Microsoft pohranio film Superman iz 1978. na kvarc

Brinem se samo da se vracamo na pocetak kao sa CD medijima - jako skupo i jako sporo. Ali OK, to je valjda normalno u startu...

 možda bude ovaj put više lasera ? Ovo na slikama je četvrtastog oblika, znači da je laser taj koji je pokretan a ne staklo.

 Pa u članku piše da koriste jako brze lasere, i da je medij jeftin ako se uzme u obzir količina podataka koja se može zaspati.

A nigdje ne piše točna brzina zapisa ili cijena stakla.. ili mi je promaklo?

Pitanje: ako se radi o "staklu", dakle nekristaliničnom materijalu, onda mora postojati i nekakav staklasti prijelaz, pa postoji i viskoznost. Kolika je viskoznost taljenog kvarca na sobnoj temperaturi? Hoće li u konačnici i taj medij za pohranu podataka "iscuriti" u kvarc i tako izgubiti podatke jer (pretpostavljam) da su podaci u njemu pohranjeni u nekom prostornom rasporedu?

"Na disku koji je vidljiv na slikama, veličine 75x75x2 milimetara zapisan je cijeli dugometražni, danas već kultni, film Superman iz 1978. godine, s Christopherom Reeveom u glavnoj ulozi."

Ovo na slici nije disk, to je ploča (ili ako hoćete pločica). Disk je valjak kojem je visina jako mala u odnosu na promjer, moglo bi se reći okrugla ploča. A ova ploča nije okrugla, pa onda nije disk.

A ako služi za dugotrajno pohranjivanje podataka onda brzina čitanja i nije tako važna. Važno je samo da podaci dugo traju. Ako treba brzo čitanje lako je podatke, sporo, prebacit na neki brži medij i onda ih koristit.

 smiju ti se i dalje

zamisli film koji i publika i kritika vole, gdje Lisa Ann ima glavnu ulogu, kako bi to izgledalo uklesano, i koliko bi tu kamenja trebalo.

Zvuci izvrsno, ali ostajem skeptican radi:

1. iako je toliko tvrdo da se ne moze izgrebati nozem, i Gorilla glass je, ali se svejedno redovno grebe u dzepu (vjerojatno od zalutalih zrnaca pijeska)

2. koliko je krto, odnosno kako podnosi pad

Navodno je na razini 7 - https://hr.wikipedia.org/wiki/Mohsova_ljestvica

A nije li negdje rečeno da mileniata diskovi -cd, dvd, blu ray, mogu zbog korištenja specijalnog sloja koji je mineralnog porijekla, a ne boja na organskoj bazi, "živjeti" praktički beskrajno dugo (gledano sa stanovišta prosječnog čovjeka), ne smeta im svjetlo ni ikakve druge nepogode koje nisu prevelike. Tako da bi pohranjivanje za dugo vrijeme bilo već riješeno. Sada, pitanje kapaciteta takvih medija nije navedeno, možda je tu prednost, pošto se zapisuje u puno slojeva (3d zapis).

Da, kao medij ZA TRAJNU POHRANU je vrhunski u teoriji, jer čini se da kolege ovdje ne shvaćaju da ovdje nije riječ o brzim piši-briši-presnimavaj-čitaj sistemima, nego polaganom backupiranju i čitanju - nešto što se trenutno radi na vrpce od kojih je dakako bolje jer nema problema sa utjecajem elektromagnetskog polja ili degradacijom kemijskih slojeva na vrpci. Ali, za kvarcno staklo nisam siguran da je stoga korisno i za standardni cloud. Ali za bitne, osnovne i temeljne biblioteke sigurno dobro zvuči. 
Jedini problem je čitač. Ako nakon par desetljeća propadne ovaj ili onaj standard, microsoft ili civilizacija, nevidim kako bi bilo moguće nekome rekonstruirati i dekodirati nešto za što i sad treba Ai, jer je očito čitanje refrakcije podložno greškama pa je potrebno rekonstuiranje podataka. 
Zamislite onda još nakon kojeg stoljeća ako se pločice natalože nekakvim kamencem, mikropatinom masti, boje, ili se izgrebe... kako to ispolirati da ne uništi originalne vrijednosti refrakcije? Zvuči da bi i običan otisak prsta mogao napraviti problem. Dobro, blueray (pa čak i dvd) ima više slojeva i nije toliko osjetljiv na čitanje, ali nema njih 100. Vidjet ćemo. Za pohranu je dobra solucija, i Microsoft nije jedini koji se time bavi: