Cape Music
- poruka: 7.029
- |
- čitano: 726.485
- |
- moderatori:
DrNasty, pirat, Lazarus Long, XXX-Man, vincimus
- +/- sve poruke
- ravni prikaz
- starije poruke gore
Kada te nema
Tuga je moj drug
Lutamo ona i ja po sjećanjima
Tražimo te u uzdasima
Naziremo te u otkucajima srca
Kad te nema
Nema ni Sunca
Osmijeh spakira kofere i seli se na neke
Druge usne
Zrak miriše na lipanjske kiše kad sam te
Jednom čekala
Dok su me boljeli mladi suncokreti
Kad te nema
Ne znam kako izaći iz sebe
Jer tamo sam te jednom sakrila
Ne znam disati kožom
Dok te njome pokrivam
Kad te nema
Guši me stvarnost
Ranjavaju istine
Dani bolesni, sneni i spori
Kad te nema
Tražim te u sebi
Uzmi jedan djelić mene!
Uzmi onoliko mojih uzdisaja i izdisaja
koliko ti treba da ostaneš tren duže.
Uzmi malo mojih pluća,
ivicu mog srca i diši još malo.
Gledaj me još malo.
Samoća je prevelik zalogaj za mene.
Ne mogu ja to njegovati,
ne znam ja to nositi.
Ne idi još, nisam te sve pitala,
nisam ti sve rekla,
nisam znala da nam je vrijeme neprijatelj.
Čekaj!
Daj da ti ruke ugrijem,
ne žuri se.
Izmisli novo vrijeme,
daj mi jednu dugu minutu,
bar da se duže gledamo.
Svaki put kad trepneš
rodi se Sunce u ovoj tamnoj sobi.
Zato trepći!
Budi tu, ne idi.
Samo trepći. Diši. Gledaj.
Uzmi djelić mene.
Ma uzmi i cijelu mene,
samo mi ne serviraj mračnu samoću.
Nisam ja za tužne krajeve
i vječno zašivene usne.
Zato trepći, samo trepći.
Sanjam da pratim ti korake
A kad zaspiš, do jutra dišem te
Ako ujutro uhvatiš sebe da na zagrljaj
Mirišeš
Znaj da to sam bila ja
Mislima sam te cijele noći grlila
Otkrit ću ti tajnu
Rođena sam divlja
Ne bojim se teških vremena
U meni tajni vrt suncokreta
Raste i cvjeta
Ne može se iskorijeniti
Zalijevam ga rosom s trepavica
Potražim te tamo često
Vjetar donese miris srpnja
Počešlja mi kosu naletima
Pa dugo gledam u noć
Čekam s tužnim srcem i umornim očima
Dok zrak na poziv miriše
Na tišine neizgovorenoga pune
Noćima sanjam iste ulice
Sanjam da pratim ti korake
Tiho, najtiše, na vrhovima prstiju
Iskradam ti se
Kad primijetiš, kazniš me
Pa onda zajedno plačemo
U mom tajnom vrtu suncokreta….
A kad zaspiš do jutra dišem te
Dok spavaš igram se sjenom Mjeseca
Gledam s koje strane je najlakše popeti se
Sjećaš se
Jednom sam ti rekla:
Poći ću s tobom gore
Nisam se predomislila….
Na vratima tvog srca moj je dom
Čekam i volim
Ne tražim i ne očekujem
Možda se samo još uvijek malo nadam
A ti?
Sve želje u jedno ime sažete
Zvala sam te Milo
Zvala sam te Ljubav
Zvala sam te mojim imenom
Davala sam ti različite nadimke sve slatke i zvučne
Topila se kao šećer na kiši
Dok sam ti tepala
Prsti su mi mirisali na tvoju kosu od stakla
Daljine su odgovarale ehom vjetra
Gore su se sklanjale naletima nježnosti
Izmislila sam enciklopediju ljubavnog
Rječnika
I sve sam ti riječi u stihove odjenula
Pisala sam ti na dlanove
Po stolovima ii salvetama
Pisala sam ti po prozorima
Pisala sam tvoje ime po zidovima
Urezala ga na kori stare masline
Koja će živjeti još tisućama godina
Zapisivala tajne u očima
Pisala sam ti na kamenu i pijesku
Pisala sam tvoje ime na oblacima
I kiša ga je izgovarala
Vjetar ga u ariju utkao
A ja sam od sreće plesala
Ples kojim se prizivala ljubavna kiša
Srca su padala umjesto kapi
Slala ti signale od uzdaha
Kratki…..Nedostaješ
Duboki……Umirem bez tebe….
Ah kakao sam te voljela
Tih dana
Tih mjeseci
Tih godina
Koje su zauvijek skrivena od svih prolaznosti
Od osrednjosti
Od običnosti
Od onog što su drugi ljubavlju nazivali
Bio si laž i istina
Obećani Raj i samo jedna stepenica do Pakla
Bio si boja noći, svjetlo zvijezda i prokletstvo dana
Onda kad sam te krila ispod trepavica
I budila se zatvorenih očiju plašeći se da mi te ne
Odnese dan
Nestvarno je moćnije od stvarnosti
Nemoguće jače od mogućeg
A ja sam se gubila u tvojim očima od papira
Boljele su me tvoje boli, radovali uspjesi,
Živjela sam božansko ludilo
Vražje i anđeosko vrijeme
S tobom a bez tebe
Šarenilo koje mi je gorjelo na usnama
Dodirivala te mislima, pokrivala snovima
Bojeći se da se ne probudiš
Otkriješ prevaru
Otjeraš čaroliju….
Nestvarno je moćnije od stvarnosti
Nezaboravnije od zaboravnog
Ne ostaju mjesta, ni stvari i dugi prazni razgovori
Ostaje samo ono kako smo se osjećali
Na vratima tvog srca moj je dom
Čekam i volim, ne tražim i ne očekujem
Možda se samo još uvijek malo nadam….
A ti?
Bio si i ostao Ljubav….
Ne pitaj me tko sam
Možeš me opisati kao bijelu boju
Zasljepljujući zrak
Zbunjujuću enigmu
Ako zaroniš u mene
Izgubit ćeš se u bjelini moje duše
Kao jesenja magla sam
Gusta i neprohodna
Kao proljetna travka
Nježna i lomljiva
Ja sam san neustrašivi
Sanjar čiji se snovi broje na prstima jedne ruke
Kratak dah pokore
Bijes koji vrišti
Nebo bez granica
Ne pitaj me tko sam
Možda sam mećava
Oštri sjeverni vjetar
Napeti luk i razapeta strijela
Plijen koji je pronašao lovca
Kuća u kojoj sunce ne svraća
Pjesnik kojeg je bol napravila
Pobuna u životu
Mrzitelj ljudske osrednjosti
Pobunjenik protiv spaljivanja godina
Ne pitaj me što sam
Možeš reći da sam rijeka
Rijeka puna vatre
Rijeka puna kamenja
Između mene i neba nema udaljenosti
Ja dišem zvijezde
Moje želje su bez cenzure
U mojoj dubini zlatne ribice plivaju
Pitaj me za ljubav
Pričat ću ti o pticama koje vodom svojom pojim
O narančastim svitanjima
Barkama bez kompasa
Sano me ne pitaj za Mjesec
U mojim vodama je potonuo
U crnim dubinama nestao
Ne gledaj u moje valove
Samo ćeš naći vjetar
Nemirne teške struje
I sante tuge goleme
Zagrlila sam sve što sam mogla zagrliti
Uzela sve što se moglo uzeti
Izgubila sve što se moglo izgubiti
Čula sam svoju ljubav kako plače
Vidjela rađanje Sunca na crnom horizontu
Ne pitaj me šta sam
Voda umorna od čekanja
Da sivi vuk dođe i utoli žeđ na mom izvoru
Jednim pogledom pokrije moja gola ramena
Gladan proguta beznačajne riječi
Gorak otrov njegovih ugriza
Utopi se u mom grlu
Ne pitaj me tko sam
Ne pitaj me što sam
Ja sam rijeka
Puna vatre
Grlim nebo
I čekam kišu ....
Uzmi jedan djelić mene!
Uzmi onoliko mojih uzdisaja i izdisaja
koliko ti treba da ostaneš tren duže.
Uzmi malo mojih pluća,
ivicu mog srca i diši još malo.
Gledaj me još malo.
Samoća je prevelik zalogaj za mene.
Ne mogu ja to njegovati,
ne znam ja to nositi.
Ne idi još, nisam te sve pitala,
nisam ti sve rekla,
nisam znala da nam je vrijeme neprijatelj.
Čekaj!
Daj da ti ruke ugrijem,
ne žuri se.
Izmisli novo vrijeme,
daj mi jednu dugu minutu,
bar da se duže gledamo.
Svaki put kad trepneš
rodi se Sunce u ovoj tamnoj sobi.
Zato trepći!
Budi tu, ne idi.
Samo trepći. Diši. Gledaj.
Uzmi djelić mene.
Ma uzmi i cijelu mene,
samo mi ne serviraj mračnu samoću.
Nisam ja za tužne krajeve
i vječno zašivene usne.
Zato trepći, samo trepći.