U stranu zemlju bez keša

 Moram primijetiti da ti neke svoje želje nazivaš potrebama a onda ih još svaljuješ na dijete. Ako nemaš za novi auto, kupiš polovni. Ako nemaš za stan, živiš s roditeljima. Dijete bi sasvim normalno i sretno (vjerojatno i sretnije nego ovako) proživjelo djetinjstvo da živi s bakom i djedom. Novi auto i stan sigurno nisu njegove potrebe već tvoja želja za luksuzom kakvog si ne možeš priuštiti pa upadaš u dugove. Siguran sam kako već imaš planove kako se zadužiti za nove "potrebe" čim isplivaš iz ovoga.

Dozvoli da postoje ljudi koji ne razmišljaju na taj način i koji će kupiti auto za kojeg imaju novac i živjeti s roditeljima sve dok ne skupe za stan. Ito baš zbog djetetovih potreba jer najmanje što dijete treba je naslijediti dug od nekoga ko je želio živjeti iznad svojih mogućnosti.

Imam brata koji razmišlja na način "kupit ću ovaj skuplji TV jer je puno bolji a razlika mi je 50kn mjesečno što neću ni osjetiti. I on je mislio kako je potreba odseliti se kad je napravio dvoje djece pa danas tu odluku svi ispaštamo. I novi auto ima. I pegla se kartica...

U svemu tome najčudnije je što okolina/obitelj, pa i ja sam,  prihvaćamo priču o njegovim "potrebama" i stalno mu financijski pomažemo jer da nismo odavno bi završio na ulici.

S druge strane ja također imam dvoje male djece ali iz nekog čudnog razloga moje potrebe nisu tolike. Ni potrebe moje djece. Nimalo im ne smeta što se voze u autu starom 12 godina, što su jedan dio života proveli s bakom i djedom i što im tata nekad zna reći "ne možemo to kupiti jer trenutno nemamo novca za to". A zarađujem dvostruko više od brata.

Sad ko je tu budala, dalo bi se raspravljati. Brat koji nikad neće isplivati iz govana u koje se uvalio, a ako slučajno ispliva odmah će se uvaliti u nova, ili ja koji živim puno skromnije pa, iako bratu svako malo dajem novac, vozim staru kantu i živim u 40 kvadrata manjem stanu na puno goroj/jeftinijoj lokaciji.

  - dobra!

Nitko s imalo mozga neće kupiti rabljeni BMW. Možda bi ja kupio isti taj auto ko što si ga ti kupio, sam 2 godine star da se ne moram zaduživati (osim ako je leasing financijski isplativ).

Sve kartice su mi blokirane na 0,00. Kad ima ima, kad nema - nema.

Ne žalim se ni ja. Par putovanja godišnje, ugodan život i osječaj kako nikome ništa nisam dužan i možda još bitnije, da me nitko ne pravi budalom. To što tu i tamo nekome pomognem (nije brat jedini) to je moja dobra volja i u biti me čini sretnim.

imam poznanika koji je s ženom uštedio za stan, ali doslovce nisu imali društveni život... natukli dvoje djece, i OK, ljudi žive po svom, nemaju kredita (s time da velim oni nikad nisu tvrdili da su pametniji od nas kreditaša)...

ali eto zamjerio se, izgubio posao, tuži se po sudu, dobije ga ali naravno posao natrag neće dobiti (niti bi pametan čovjek išao natrag na istu poziciju) al ne, on i dalje znada postoji kancelarija i u njoj stolac i to je njegovo i on će se trijumfalno tamo vratiti...

ali vrijeme ide, novci cure, a on amo se vuče po ulicama ko gluha kuja i tjera po svom...

ja ovako bar nakon plaće, žena priredi račune, stavi sebi i maloj vatu u uši a ja plaćam račune, kredit i lizing i želim glasno učestale spolne odnose bankara i njihove ženske rodbine s jedinkama vrste Equus caballus i platim, pogledam stanje na računu i idemo dalje...

 Sve ja to razumijem samo treba razlikovati "ono što se mora" i "ono što bi bilo dobro".

Nije moj brat jedini ni najgori. On je samo žrtva nametnutog razmišljanja kako je život pod kreditom normalna stvar.

Kod mene je sad situacija ok jer su djeca još mala (5,10) no uskoro će se pojaviti potreba za još jednom sobom, pogotovo jer su različitog spola. Moram li kupiti novi stan? Ne moram ali i nama i djeci bi bilo puno zgodnije da kupim.

Opcije su mi:

1. Žena i ja trajno selimo u dnevni boravak - normalno da to ne želim i da ću ja najviše ispaštati no to mi daje mogućnost u budućnosti kupiti još jedan stan a trenutnog zadržati pa da jednog dana svako dijete dobije svoj.

2. Prodati trenutni stan i kupiti stan s tri spavaće sobe. Ugrubo, jedna dodatna dječja soba cca 10m2, malo su u trosobnom veće i ostale prostorije, dodatna kupaonica cca 5m" - znači da bi novi stan bio cca 30 000 - 35 000€ skuplji od trenutnoga. Mjesečno odvajati iznos koliki bi mi bio kredit i za par godina sam na tom iznosu.

3. Dignuti kredit - ne dolazi u obzir. 

 Koji to ugostitelj traži pomoć od države?

Ti ćeš na Vis otići jednom ili dva puta godišnje dok on kad ga zaboli zub ide u Split, kad treba bilo kakav dokument ide u Split, kad treba bilo što kupiti osim ono malo preskupog jada kojeg ima u lokalnom dućanu, opet ide u Split. Jadan je i težak život tih ljudi tako da 35kn za pomfrit nije puno. Onima kojima je puno nek idu u Makarsku ili Šibenik a onima kojima je i 20kn za pomfrit puno nek stoje doma.

Ili nek dignu kredit :)

Ti sad pričaš kao da se svaki dan voze s trajektom pa mu je skupo. Ti ne radiš mjesečnu/tjednu kupovinu? 
Dokument? Imam 27 god. Jedino za što sam trebao "dokumente" osobna, putovnica, vozačka (nisam poduzetnik). Neki veliki poduzetnik kad treba ić svaki tjedan po neki papir.
Svaki drugi dan imaš vijesti da ugostitelji cvile za manjim porezom. Kad nema ljudi za radit onda cvile za radnim dozvolama za strane radnike.

A što misliš zašto nemaju sitnog? Pa tko danas još koristi cash.

Ali je lokacija.

Hoćeš li tri puta skuplje platiti u Veneciji kavu na Trgu Sv. Marka nego u uličicama prema Arsenalu? Hoćeš. Je li ista lokacija? Nije.

Isto kao ni u Dubrovniku.

Ako imaš pameti, proučiš ponudu. Ako nemaš jedeš šaku pomfrija za 35 kn.

Nitko ni ne govori da je problem za plaćanje, problem je za sve ostalo.

Isti je princip. Preseli na Zadar, Makarsku ili Herceg Novi, ako ti odgovara.