Nedostaje nam informatičara!

Problematicna je ova prica... i problematicno je to trziste rada... kako znati dal netko nesto zaista zna? jel su agencije za trazenje zaposlenika efikasne? jel firme imaju osposobljeni kadar koji zna ocijeniti mogucnosti nekog pojedinca?

Ja sam na burzi, nedavno je moja firma "propala" i odlucio sam ostati malo doma, pokupiti malo novca koje sam godine uplacivao u proracun, odmoriti i jednostavno dati si prostora i pronaci novog poslodavca... Misljanja sam da se zajedno trazimo, niti on meni treba niti ja njemu, trebamo se zajedno... ako nadjem zajednicki jezik na razgovoru, ako vidim otvorenost i spremnost da se odredjeni detalji razjasne, definiraju, posao cu prihvatiti... ako moj dojam bude da se tu mulja, ne da mi se trositi 2-3 mj u nekoj tvrtci i shvatiti da moram otici!

Traze se strucni ljudi, bitno je znati nesto dobro i biti spreman savladati jos malo u slucaju da ne poznajes neki jezik - nauciti ga brzo, ne pravdati se novom okolinom, zagrist! :) afirmirati se i postavljati uvijte: placa, stimulacija... ako je poslodavac za uredu, ako nije, trazit dalje i malo na kocnicu... jer ocito poslodavcu strucnjak ne treba :)

vidijeti cemo, ali ne vidim razloga strahovati...

Bilo kako bilo, IT je propulzivna i tražena struka. Ja osobno iskreno mislim da se u takvoj i sličnim strukama nikada ne treba prestati educirati. Bilo samostalno ili uz nečiju pomoć. Shvatite da Algebra funkcionira kao i ostle tvrtke u slobodnom tržištu, nudimo uslugu. Po tome se ne razlikujemo od ostalih tvrtki na tržištu. 

100% sam siguran da nikada kao tvrtka ne bi pribjegli lažnim anketama da bi privukli potencijalne klijente. Jednostavne se dugoročno ne isplati. To bi trebali biti svima jasno kao dan.

Na kraju krajeva, mislim da smo svi (ili bar većina nas) samostalno u mogućnosti odlučiti da li ćemo u nešto uložiti ili ne. Bilo to naše znanje, hrana ili auto.

Nekoliko puta sam ostavio svoju mail adresu na ovom forumu dobrovoljno, da mi se ekipa javi ako ima želje nešto kod nas raditi (predavati i sl.) i rado svačiji CV proslijedim kolegama iz "kadrovske". Uvijek tražimo potencijalne zaposlenike (većinom honorarne jer je posao takav). Pa evo još jednom, marin@algebra.hr.

Apsolutno.

Ali tvrditi da fali kadra je glupost. Medju svim tim nezaposlenim IT-ovcima se moze naci bar 10% ljudi koji su kvalitetni, tako da ni ono "nasi ljudi nemaju pojma" ne stoji.

Kako me ovakve vijesti naživciraju...onda me još netko pita zašto izgledam 5 godina starije i imam sijede po glavi.

Da, naravno, nedostaje informatičara, zato i jesam nezaposlen i ne mogu već 4 mjeseca naći posao, iako imam 6 godina iskustva kao admin i imam MCSE i MCITP EA. Ali eto, baš me zanima o kojim se to točno firmama radi, kada im toliko nedostaje informatičara. Ok, u zadnjih mjesec dana sam bio na 3 razgovora, međutim, nisam čuo ništa bolje od "javiti ćemo vam se". Naravno da se nitko nikada ne javi. Nikoga ne krivim, jedino mi nije baš jasno u čemu je kvaka :)

Očigledno znanje, sposobnost i iskustvo ne znači više ništa, a meni nema pomoći jer eto, nemam vezu.

Da se malo osvrnem na ovo...

S jedne strane pun mi je kufer upita za posao, u kojem klinci koji su tek izasli sa faxa spamiraju firmu, dok s druge strane u tim svojim upitima ne znaju sloziti prostu recenicu. Kako zaposliti nekoga koji ne zna ni osnove knjizevnog jezika? Puno ima onih koji su naucili fraze i misle da su veliki strucnjaci, a ono na kraju ne znaju ni da prostite "guzicu" obrisat.

Koliko sam upoznat ni ubuduce nece biti bolje. Pogledajte malo sto klinci uce u osnovnoj, sto u srednjoj. Zar je to buducnost informatike u Hr? Malo morgen. Tecajevi bi trebali biti samo nadogradnja i prosirenje vec usvojenog osnovnog znanja.

Problem s poslovima i cijelom tom pricom su u prvom redu stvorili sami informaticari. Zasto? Danas jako fale informaticari koji imaju recimo 35 - 40 g. i koji su sa racunalima rasli, koje su racunala zanimala, koji su se njima bavili ko sto se neka curica bavi svojom bebom. Takvi fale, ali s druge strane najveci fail koji su napravili bilo je to sto su za svaku sitnicu bili dostupni, sto su uvijek bili na usluzi, jer s jedne strane su za sitnicu napravili posao, a s druge strane se usavrsavali. Umjesto da se naplati posao kako spada, da se ljudi nauce da znanje nije jeftino i da ga treba masno platiti....

Mislim da u životu jednostavno treba imati sreće. 

Ja sam također sistemac u jednoj manjoj firmi (do cca 50 ljudi). Došao sam sa znanjem "mali od suseda iz kvarta kaj instalira windowse". Uvjerio sam direktora da treba baš mene i mene je odabrao. Imao sam neko početno znanje o mrežama, ali vrlo usko i vrlo osnovno, bavio sam se dreamweaverom i reparacijom sustava te slaganjem konfiguracija. Ništa osobito. Bio sam 6 mj bez posla, tražio sam bilo što, ovo je uletjelo i zahvaljujem Bogu i svim svecima na nebu što je tako. Samo sreća, ništa drugo.

Danas, dvije godine poslije, nakon dana i noći samoučenja, uspješno administriram i održavam preko 30 servera i 40 radnih stanica, hrpe RAID polja, DHCP, svih 7 layera, web/ftp server, SQL i Oracle bazu, Exchange 2003 + mail server, napravio novi firewall, VPN, naučio Linux, sredio PBX centralu za voip, video nadzor, imamo tri udaljene poslovnice koje uspješno rade na bazama i poslovnoj aplikaciji... mogao bih ovako nabrajati do sutra. Posla ima puno, možda i previše, no nikada mi se nije desilo da mi se sve rasulo odjednom. Najviše problema zadaju Exchange i baze (u bazama imam najmanje znanja). Tu ima posla za cijele dane. Štoviše razmišljam da taj Exchange izbacim, POP3 nam je sasvim dovoljan. Plaća je oko 5500-6000kn, radim od 7.45 - 16.15h, osim ako se nešto fizički ne razvali, onda prespavam na poslu i to je plaćeno. Vikendi su slobodni, godišnji redovni prema dogovoru. Vrlo sam zadovoljan.

Stvar je u tome da sam se ja znao prodati. Došao sam sa stavom da vrijedim (premda nisam vrijedio bogznašto, ali sam bio uvjeren u svoju sposobnost učenja i snalaženja) i tu sam dobio prođu. Gledam dosta ekipe koju poznam, idu na razgovore, pa se tresu od treme, spremni su pristati na bilo što, daju se ponižavati i gaziti do te mjere da je i mene sram... Takvi su ljudi nižeg ranga, bez obzira na znanje, i tu stvar obavlja prirodna selekcija. Onaj tko je jači, agresivniji i tko ima izražajniji nastup, taj dobiva partiju. Ne samo na poslu, nego svugdje u životu. Svi ovi studoši koji su low life shakin lignje sa ogromnom količinom znanja i neiskorištenog kapaciteta obično tako i završe. Nažalost, ali tako je.

I još jedna stvar, tu jedan frajer iz grada, ima jedno brat bratu 50 godina, admin je. Znanje brutalno. Zanimanje: ispijanje pive po birtijama svakodnevno. On ima moto: "Sat vremena - 450kn". Doslovce je plivao u novcima, firme su ga uzimale za sve i svašta, radio je dobro svoj posao. Poanta je da što se više cijeniš, više i vrijediš. Dok se ne precijeniš :)

Upravo tako...evo primjera kako država razmišlja:

1. Hrvatska - sveučilište od 5000 studenata, sve ukupno 5 informatičara, postoji neka podjela posla,

ali u konačnici ipak svaštarenje

2. USA - po istraživanju Gartnera, 1 informatičar na 80-120 korisnika, znači za gornji primjer

iz Hrvatske trebalo bi biti oko 50 ljudi

Ako neko ne vjerjuje, probajte pobrojiti informatičare na sveučilištu Indiana, koje ima oko 50000 studenata

(ja kad sam prije 2 godine brojao izbrojao sam 660, sad mi se čini da ih ima čak i više)

http://uits.iu.edu/staff_list/

p.s.

I ovo 5 ljudi što imamo, ostali odjeli misle da je previše i da ništa ne radimo (a i O.M. ih podržava)

Ma sistemaca ima - ali naći programera koji zna raditi - e to je već problem. Ne mislim pritom na programera koji zna tehničke detalje (spojiti se na bazu, raditi s gridom) - nego nekoga tko ima kreativnu crtu i zna mailom opisani problem pretvoriti u funkcionalni niz kompajliranih bitova. Koji zna razumjeti objektni model, složiti stvar po pravilima struke da kasnije bude održiva i proširiva - to je umjetnost. 

Evo ja sam prije mjesec i pol u ime svoje firme napisao oglas i stavio ga na moj-posao.net i posao.hr. Tražio sam .NET programera sa iskustvom i dobrim poznavanjem OO principa, te bazičnim poznavanjem Linuxa.

Nisam pozvao NITI jednog čovjeka (od nekih 15 prijava). Na kraju sam preko poznanstva i preporuke jedva uspio doći do jednog koji bi mogao biti dobar - jer nam je pojačanje hitno trebalo.

Tako da DA - fali kvalitetnog kadra. Hobby programera ima na bacanje, ali za takve više nemam živce.

Nije, a i to je privid, jer zbog veličine naših firmi programer je u pravilu i projektant i sistem analitičar, a

kuha i kavu ako treba

A onda recimo odeš na link koji sam postao gore, ali izabereš da ti sortira djelatnike po pododjelima i vidiš kako jedan ozbiljan sveučilišni IT

centar mora izgledati:

http://uits.iu.edu/page/apmz

Zna se ko povlači kabele, ko programira, a ko odgovara na helpdesk pitanja

Ovaj me članak podsjeća na onaj vic u kojem je statističar odbio letjeti avionom nakon alarmantne vijesti kako postoji velika vjerojatnost da se u avionu nalazi bomba. Nekoliko mjeseci kasnije, u nekim novinama je slučajno pronašao informaciju koja je govorila o tome da je mogućnost da se u nekom avionu nalaze dvije bombe istovremeno gotovo zanemariva. Pa sada, kada god leti, sa sobom uvijek nosi jednu bombu.

Sve je to divno i krasno, ali jedina relevantna statistika vezana uz trendove zapošljavanja je broj otvorenih natječaja. Mislim da je već netko spomenuo OVU (moju) temu koja je dosad čitana više od 45.000 puta, što je prilično dobar pokazatelj kako ljudi na forumu ipak prate što se događa na tržištu rada. Tako da je po meni pomalo naivno izlaziti van sa statistikama koje pokazuju trendove koji realno gledajući ne postoje. Ali OK, treba donekle uzeti u obzir da su ciljana publika ovakvih promocija ipak mlađi ljudi (srednjoškolci i studenti) koji se možda zbog ovih brojki odluče umjesto npr. Poljoprivrednog fakulteta upisati FER-ov ili Algebrin program, ali svejedno...

Da, već sam tisuću puta rekao da nisam protiv IT edukacije (dapače), ali naš cijeli sustav nažalost ne štima i smeta mi što se mladim ljudima uporno pokušava mazati oči. Smatram kako imamo odgovornost prema njima predočiti im stvari onakvima kakve doista i jesu. Naravno, pod pretpostavkom da očekujemo kako će se ti ljudi aktivno pridružiti radikalnom zaokretu koje neminovno čeka naše gospodarstvo (pa tako i IT). Bacite svakako malo oko na gorespomenutu temu ako uhvatite vremena. Problemi IT-a kod nas su nažalost  puno dublji od nedostatka stručnjaka. Naš IT je trenutno u stanju teške nekonkurentnosti na globalnom tržištu i teško da će pokoji novopečeni "stručnjak" puno promijeniti na stvari ako ne promijeni (loš!) stav da je sve što mu treba fakultetska diploma u džepu te da to automatski znači konkurentnost.

Prema informacijama koje dolaze do mene zadnjih nekoliko dana, čini se da će se uskoro početi ponovno pojavljivati silazni trend rasta čak i kod nekih od najvećih IT tvrtki. Što u konačnici znači da će se na burzi naći još novih/starih IT kolega i da se na nekakav oporavak (pošto uskoro dolazi ljeto) može očekivati tek potkraj godine. No to će realno značiti tek zaustavljanje negativnog trenda, a ne nikakav rast. Postaje sve očitije kako nama pod hitno trebaju nove (radikalne) ideje i odmak od prastarog načina borbe s problemima. Problema koje smo si sami stvorili i to na temelju pogrešnih stavova koji su se kroz godine oblikovali kao jedini way-to-go. A mnogobrojni primjeri iz svijeta pokazuju kako je to svjetlosnim godinama daleko od istine.

A u skladu s tim, OVA vijest me je poprilično razveselila! Zašto? Zato što ovakav model IT startup tvrtke itekako mogu iskoristiti ako pametno rasporede karte! Nadam se da će ovo popratiti i druge olakšice (prvenstveno financijskog karaktera). Živi bili, pa vidjeli!

Korisna informacija, hvala

Ne, poanta nije u tome da se pogoduje tzv. kako ti kažeš žmukler-poduzentnicima , jer ako netko osniva biznis na kojem će, ajmo reć "žmukatat" ljude, onda je tome 20000 kn najmanji problem. 

Kod nas je najveći problem u razmišljanju ljudi. Kad netko ide osnovat firmu ili kad ide probat zaradit, svi prigovaraju i kažu "on hoće zaradit na nama", jok ljudi, on otvara firmu tek toliko da kaže da ima firmu. Pa normalna stvar je da hoće zaradit. Bez novaca nema života. Naš narod (balkan) je općenito zatupljen narod. Stalno se nešto žale, ne valja im ovo ne valja im ono, a najlakše je doma sjediti i ništa ne pokušati napraviti. Ljubomorni i zavidni kad netko ima više od njih, te im žele nesreću. "Zašto bi on imao, kad ja nemam? Sigurno je ukrao!" i sl... Bal-ka-ne, Bal-ka-ne, Bal-ka-ne moj... :)