Kako pobijediti poligraf?

je, gadan je to test. nema prepisivanja, šalabahtera, šaptanja ... padneš očas, k'o na papa-testu. 

  A ja ne mogu rjesiti ni onu captchu, Are you human test. Treba mi bot za to.

Kada se pitanje varanja na poligrafu sagleda iz malo šireg ugla dolazi se do neizbježnog zaključka: "Tome se ne treba čuditi!"  Svaki nalaz, a nalaz u medicini pogotovo, treba znati interpretirati. A da bi se intrepretiralo, treba se educirati. Imao sam ja koliko hoćeš tih krivih nalaza, odnosno "polaznih dijangozna". Rendgenski nalaz mi je dijagnosticirao pijelonefritis, EEG demenciju, mjerenje šećera u krvi dijabetes - i nijedna se od tih dijagnoza nije pokazala točnom. Dovoljno je bilo da je pogleda iskusni liječnik i usporedi s drugim nalazima, a i s općim stanjem pacijenta, tj. mene. Bolesti se mogu simulirati, može se spretno lagati, no ako je liječnik (istražitelj) uporan, ako zna svoj posao, na kraju će doći do istine. 

Evo, kako se može pogriješiti u dijagnozi dijabetisa. Bio sam preko firme na kontrolnom pregledu. Svi koji su vidjeli svoj ŠUK rekli su da nešto ne valja, uključujući i jednog dijabetičara. Nešto je bilo krivo s analizom, očito. Otišao sam s nalazom svojoj lječnici  obiteljske medicime. Ona ga pogleda, pa kaže da neće biti tako, jer drugi nalazi (krvna slika) ne upućuju na dijabetis, a nikad do tada ionako nisam imao povišen šećer. Za svaki slučaj uputi me na ponovno testiranje, i to pod opterećenjem. Rezultat: nakon doručka (jogurt plus žemlja, točno onako kako mi je liječnik rekao) šećer mi je bio još niži nego kad sam ga mjerio natašte, a sve oko 5. A s EEG komedija: umjesto da mi naprave novi EEG, liječnik  me je poslao na pet pretraga, koje su sve bile BO, da bi na kraju neurolog jednostavnim pregledom ustanovio da mi nije ništa. Eto, tako se rasipa novac zdravstvenog osiguranja, opterećuju bolnice i maltiraju pacijenti. Valjda da bi se održala vjera u medicinu, jer ona kao ne može pogriješiti. Puku za pouku: svako je mjerenje operećeno statističkom i sustavnom pogreškom. To pogotovo vrijedi za mjerenja u biokemiji (kojima sam se i sam bavio). Kada se objavljuju takva mjerenja, svako  mjerenje mora biti učinjeno najmanje dvaput, a ako neko jako odstupa mora se pokus barem jednom ponoviti. Statistička pogreška mjerenja iznosi oko 5 %.