Ja bih rado radio manje, i dalje živio u gradu ali jeo slano i slatko koje skuham i ispečem, za gušt bih jeftino biciklirao po brdima, rezbario drvo, sadio cvijeće oko kuće i svaku drugu večer pogledao film. Odjeću i obuću bih redovito prao ali bih sve nosio dok se ne skroz ne izliže. Naučio bih osnove kućnih popravaka i tako kuću držao u dobrom stanju. Imao bih sve što mi treba za lagan život - struju, vodovod, grijanje i hlađenje, frižider, perilicu. Zaboravio bih na kafiće i duge šopinge.
Za takav život mi treba par stotina eura mjesečno. Kad bi se netko iz godine 1800. teleportirao kod mene zavidio bi na nivou automatizacije života. Ipak...
Nekako imam osjećaj da bih nakon nekoliko "oprosti ali neću svaki dan na kavu od 2€" i "oprosti ali neću svake godine na koncert od 100€" ostao bez prijatelja a i da bi mi šanse za uspješan ljubavni život pale blizu nule.