Opsesivno-kompulzivni poremećaj

Kome nije poznato o cemu se radi - https://hr.wikipedia.org/wiki/Opsesivno-kompulzivni_poreme%C4%87aj

Kako se nosite sa time i kad ste skuzili da ste jedna od tih osoba?Osobno sam to skuzio prije nekih 3-4 godine.Primjeri toga ne mogu mirno spavat ako recimo ne pospremim kucu (stalno mi se vrti u glavi da nesto nije u redu i da nije cisto), brojevi parno-neparno (jacina televizora mora bit na parno), stalno provjeravanje nekih stvari, pomicanje daljinskog da je u ravnini sa nekim drugim predmetom i puno ostalih stvari.Prije sam stvarno imao velikih problema sa time, ali nekak u zadnje vrijeme i ne jer sam se naucio nosit sa time. 

Imao sam najteži oblik OCD-a od 5. razreda osnovne do 2. razreda srednje... Nakon toga se smirilo, i danas, 2 godine kasnije više nemam nikakve simptome.

Moj problem je bio ovaj:

"Opsesije su neugodne i uznemirujuće ideje, misli, slike ili impulsi koji neprestano ulaze u um, stalno se ponavljajući."

"Kompulzije su ponašanja ili akti koje osoba s OKP-om osjeća da mora izvršiti, iako većinom zna da su to besmisleni i pretjerani rituali."

Moj OCD se temeljio na tzv. "zadatcima".

Sve je počelo kada sam sam sebi rekao "Ako ne napraviš ovo - sutra ćeš dobit jedan"... I tako je sve krenilo...

Nakon toga sam sam sebi zadavao neke ciljeve koje sam morao ispuniti, a ako ih ne napravim, "za kaznu" bi se trebalo desiti nešta loše.

Pošto sam kroz cijeli život prolazio kroz teška vremena, svađe u obitelji i svašta nešta, ovo mi je bio jedini znak utjehe da može biti bolje...

S vremenom, ti zadatci su me potpuno obuzeli i doslovno za svaku sitnicu bi si zamislio neku vrstu kazne...

Nakon toga, dolazi ono vrijeme kad je um krenio vladati nad mnom i kazne su postajale posve odvratne i nastrane, primjer dajem "ako ne izvršiš to, umrijet će ti mama"...

Na to sam bio jako ranjiv i jednostavno takve misli su dolazile u glavu bez obzira koliko sam ih puta pokušao izbaciti iz glave... Jednostavno, stalno sam se bojao posljedica, "što ako se to stvarno desi"...

Te nakon svega toga, došao je najgori period, a to su besmisleni zadatci... Zadatci su se doslovno temeljili da ustanem ujutro u 2 sata i odem van, da se u razredu ustanem iz čistog mira... 

Ovo vjerovatno mnogi neće shvatiti i mislit će da sam lud (Pa, realno gledano, i jesam)...

2012 upoznao sam momka na internetu koji je sasvim slučajno imao istu stvar i tada sam se po prvi puta otvorio prema nekome i rekao za "zadatke"... Stvarno sam bio iznenađen kad mi je objasnio neke stvari.

Rekao mi je za "Pink Elephant Technique" koja mi je spasila jako puno živaca i oslobodila me stresa.

(Ta tehnika je uglavnom za istjerivanje ružnih misli... Primjer je da si zamislite slona, nakon toga mu dodajete detalje, krila i svašta nešta i zamišljate ga vizualno tako da nema mjesta za ružne misli).

Do 2013 sam shvatio da je to sve moja mašta, i kako sam se prestao obazirati na takve stvari, polako su nestajale... I danas sam posve normalan kao i ostali... 

Ima tu još dosta za pisati, ali ovo je kratak sadržaj..

Jel se i otvaranje frižidera svakih 5 minuti računa? 

77ari,mislim da ovo svi radimo...svakoga frustrira neparan broj i reklame na youtubeu(zato i postoji adblocker :P),a rezolucija također,zašto bih gledao u 240p kad mogu pauzirat i čekat da učita 720p

Svaki dan je moja nova borba,eto kako se nosim s opsesivno kompulzivnim poremećajem,točnije opsesivnim mislima,samo još nisam siguran da li se borim s OKP-om ili blažim oblikom PTSP-a.

Ljudima je smijesno kad im kazes za takve stvari 

Evo sad sam naisao na ovu temu , rije bih rekao da ovo sta ja radim je navika nego OCD ali eto nisam previse istrazivao . Zadnjih par godina 4, 5 kada god idem kupovati u samoposluzi ducanima tipa kaufland plodine .... radim to da nikad neuzimam prvu stvar artikla koju sam izabrao sa police nego uvijek onu od iza i to uvijek trecu , to radim na svakom artiklu bila hrana , piće ili kabel u nekom ducanu koji visi na polici i mogu ga sam uzeti .  Kazem vise vjerujem da je to neka navika nego OCD , jer tipa za jabuku ili neko voce mi nije bitno uzmem bilo koju . Eto od mene 

Da naravno,dobivanjem OKP-a postajete "special little snowflake" te se time izjednačujete se 13-o godisnjim tinejdzericama koje su "ono,totalno u depresiji" i koje roditelji "ono,totalno ne kuze".

Znam jednu osobu koja ima OKP i imala je problema (drustvenih) zbog njega.Zamislite da morati kriknuti svaki put kad netko nešto opsuje.Bez obzira gdje ili koliko ljudi tu bilo ili kakva god prigoda bila.Zamislite poglede ostalih ljudi,pogotovo ako ste tinejdzer.

OKP nije namjestanje volume-a na TV-u da bude djeljiv sa 5,OKP je nesto ozbiljnije.

 A sad za sve (prave) OCD-aše, kaj ak mogu? :P

Jel vrijedno riskirati?

Jako puno ljudi ima te blage OCD-e koje ste ovdje opisali koji nisu "opasni" i koje osoba zdravog razuma može sama kontrolirati...

Imam i ja sve ove stvari koje ste opisali, od volume-a, do youtubea... ja jednostavno volim da mi je sve organizirano i posloženo, iako se to nebi reklo na prvi pogled, pogotovo kad mi vidite radni stol , al to mi je u glavi... Jednostavno volim dobru organizaciju i perfekcionist sam u nekim stvarima koje su mi bitne... Također provjeravam 3x jesan nešto ponio sa sobom, zaključao kuću, itd.

Shvatio sam da osobe s takvim "simptomima" dosta razmišljaju o nekim stvarima za koje ostale baš i nije briga i više puta razmisle prije donošenja nekih bitnih odluka.

 Ali neparan sat.

tako i ja pivu,ako nije dvaznamenkast paran broj,onda moram uzet još jednu.

Prejaka je to "ručna kočnica" u glavi. Takvih problema ima jedna meni draga bliska osoba.  Posebno se ističe pranje ruku.  Ponekad mu ciljano kažem.."hajde, probaj preskočit to trljanje ruku".  Odgovor je..."ne mogu, moram i to je jače od mene".

Sapuna ruke kao kirurg do lakata...trlja trlja pjeni trlja ispire...i na kraju pojede jabuku koja je oprana...tj ispolirana do bola.

Dok su ruke tako čiste pomno prati da ne kontaminira jednu,ako se to dogodi...druga nastavlja radnje diranja namirnica.

Uglavno razumjem taj problem kojeg on ima...ali nekada kada smo u društvo, to me totalno izludi.  Nedavno ja namjerno bacim na pod kviki-perec...sagnem se, uzmem ga...puhnem i pojedem ga.

Prijatelj u malo nije doživio srčani udar od šoka.

Kažu da se uglavnom radi o inteligentnim osobama...a i sam N.Tesla je imao pozamašan asortiman ovakvih poremećaja.  Najjači je onaj, da se nikada sa nikim nije rukovao.