Imam klince u toj fazi i gledam šta gledaju i šta smatraju da je normalno pa popizdim i odreagiram, manjak empatije prema drugima me najviše smeta, nedostatak realnosti na svakom koraku.....kakvi to budu ljudi pitam se?! Ne samo za svoje već to su cijele generacije....tenisice za 400e i sl. su neki banalan primjer....čežnja i težnja novcu...jebem ti kapitalizam....
Da. Zašto bi itko gledao prosječnu i medijalnu plaću? Zašto bi itko gledao kredit i otplatu kao mladi bracni par novogradnje koja ne valja, na 40 godina, 60 kvadrata? Meni je mučno što sam prosjek. Ne želim to nikome. Stan sa vlagom po zidu redovno kosta 400+ eura najma. Bez rezija. Oprosti, ali takav život meni nije i neće bit život. Onda na svakom koraku pitanja kada ćeš se ženit? Šira obitelj u šali dodaje kurcu vrijeme prolazi. Isprike na offtopicu, poludim u sebi svaki put kad čitam takve neke stvari, pogotovo sad uz blagdanska okupljanja. Ne želim pravit djecu dok im nemam ništa za dat. Međutim, uporno se forsira nekakva ljubav i snaći ćete se. Ljubav je sporedna u odgoju. Priuštit dostojanstven život, sportske aktivnosti, zdravu hranu i odgojit dijete kao normalno ljudsko biće je najbitnije. Vlastita nekretnina, izleti, uspomene, barem jedan automobil srednje klase. To je bitno u životu. Ljubav, manje bitna.
Lako se možeš zajebati. Nemoj misliti da nema slučajeva gdje je djeci materijalno osigurano puno toga, ali roditelji nisu u mogućnosti ili ne žele im dati i svoje vrijeme. Tada su djeca prepuštena odgoju "ulice" ili kako je zadnjih godina učestalije - fila ih Internet tj. društvene mreže informacijama, ali ne znaju ih pravilno razlučiti. A roditelji su prezauzeti poslom, upravo iz razloga da im osiguraju materijalno - ono što ti uzdižeš i za što misliš da ima prioritet. Materijalo nema prioritet nad odgojem i vremenom koje se treba uložiti u dijete. Sama ljubav nije sporedna i jako, jako je žalosno što imaš takvo razmišljanje i možda je bolje što još nemaš djecu.
Ljubav se očituje, između ostalog, u spremnosti da se djetetu posveti svoje vrijeme. Nedavno sam imao jednu zanimljivu situaciju na poslu, gdje mi šef pametuje kako on želi da mi posao bude na prvom mjestu, kao, tada će mi se dići plaća... A sve se mislim, tikvane jedan (ublažio sam, puno gore sam mislio), zbog toga što ti je posao na prvom mjestu ti i trebaju tablete za spavanje, rastrgan si poslom i još se s tim ponosiš. Jer on i direktor (s obojicom sam razgovarao) se sve nešto hvale kako oni minimalno koriste bolovanje, a sam direktor se hvali kako je on radio sa slomljenom nogom.
To su idioti, jer recimo ja moram biti u potpunosti zdrav jer nekad trebam na poslu upirati i nogom i rukom da nešto odradim. Rad s alatom... Dok takvi likovi, spodobe koje nemaju razumijevanja, svoj (šefovski) dio posla mogu obavljati i od kuće. Njima je glavni alat za rad računalo, mobitel i olovka i papir.
Dakle, nemoj se kačiti na taj materijalistički pogled na život. Bitno je i to, ali to nije ključno. I u konačnici, najviše djece imaju siromašni ljudi i u pravilu se oni čak puno i ne žale na siromaštvo. Siromašni u usporedbi s onim što mi sve imamo. I vesele ih jednostavne stvari. Nije ni čudo što Zapad demografski propada. Ali ide to sve jednom kraju (geopolitička situacija se mijenja) kako se može uočiti i bolje da je tako (koliko god je teško) jer tada će se moći pravilno postaviti temelji. Gdje je obitelj na prvom mjestu, a ne posao i stjecanje materijalnog.
Bome sam otišao s teme...
Intel 80286
