj biblioteci znanstvene fantastike Sirius. Priča govori o mladoj djevojci Jane koju je zaveo neki besposličar. Iz veze se rodilo dijete. Porod se bio zakomplicirao te se ustanovilo da je Jane hermafrodit. Liječnici joj mijenjaju spol i Jane postaje Jim. Dijete otima otac, a Jane/Jim se propije. Jednoga dana prijateljski barmen, u stvari prerušeni vremenskim putnik, omogućava Jimu put u prošlost gdje upozna Jane i s njom započne ljubavnu vezu. Kasnije, Jim se pridružuje "Vremenskoj policiji", samo s jednim ciljem: da postane barmen i susretne jednoga pijanca... Dok ova priča nije zauzela znatnije mjesto u Heinleinovom opusu, niti je naišla na znatniji odjek kod čitateljstva, teoretičari znanstvene fantastike su je ocijenili kao potencijalno dobru ali previše zamršenu,. No, fizičari su njome bili izuzetno zaintrigirani. Ta je priča naime postala paradigma narušavanja kauzalnosti pri mogućim vremenskim putovanjima: Jane/Jim je sam sebi otac, majka, dijete i prijatelj...

s druge stane putovanje kroz dimenzije kojih je beskonacno mnogo je vec vjerojatnije i mozda moguce. po kvantnoj teoriji postoji beskrajan broj paralelnih svemira, i svaka nasa akcija radja nove svemire(npr. bacanje kockice stvara NAJMANJE 6 novih svemira). kao preduvjet nasoj slobodi takav ustroj svemira je nuzan, u suprotnom nema slobode i sve je determinizam. ali cak i kad bi bio samo jedan svemir(malo vjerojatno) opet bi morao bit uredjen u deterministickom sustavu sto putovanje kroz vrijeme cini besmislenim(ne mozes promjenit buducnost jer je ona vec predodredjena).

Prvo rješenje, ujedno i najjednostavnije jest da nije moguće putovati u prošlost nego samo u budućnost, a povratak iz budućnosti moguć je samo u trenutak kada se na putovanje krenulo. Tako je i Wells (koji je svoju knjigu pisao osam godina i dotjerao do savršenstva!) odbacio mogućnost putovanja u prošlost kako ne bi morao objašnjavati vremenske paradokse. Na žalost mnogih, stvari su daleko kompliciranije. Neke druge interpretacije prevladavanja bakinog paradoksa (kada netko sprijeći da se njegova baka i djed upoznaju i imaju potomke, pa se taj netko u budućnosti niti sam ne može roditi) uključuju kvantnu mehaniku, ali ne "ortodoksnu" Kopenhagensku školu, nego njoj suprotstavljenu tzv. Everett-Wheelerovu interpretaciju. Prema njoj, pojednostavljeno rečeno, Svemir se grana u dvije inačice stvarnosti prilikom svake intervencije u prošlost. Odnosno, sve ono što se fizikalno može dogoditi i dogodit će se u nekome od Svemira. Tako bi dakle postojao paralelni Svemir u kojem je npr. putnik iz budućnosti ubio Brutovu baku, te se ovaj nije mogao roditi i kasnije ubiti Cezara. No, u "susjednom" Svemiru Brutova je baka živa i ... Takvih bi Svemira moglo biti neizmjerno mnogo. Teško shvatljivo zar ne? Još je neshvatljivije to da bi prema tome svaka naša odluka kreirala paralelni svemir, odnosno, naš bi Univerzum koji inače hrvatski nazivamo Svemirom, bio tek jedan neznatan dio Multiverzuma. U znanstveno fantastičnoj literaturi paralelne svjetove je možda ponajbolje opisao SF klasik Frederic Pohl u knjizi Dolazak kvantnih mačaka. Što se zbiva kada se vrijeme počne cijepati u bezbroj svijetova? Granica se među tim svjetovima počne gubiti, a jedan svijet kreće u osvajanje svoje prošlosti i alternativne budućnosti. U samome naslovu romana Pohl koristi zamišljeni eksperiment Erwina Schrödingera, jednog od tvoraca kvantne mehanike, o mačku zatvorenom u kutiju

Nekoliko svjetski poznatih fizičara govori o efektu, uključujući Dr. Briana Greenea, stručnjaka za teoriju struna i profesora fizike na sveučilištu Columbia, koji je napisao popularne radove koji istražuju teorije relativnosti i kvantne mehanike kao što su The Fabric of the Cosmos i The Elegant Universe. Objasnio je kako zapravo živimo u svijetu u kojem nismo uvijek svjesni trikova koje naši vlastiti umovi izvode kada je u pitanju protok vremena. Na primjer, pokazao je kako prilikom gledanja u ogledalo udaljeno 2.5 metra imamo dojam da vidimo odraz sebe u trenutku kada se gledamo, no zapravo gledamo u sliku sebe kako smo izgledali 16 nanosekundi ranije! (Tih 16 nanosekundi je vrijeme potrebno svjetlu da se reflektira od našeg lica i prijeđe put do ogledala i natrag.) Tako da ispada da zapravo gledamo u prošlost. I to radimo svako malo. Recimo, svaki puta kada pogledate u noćno nebo kako bi se divili zvijezdi Sjevernjači – iako izgleda da gledate zvijezdu kako je ona taj tren, zapravo gledate njeno treperenje od prije 630 godina. Tako da jedna od stvari koje zasigurno znamo jest da vrijeme nije uvijek onakvo kakvim se čini. Prelazeći na još nevjerojatnije koncepte, Greene je objasnio kako neki fizičari danas vjeruju, a tu teoriju potvrđuju najnovija istraživanja, da se stvarnost sastoji od beskonačnog broja paralelnih svjetova – i da mi jednostavno živimo u jednom od njih, potpuno nesvjesni ostalih. Ideju koja je nekoć spadala u čistu znanstvenu fantastiku, teoriju o postojanju paralelnih svjetova direktno su podržala najnovija kozmička istraživanja. Iako postoji mnogo različitih mišljenja o ustroju paralelnih svjetova, jedno od najelegantnijih objašnjenja predlaže uzbudljiva nova revolucionarna teorija moderne fizike: Teorija Struna.

Teorija Struna

Teorija Struna pretpostavlja da se svemir sastoji od nevjerojatno sitnih struna ili membrana energije koje vibriraju u 11 dimenzija. U ovoj teoriji multi-dimenzionalnog kozmosa, paralelni bi svjetovi bili udaljeni od našeg tek djelić milimetra. Greene približava tu ideju koristeći analogiju u kojoj predstavlja naš svemir i sve u njemu kao samo jednu tanku krišku nezamislivo golemog kruha. Iako većina tih teorija i dalje ostavlja mnoga pitanja bez odgovora, potencijalne mogućnosti putovanja kroz vrijeme i manipuliranja prošlošću i budućnošću koje nagoviještaju su nevjerojatne. Kako kaže Dr. Greene, „Realizacija da je svemir mnogo složeniji nego što smo mi direktno svjesni pomaže nam da cijenimo svoje mjesto u njemu.“

Crvotočina
U laboratoriju Vremenskog Prozora, stvari postaju još čudnije kada znanstvenici upotrijebe „crvotočine“ kako bi premostili jaz između sadašnjosti i prošlosti. Crvotočine, također poznate kao „Einstein-Rosenovi mostovi“ (prema znanstvenom radu Alberta Einstena i Nathana Rosena u kojem su iznijeli pretpostavku da bi između crne rupe i bijele rupe mogao postojati most kojime je moguće putovanje brzinom većom od brzine svjetlosti) ili „tuneli u prostoru“, su teoretske pojave u tkanju prostor-vremena koje bi mogle omogućiti prečac između dvije točke u vremenu. Poput crnih rupa, crvotočine nastaju usred djelovanja goleme sile gravitacije koja uzrokuje savijanje ili iskrivljenje tkanja prostor-vremena. Analogno crvu koji može stići na drugu stranu jabuke prolazeći kroz njeno središte, crvotočine bi mogle omogućiti putovanje u udaljene dijelove ovog ili čak nekog drugog svemira.