24 bit audio - par pitanja

24 bit - ni zvuk je zvuk najveće kvalitete. Neki ljudi mogu čuti 24 bit, a neki ne. Ja na primjer nemogu. Trebaš samo trenirati i naučiti slušati. Isto tako trebaš imati dobre zvučnike i zvučnu karticu koja podržava 24 bit. 24 bit imaš na "pravim" DVD filmovima (nekima), u studiju se isto snima u 24 bitnoj kvaliteti.

Na slici vidim da imaš neku integriranu zvučnu karticu tako da zaboravi na 24 bit na njoj.

Hvala, no volio bih da se odgovori na ostala pitanja.

Ima li smisla slusati takve zapise na integriranoj zvucnoj kartici?

Odgovor ne ovisi samo o zvučnoj - kakve zvučnike imaš?

da bi ti čuo (i ako možeš uopće) 24 bit-a trebao bi kao prvo imat studijske monitore koji tu frekvenciju mogu primiti.

obični i najskuplji zvučnici su napravljeni za slušanje audio zvuka koji je na svim glazbenim CD-ima koje si ikad slušao.

dakle, 24 bit se koristi samo u studiju zbog finog ugađanja šuma, kontrasta i sl dok se opet na kraju zvuk konvertira u audio ili vawe koji iznosi 16/44100.

i na kraju svega, koji će ti to k.... ?

ja kod kuće imam solidan studio, a sve odmah radim u audio formatu.

Onako, realno, tesko da se primjeti razlika izmedju 16/44100 Hz i 24/96000 Hz na integriranoj zvucnoj kartici i slusalicama na kojim slusam. Novu zvucnu ne mislim kupovati u dogledno vrijeme. Samo me zanimalo koliko se isplati nabavljati takvu glazbu.

Uglavnom, hvala na sitnim objasnjenjima.

LP

eh, odmah se fataš za svaki upis, baš si bugovit momak.

Da mi je vidjeti te slušalice koje mogu reproducirati 12 Hz.

Evo, pa ih gledaj :)

Ja vjerujem mjerenjima, a ti moš lupati iz glave koliko god hoćeš. Ili slobodno navedi nekakav konkretni podatak....

Pa dobro, Elles, jel vidiš koliko je tiše tih 12 Hz? Onako, odokativno, barem 8 dB tiše. To je onak, mjerljiv frekventni raspon, ali ne i upotrebljiv. U stvarnoj glazbi te zvukove nećeš čuti.

Aj, baš lijepo da znaš podijeliti konstantu s danom vrijednošću. * klap, klap * Zato i je na ~ -10db na grafu.

Ali, ajmo prestati uništavati čovjeku topic - dobio je odgovor i kraj priče.

@Father_Dougal

Naravno da vidim... :)

@Buffer Overflow

Svi mi čitamo svakakve gluposti, a i dalje smo tu...

Ovak, da ti probam sve sumirati na jenom mjestu. Kada digitaliziraš zvuk, on se "rastavlja" na jedinice zvane sampleovi. 44100 sample rate znači da se uzimaju uzorci 44100 puta u sekundi, a 16 bita označava razlučivost tog samplea, i njegova vrijednost se izračunava potenciranjem, dakle 2 na 16tu je maksimalna razlučivost tog jednog samplea, to jest, jedan sample može imati bilo koju vrijednost od 0 do 65536. Frekvencija uzorkovanja je uvijek dvostruko veća od frekvencije zvuka kojeg je moguće digitalizirati. U slučaju 44100, maksimalna frekvencija zvuka je 22050 Hz, i tako dalje.

24 bita jednostavno označava veću razlučivost uzorkovanja. Najčešće se koristi u studijima te tijekom masteringa, jer je na taj način moguće naknadnom obradom i ditheringom tijekom konverzije u 16 bita sav šum potjerati van čujnog spektra.

AES/EBU već godinama provodi tzv. ABX testove, "double blind" testove da se ustvrdi čuju li ljudi razliku između 16 i 24 bitnog zvuka, te 44100 i 88200 sample ratea, ili većih, te se došlo do zaljučka da razlučivost nije čujna, no da možda postoje čujne razlike između standardnog bitratea (44100, 48000) i većih, no za sada ništa što je uspješno ponovljeno u testovima.

Što se glasnoće vinil ripa tiče, mastering za vinile se radi drugačije od masteringa za CDove; medij kao takav fizički ne tolerira veliku glasnoću i napumpan, komprimiran zvuk poput CDa, stoga se u zadnjih nekoliko godina rade vinil izdanja za tzv. audiofile, mada ne postoji razlog da se kvalitetan mastering ne radi i za CD - radi se ultra glasan samo zato jer se može.

Ne znam koju zvučnu imaš, no ako je neka iz HD serije, podržava i 24 bitni izlaz. No za 24 bitnu reprodukciju potreban ti je softver koji podržava kernel streaming, ASIO ili neki sličan način reprodukcije koji preskače sistemski mikser i zvuk šalje direktno zvučnoj kartici, jer će ti mikser raditi još jedan resampling. Netko je preporučio Foobar2000, također ga preporučam, odličan reproduktor sa brojnim mogućnostima.

Ako te zanimaju detalji o codecima, sampling rateu i sličnim stvarima, ali pravi, tehnički, a ne audiofilski izmišljeni, preporučam da posjetišHydrogenaudio forum te da pogledaš forume te rasprave, a možda ponešto i naučiš.

Da nadodam: 22050 je više nego što čovjek čuje, ali daje prostora nekim stvarima kao što je maskiranje (neki ljudi tako mogu čuti i do 50kHz). Zašto je pola: postoji i matematički zakon zašto je tako, a mi to poznajemo kao Nyquist-ova frekvencija.

Veći sample rate-ovi dakako pridodaju kvaliteti zvuka ali isto tako zauzimaju veći prostor. Zašto pridodaju, pa samo slušajte digital vs analogno i sve je jasno (cd vs vinil).

Istina za cd-e, ali to nije razlog zato jer mogu. Pravi razlog su (vjerovali ili ne) automobili, odnosno slušanje muzike u automobilima, gdje žele sve da bude glasno, a kvaliteta=0 bodova (barem što se tiče određenih vrsta glazbe). S time da je dinamika cd-a jako mala, muzika izrezana na oko 70-80hz (bass-evi u autu) i kompresirana ko blesava.

I još puno stvari koje su poznate ljudima koji snimaju, mixaju i masteriraju glazbu.

Imam na zadnji test frekvencije: P18-6 AES i thread na HA.

Koliko god je ljudi otišlo, došli su mnogi profesionalci, Sean Olive iz Harman Kardona, na primjer. Bio je tu i Michael Fremer iz ljubljenog nam Stereophilea :) te Arnold Krueger, The ABX Man, a bilo ih je još podosta... ne znam kad si zadnji puta bio tamo, možda dok su se još zvali joj... kak ono, profili za kodiranje su se zvali po njima... :)))

A ja, cinik, ću reći da wave uopće nije audio-format već kontejner ;)