A, da je stočarstvo pomoglo, da Sahara (na arapskom Pustinja), ostane zelena još neko vrijeme, govori i ovaj članak: phys.org/news/2018-10-humans-onset-sahara-years.html
Naša si dobru pećinu, vrhunsku čak (odlična je :). Oko tebe raj, imaš jist i pit, kako su ti imali ocevi/djedovi, i imat ce ti dica, i dica dice - ali nisi mobilan više. Sj... si se. Jer će lokacija postat bezvrijedna a ti si izgubia sposobnost prilagodbe ka sirotinja koja nije imala tako dobru pećinu, koja mora migrirat/tražit/trampit, previše si uljuljan u lagodan život, generacijama. Na kraju muževi moraju ka manijaci tražit resurse, nenaviknuti na grube uvjete gube živote, a žene čekaju u pećini. Znaju ako izađu sami nešto poduzet da su im sati odbrojani. Ostani u pećini, pojedu i popiju šta još imaju, zapjevaju pjesmicu, zagrlit se i zaspat.
