Crveni dim potječe od dušikova dioksida (zapravo, to je dušikov oksid), NO2. Inače, kemija dušikovih oksida je dosta komplicirana, sve stoji u uzajamnoj ratvnoteži, N2O, NO, NO2, N2O4, N2O3, N2O5, a koliko će kojeg sastojka biti ovisi o koncentraciji plinova, kisiku, temperaturi i tlaku. Kako bilo da bilo, NO2 nastaje pri visokim temperaturama i uz obilje kisika, što se očito dogodilo pri eksploziji. Inače, po tom se dimu lako vidi je li negdje došlo do zagađivanja dušikovim oksidima (mnogo sam ga puta vidio - i tamo gdje ne bi trebalo). Usto ima nekakav kiselkasto-zagušljiv miris, vrlo karakterističan.
Amonijev nitrat: gnojivo, eksploziv ili…
- poruka: 75
- |
- čitano: 23.678
- |
- moderatori:
vincimus
Amonijak. Tu u kutini ga ispuštaju kroz jedan od dimnjaka. Ista tamno crvena/naranđasta boja. Nekad ga znaju ispuštati toliko da je nebo crveno.
Što rade u Kutini? Prvo, spajaju dušik i vodik u amonijak. Amonijak je bazbojan plin, oštrog mirisa. Potom amonijak spaljuju na platinskoj mrežici (katalizator) da bi dobili dušikove okside, koji potom u reakciji s vodom daju dušičnu kiselinu. No dobro, ne treba se sav NO2 prevoriti u dušičnu kiselinu (i nitrate). Nešto se može ispustiti i u zrak (da se vidi napredak).
Ja sam činio isto, no ne s KNO3 nego s NaNO3, što je moglo još jednostavnije nabaviti, jer se NaNO3 prodavao kao umjetno gnojivo (čilska salitra). Inače, salitra (KN03) je bolja jer ne navlači vlagu (pa se zato od nje pravi barut). Je li to bio KNO3 ili NaNO3 lako ćete znati: od prve je soli plamen ljubičast, a od druge žut. A ovo s taljenjem željeza malo mi je čudno. Jedino ako limenka nije bila od aluminija, pa je onda i aluminij gorio. Vatre koliko hoćeš! Nije se bez veze (al)kemičar nekad zvao philosophus per ignem = filozof (mudrac) od vatre.
Jesmo li sigurni da poticemo iz Irana? Jer ovolika kolicina BMK sto mi 2.700 tona amonij nitrata stoji na puskomet centra grada mogla bi biti svojstvena nama.
S malom razlikom doduse.
Mi bi pokrali ono zito iz silosa prije eksplozije
izvrstan članak, kao i uvijek od ovog autora...
Da, iznimno mi je drago čitat danenove članke, kao i promišljanja o različitim tematikama izvan struke. Vrlo je kvalitetne osobnosti, u jednakoj mjeri i skladu sa znanjem mu, barem ovako virtualno. Također, kreće se ovim portalom i nekolicina posjetitelja koje jednako cijenim, neću imenovat, ali duboki naklon pa neka vam svemir prenese hihi.
Jesam i to, ali na način od kojeg mi se danas diže kosa na glavi. Naime, dodao sam karbidu malo hipermangana (katalizator) a zatim ga prelio 30%-tnim vodikovim peroksidom. Nastala je smjesa kisika (ne zraka!) i acetilena koju sam poslije palio električnom iskrom. Od staklene boce ne bi baš ništa ostalo, a od plastične svakojaki zanimljivi oblici.
čuj danonski... ako ikad zapne oko honorarca.. rosandić i onaj što objavljuje bluetooth zvučnike.. ja ću plaćat ova alkemijska čudesa na tjednoj bazi. respect u svakom pogledu!
Nekad davno dok sam isao u srednju školu i od tad nikad vise, jer mi je jednom malo falilo da ostanem bez ruku.
Budale!
Mogli su zagnjojit sve poljoprivredne
površine i uz malo navodnjavanja
imat poljoprivrenih proizvoda za
izvoz u ovoj krizi.
A oni to pet godina držali na
lageru.
Mogli su dat ljudima za badava,
pa da imaju za proizvest vlastitu
hranu, pa ne bi bižali iz države.
Da su prosipali po pustinji ona
bi se zazelenila, a ne ovako da
sve ide "u zrak".
Aaaargh
Prije će biti BMK, nego bilo što drugo, kogajebe nek stoji gnojivo, možda uleti pinka za ubrzanje postupka ili se čeka uplata troškova itd.
Pretpostavljam da i kod njih ima ono što je propisano kod nas kod čuvanja sa kvarljivom ili sl. robom čije čuvanje je povezano sa znantnim troškovima i tu bi trebalo biti i opasnost - odnosno prodaje se i vrijednost se čuva. Kako god takvim potencijalno opasnim stvarima nije mjesto u gusto naseljenom području i moglo se dislocirati. Racionalni ljudi za sve mogu naći prihvatljivo rješenje.
Za one koji se sprdaju s Libanoncima samo podsjetnik na Duboki Jarak, kad smo usred rata ostali bez gomile oružja na sličan način.
Jedina razlika je što su oni sad izašli na ulice siti korumpiranih političara, a mi smo pljeskali Franji i Šušku.
Za one koji se sprdaju s Libanoncima samo podsjetnik na Duboki Jarak, kad smo usred rata ostali bez gomile oružja na sličan način.
Jedina razlika je što su oni sad izašli na ulice siti korumpiranih političara, a mi smo pljeskali Franji i Šušku.
Dovoljno je proguglati i sve jasno, hvala
Dakle imali smo Bejrut mini i kod nas.
400 tona oružja
4:30h gorilo.
1994
http://dogodilose.com/2015/04/07/eksplozija-u-dubokom-jarku-7-travnja/
Ne branim nikoga, ali Duboki Jarak i ovo baš nije isto, ne samo što se u Bejrutu radi o znatno većoj eksploziji (ekslodiralo je 40, a na 400 t TNT-a, jer eksploziv čini oko 10 % mase granate). Skladište municije nije bilo na trgu Bana Jalačića i, koliko znam, nije stradao nitko osim vojnika koji su sami skuhali ovu kašu, jer im se nije dalo skidati upaljače s granata. I to treba znati, da trotil ne može bez upaljača eksplodirati. Ako upaljač zakaže, topovska granata neće eksplodirati čak ni ako udari u 30 cm debeo oklop bojnoga broda (razantna vatra!), probije ga te završi u njegovoj utrobi (viđeno u ratu). Osim toga, skldišta municije se uvijek grade tako da njihova možebitna eksplozija izazove što manje štete, dok je amonijev nitrat u Bejrutu držan u običnom skladištu, na posve neprikladan način. (I ne znam što bi naša, vojna i civilna vlast bila kriva tome što se netko na nižoj razini ponaša neodgovorno i zanemaruje propise. Treba li ministar prometa dati ostavku kada se netko napije i ubije nekoga na cesti?)
Ministar prometa nije odgovoran za to što se netko napio i ubio nekoga, ali su zato ministar prometa i ministar pravosuđa odgovorni ako je sustav posložen tako da se netko može često voziti pijan bez da odgovara, čak i ako ga uhvati policija, a kad ubije nekog, izvuče se bez kazne ili s malom kaznom.
Isto tako, onaj vojnik koji je propustio skinuti upaljače je kriv, ali njegov nadređeni je odgovoran osigurati mu obuku nakon koje će biti svjestan koliki rizik to predstavlja. Ako je sustav loše posložen, pa zbog toga sustavno nije bilo takve obuke, onda to postaje odgovornost ministra.
Molim lijepo, o kakvoj je to obuci riječ? Bio sam samo vojnik (u JNA), vez ikakvog, pa ni vojničkog (desetarskog) čina, i tamo već u prvih mjesec dana naučio vrste eksploziva (barute, brizantne, inicijalne), a pucajući iz puške i minobacaća imao sam i te kakvu zornu obuku kako svaki od tih eksploziva djeluje. Naučio sam kako se montira i zašto se montira upaljač na minu minobacača od 82 mm, što pri njenom bojnom djelovanju radi svaki od te tri vrste eksloziva. Čuo sam kako mina ide prema dnu cijevi, gdje će će udariti u udarnu iglu koja će upaliti incijalni eksploziv, potom barutno punjenje (koje sam vidio na mini - izgledaju kao vrećice za čaj), potom slušao kako mina izlijeće iz cijevi gonjena barutnim plinovima, a nedugo zatim kako detonira trotil (ne TNT) pri udaru u tlo. Učio sam i kako djeluje inercijski uplaljač, koji se aktivira tek pri izlijetanju mine iz cijevi (i zašto se baš tada aktivira). I sve je to spadalo u osnovu vojničku, ne časničku ili i dočasničku obuku. Obuku koju je sa mnom prošao i vojnik koji je imao samo 4 razreda osnovne škole i koji nije, između ostalog, znao gledati na sat. I sad se netko u ovoj rubirici nađe pa kaže da artiljerijski časnik nije imao pojma o svemu tome (nije znao čemu upaljač na granati služi itd.), jer se ministar obrane (ili sam predsjednik Tuđman) nije pobrinuo da ga tome nauči! Ma ite, molim vas! Riječ je o našem primitivizmu, o onome "pa nebu se baš meni to desilo!".
Kad se radi usporedba naravno da nisu svi elementi identični. Ako sam rekao 'na sličan način smo i mi ostali bez oružja', nisam mislio da smo imali luku usred Zagreba u kojoj smo skladištili oružje zaplijenjeno s nekog ruskog broda niti da je eksplozija bila potpuno iste snage.
U oba slučaja se varenje spominje kao uzrok. Znači pojedinci su neposredno krivi, ali širi sustav je dozvolio da mala nepažnja preraste u veliku nesreću.
Usporedba s ministrom prometa je neadekvatna jer ministar nije nadređen građanima koji voze, dok ministar obrane i predsjednik države to jesu vojnicima. Njihova dužnost nije da idu od vojnika do vojnika i uče ih pravilu službe, nego da postave sustav koji će spriječiti nesreće. Sigurnost skladišta oružja ne može ovisiti o tome je li neki vojnik koji ne zna ni gledati na sat shvatio lekciju o eksplozivima. Za takva mjesta mora postojati sustav sigurnosti na više razina, s redovitim provjerama. Ako sustava nije bilo ili je zakazao krivi su oni na vrhu čija je dužnost da on postoji i funkcionira, jer se ne radi o par pijanih vojnika koji su se autom zabili u benzinsku stanicu, što se ne može predvidjeti, nego o skladištu oružja nad kojim postoji potpuna kontrola i zna se koji su rizici.
Uostalom ni u Libanonu nisu političari protiv kojih se narod buni direktno odgovorni za nesreću, kriv je neki sudac i netko tko je donio odluku da se uopće tamo to stavi. No građani su svjesni sustavne korupcije i nemara koji vladaju i zato su bijesni na one na vrhu koji godinama ništa ne čine i time omogućavaju ovakve nesreće. To je ono što povezuje ta dva slučaja. I poplava u Zagrebu, gdje je do velike štete došlo zbog lošeg upravljanja sustavom, se može staviti u isti koš, jer je uzrok dugogodišnja korupcija i nemar, ali to je tek usporedba koju neki ne bi shvatili jer razorna snaga nije bila identična.
Može se raditi usporedba između svega i svačega, pa tako i između podmornice i singerice. No kako se i zašto rade usporedbe, drugo je pitanje. Neprimjerene i neinteligentne usporedbe ne ostavljaju dobar dojam.
Obično je teško utvrditi s koje razine je reakcija izostala, a nije smjela izostati. Obično, u zemljama s odgovornim shvaćanjem položaja, ministar u takvom slučaju stavlja mandat na raspolaganje (ono što se u narodu kaže podnosi ostavku), a ta ostavka se prihvaća ukoliko se u istrazi pokaže da je do nesreće došlo jer je sustav loše posložen i nije postojao adekvatan nadzor, dok se odbija ukoliko se pokaže da se radilo o izdvojenom incidentu.
Ajdemo razmotriti siutuaciju u Dubokom Jarku. Je li skladište streljiva izgrađeno na propisanom (za civilne neopasnom) mjestu? Da. Je li izgrađeno na propisan način? Da. Jesu li streljivom rukovali kvalificirani ljudi? Da. Tko je odgovoran? Onaj tko je rukovao tim streljivom, jer svaki je vojnik je odgovoran za upotrebnu i sigurnost povjerene mu opreme. Ako je časnik izdao zapovijed da se streljivo slaže u skladištu na nepropisan način, nitko tu zapovijed nije mogao opozvati osim onoga tko mu je nadređen. A takvog nije bilo ili je poginuo zajedno s njime. Tako funkcionira sustav odgovornosti u vojsci. Evo primjera. Nakon bojevog gađanja minobacačima, mi smo se vojnici, suprotno propisima, vozili u istom kamionu s neutrošenom municijom. Kamion je, suprotno pripisima, bio neobilježen (zastavicama i sl.) kako bi dao svima u prometu na znanje što prevozi. Što sam ja kao vojnik mogao učiniiti? Mogao sam pobjeći iz kamiona i zatim biti izveden pred vojni sud zbog dezertiranja. Mogao sam se nakon događaja prijaviti na raport višem časniku, no samo uz znanje onog nižeg, dakle onog tko je izdao zapovijed. Možeš si mislit! Ja bih rekao da je bilo ovako, a svi bi drugi tvrdili da je bilo onako, pa bih još bio ukoren zbog nediscipline, ako mi ne bi nešto i političkog nadodali. U vojsci ne smiješ javno reći ni da ti hrana ne prija, a kamoli što drugo. Ukratko, u vojsci se točno zna područje slobode odluke i područje odgovornosti. Ako je zapovijed "Po neprijatelju koji juriša brzom paljbom počinji", onda je vojniku slobodno da puca po kojem god neprijateljskom vojniku koji juriša, ali ne smije pucati u zrak ili u zeca. Ako je zapovijed "Slaži granate s upaljačem u sanduke" onda se granate slažu s upaljačem i moli Boga da se nešto ne dogodi.
I upravo zato se nad kritičnim resursima (ne samo u vojsci) provode inspekcije, jer je svima jasno da će iznutra teško stići prijava. Skladište streljiva nije prćija nekog satnika, nego strateški državni resurs i velika potencijalna ugroza i dužnost samog vrha vojske je da osigura sustav nadzora koji će jamčiti sigurnost, voditelj skladišta je samo kotačić u tom mehanizmu. Ne može najveće skladište u državi eksplodirati i za to biti okrivljeno par nesmotrenih vojnika. Ili vojska nije imala sustav nadzora ili on nije bio adekvatan. Osiguranje skladišta oružja je strateško pitanje i odgovornost za takvu grešku ide do vrha.
Lijepo bi to bilo da bude onako kako Visak kaže, ali ne može biti. Kako to postići? Kako postići da se svi ponašaju po propisu? Hoćemo li uz svakog vojnika, svakog vozača, pa i svakog zaposlenoga staviti nekakvog inspektora, nadozornika, pa ćemo još zaposliti nadzornike nadzornika? Ni u civilu to ne bi išlo, a kamoli u vojsci. Civilizacija počiva na pretpostavci da se ljudi ponašaju odgovorno, prema propisu i zakonu. Ako se zakon krši, slijede sankcije. A ako se ljudi ne ponašaju odgovorno i ne misle ni na zakon ni na sankcije, što onda? Tko mi može jamčiti, kad sjednjem u auto, da vozač neće prekrišiti nijedan prometni propis? Tko mi može jamčiti da me vojnik na straži neće tako, iz gušta ustrijeliti? Tko moža jamčiti ikome da neću uzeti sjekiru i ubiti prvog čovjeka kojeg sretnem na ulici? Zar ćemo u ime sigurnosti živjeti u logoru? Uz slobodu ide i odgovornost, što više slobode to više odgovornosti. I uvijek će biti nesavjesnih i neodgovornih pojedinaca koji će izazivati nesreće.
Opet banaliziranje s prometnim nesrećama, iako sam u ranijem postu objasnio zašto su prometne nesreće i nepropisno skladištenje dvije različite stvari s različitim razinama odgovornosti i utjecaja nadležnih.
Problem je što vi sve argumente suprotne strane preskočite, pa onda ponavljate svoje koji su već pobijeni. A zatim krenete u slippery-slope pretjerivanje da bi nekakva inspekcija vojnog skladišta vodila u život civila u logoru. Gdje je tu logika? Vojne inspekcije su normalna stvar u svakoj zemlji.
I inače volite tuđe ideje pretjerivanjem dovoditi do totalitarističkih posljedica bez ikakve realne veze.
Ako u državi postoje bitni strateški resursi (nuklearna elektrana, skladišta streljiva, zalihe goriva), onda na državnoj razini postoje i službe i planovi zaštite tih resursa, nisu samo prepušteni lokalnim šefovima. Ako se tim resursima konstantno loše upravlja, a inspekcije to ne utvrde, zači da cijeli sustav loše funkcionira. A što je zadatak ministra - osigurati ispravan rad sustava. U slučaju velike nesreće gdje je cijeli sustav zakazao odgovornost ministra koji je taj sustav sam postavio je neupitna.
Dakle, ajmo ne lamentirati što bi bilo kad bi bilo, već da li ministar obrane, s daleko većim ovlastima od bilo kojeg drugog ministra, snosi odgovornost kada cijeli sustav kojim upravlja , koji po svojoj važnosti i potencijalnoj opasnosti mora biti nadziran, ne bude ni kvalitetno vođen, ni kvalitetno nadziran zbog čega dođe do ogromne materijalne štete s ljudskim žrtvama?
I ako ministar obrane nije odgovoran za eksploziju najvećeg skladišta oružja u zemlji, za što onda uopće je? Vidjeli smo da nije ni za fijasko s nabavom borbenih aviona.
Problem je s vama da uopće ne razumijete kako funkcionira vojska, ne razumijete sustav subordinacije, pa mislite da je vojska nekakva civilna institucija, gdje svaki vojnik može diskutirati s nadređenim o njegovim odlukama (kao ja sada s vama) ili pak mobitelom nazvati ministra, pa mu reći što ne valja. Toga nije nikad bilo niti će ikada biti. U vojsci postoji naređenje-izvršenje, a vojnik ne smije ni usta otvoriti ako mu nadređeni to ne dozvoli. Da tako nije, vojska ne bi mogla funkcionirati ni u miru a kamoli u ratu. Tko je kriv, teško je reći (jer su svi svjedoci mrtvi), no moja tri pitanja i potvrdna odgovora na njih odbaciju svaku krivnju viših institucija. (Ili mislite da državno tužilaštvo ne bi nešto poduzelo da je bilo elemenata krivnje u nekom drugom osim u poginulim vojnicima?)