Često sam poslovno u Osijeku. Kolika god bila plaća, nema šanse da bih tamo ostao raditi. Meni osobno grad djeluje sivo, prazno i depresivno.
Ma Osijek je totalno bzvz, niš ne valja. Nemojte dolaziti. 
Osijek, po meni mozda i naj grad u cijeloj Hrvatskoj, zivotopisan, prepun flore i faune, divljina nadomak grada, opcenito sve grad nije naguzvan preeepun zelenila, zoo, Kopacki, rijeka Drava ma grad koji ima sve za pozeljeti i uzivati, cesto odem tamo s fotoaparatom jer sam blizu Dakova.
Samo napred! Osijek kao i okolica je jako lijepa, malo ravno, ali lijepo. Zan biti puno komaraca, no posotji autan :) Svaka cast! ovo je odlicna vijest!
i tek što su doslovno na par potpisanih ugovora raskid napravili u roku 2-3 dana bez ikakvih objašnjenja.
Nećak prošao sve intervjue i potpisao ugovor u petak s početkom rada u ponedjeljak da bi ga dočekao hladan tuš i otkaz ugovora prvi radni dan.
U besptičju i krava zvuči kao slavuj!
Ma Osijek je totalno bzvz, niš ne valja. Nemojte dolaziti. 
Ja ni ne bih, ali nažalost moram zbog posla
. Osijek kao Osijek mi nema baš nešto posebno za ponuditi. Nakon gradova Manile i sad Pariza nekoliko puta u zadnjih godinu dana i Zagreba gdje živim, Zagreb mi je isto nedinamičan/dosadan.
Ne kažem da je Osijek loš grad, samo meni osobno nije zanimljiv. Perspektiva se malo promijeni kad vidiš milijunske gradove, svjetske metropole, događanja, šoping centre, restorane, muzeje, povijest samoga grada, svu zabavu i mogućnosti koje nude. Tko nije izašao malo dalje od Hrvatske možda misli da je Osijek vrh ponude, ali nakon što vidiš što sve postoji vani, teško se veseliti hrvatskim gradovima.
Kad se voziš njihovim metroom i svaki dan šećeš Parizom među ljudima iz cijelog svijeta, vidiš svakakve interesantne profile ljudi, tek onda skužiš kolika je razlika u energiji i dinamici. Pariz je izuzetno živ, dinamičan grad, baš te vuče da ga često posjećuješ i daje ti onaj osjećaj da si kao kod kuće. Nakon Pariza iskreno meni cijela Hrvatska djeluje uspavano i nedinamično
. Svakako prilika da spomenem da povratna karta/let za dvije osobe sa Ryanairom košta cca 140 eura i da si slobodno vaše ljepše polovice možete odvest na romantičan put do Pariza stvarno jeftino. Ja imam familiju tamo, ali apartman za prenoćiti se nađe već od 75 eura. Za stvarno malo love se dobije fantastičan dopamin rush. Što se teme/pitanja preseljenja tiče, jel bi preselio u Pariz za veće novce, ne za veću nego istu lovu a možda i manju
.
Mučko Đubre
Zbog česte najezde krvopija zvanih komarci Osijek mi uopće nije privlačan i ne bih se nikada preselio tamo.
Kao što je netko napisao, kada se osjeti drugačiji ritam i kvaliteta života u gradovima poput Pariza, Londona, i sl. hr gradovi izgledaju kao uspavani...
Ali svakome po želji 
https://www.youtube.com/channel/UCgos5WloYoxCvCeUIi47ZxQ
Na ovome forumu je sve elita koja ne radi ispod 5 t€ mjesečno, a voze se Raynarom u Pariz, London, traže najjeftiniji smještaj, jedu prošvercani špek i suhe kobasice od babe iz Slavonije.
Ne znam jesu li počeli kupiti hrpe izmeta kučića, na koji sam se okliznuo prije dvadeset godina na Champs-Élysées aveniji.
Dobro, vidim da je ovo pocelo ici nesto kontra Osijeka pa cisto par rijeci
Osijek je u super stanju sto je sve prosao. Rat, porace - privatizacije koja je izbrisala kompletno tekstilnu industriju, vecinu proizvodnje u gradu koji je imao ako se ne varam 5 tvornica za proizvodnju odjece, proizvodio motokultivatore po Hondinoj licenci, plugove, hrpu toga.
Sve je to kamarila privatizirala i otjerala u krasni.
Nakon toga s unistenom ekonomijom krenula je depopulacija, ljudi mladost, pobjegla je gdje je god mogla, jer zivot mora naci put. A ako ga nema u Osijeku, pinklec na rame. Kao sto su nekada Hercegovci, Dalmatinci ili Licani isli u Slavoniju jer je bilo hrane i boljih prilika za zivot.
Osijek danas predstavlja ono sto je donijelo 35 godina tih i takvih politika. Snazna korupcija, bez politicke veze ne ide nista, i sudstvo gdje Mamic i sl ekipe dolaze neke stvari odraditi preko sudova, i odmah suce odvesti u Dubai skupa s njihovim ljubavnicama, pokloniti im Audemars Piguet sat, ili Gucci papuce.
Grad se, nadam se polako oporavlja, ali to je nula naspram onoga sto je bio prije rata. Grad koji je bio industrijsko i sveucilisno srediste, u kojem je bilo novca i dobrog zivota.
Danas... da. Slabo, tanko, i sablasno.
U Osijeku mi do posla treba 10min biciklom, autom 3 minute (5 ako je gužva).
U Zagrebu kreneš bilo gdje i možeš se oprostiti od minimalno pola sata života.
Ali kao što rekoh, ništa ne valja, ne dolazite. (:
Pixel 4A (HTC 10 | HTC 8X :) no more)
Osobno nikad ne bih živio u velegradu , to je katastrofa koliko mana ima i koliko je kvaliteta života lošija.
A da ne ispadne ona "tko mora nije vidio taj se i barama čudi", živio sam u Beču par mjeseci, bio u : Venecija, Pariz, Straßburg, Reims, Mikonos, Atena, Beograd, ZG, OS, Dubrovnik, Budimpešta, Nizozemska. Najljepša mi je Dalmacija za moj stil života , i tamo negdje u nekom manjem mjestu bih volio ići u mirovinu, fino rekreacija bicikl , trčanje i plivanje , šah , galebi, gradele i morske vile. U Slavoniji ubiše komarci to je najveća mana i džungla koja raste ako ne održavaš zelenilo.
A izvan lijepe naše život , svakom njegovo no ne bih nikad ako ne moram, ipak na svom si dobrodošao dok u stranoj zemlji nisi, što god domaćini rekli.
Budi promjena koju želiš vidjeti u svijetu ASICS
To Care !
Mirovina, pa Dalamacija, šah, galebovi, gradele i morske vile, lijepo rečeno.
Rođen sam i živim u Osijeku, no uvijek sam maštao da živim na mjestu gdje ima nešto i bregi kao u Zagorju.
Osim Dalmacije čak mi i Hrvatsko zagorje pada na pamet, jer mi smetaju prevelike vrućine, pa čak i Lički kraj dolazi u obzir, tamo bih volio dva mjeseca kada je prevruće, ostatak vremena u Dalmaciji.
Imao sam ideju kako suzbiti komarce trajno, odn smanjiti njihov broj za 90%.
Nasuti Kopački rit zemljom, i u toj vrsnoj plodnoj zemlji uzgajati tulipane, ruže, krizanteme, gerbere, ljiljane, poput Nizozemaca. 
Eto novaca za tamošnje ljude, biznis koji je vječan, a ne toviti svinje, pa ti ih zaraze veprovi iz Kopačkoga rita, e..
Osobno nikad ne bih živio u velegradu , to je katastrofa koliko mana ima i koliko je kvaliteta života lošija.
Vala pogodi ga. Selo u Slavoniji je dobro za zivot. Po prirodi je to okolis koji je vlazan i pogodan za polj proizvodnju, stoga ce tamo komarac biti problem.
Ovo za velegrad, i da i ne. Imas velegrade i velegrade.
Sto cu reci ce biti nepopularno za cuti, ali moram reci jer se treba reci.
Gradovi na zapadu se pretvaraju u geta, nesigurni su, pune se raznim sljamom spremnim na sve, i namjerno se mijenjaju cijele civilizacije, na losije. Zapad se unistava planski.
Posto sam zivio godinama u Moskvi, sada na zapadu (od Italije, VB itd), mogu dosta objektivno reci - neusporedivo.
Moskva je i danas siguran grad (osim dronova koji dignu prasinu s vremena na vrijeme), metro je fukin' briljantna stvar hoces estetski (stanica) ili po pitanju brzine. Svaki dan prebaci 9 milijuna ljudi s jednog kraja grada na drugi, a svake 2 min dolazi novi na stanicu.
Grad kao grad nudi SVE. Od vrhunskih restorana, od igle do lokomotive, od malo rabljenog lovca presretaca do najnovije haljine koja se nosila u Milanu (i dan danas uz sve sankcije) na pisti prije par mjeseci. Vrhunski nocni klubovi, restorani.
Muzeji u kojima doslovno mozes provesti dane po 8 sati dnevno i neces ih obici kompletno. Jer, kompletna RH je kvart u Moskvi.
EU tone, to nije tajna. U Moskvu bih se vratio sutra, za pravi kompenzacijski paket. Ta ce vremena doci brzo, kada se sva ova zbivanja smire a ekonomije pocnu graditi mostove. Kada ovo ludilo stane, najveci huskaci ce biti na prvom avionu da nesto pregovaraju. To tvrdim jer znam, i vec postoje scenariji koje korporacije razvijaju kada stvar stane, kako reaktivirati stvari.
Ovo je dosta dobro receno: na svom si dobrodošao dok u stranoj zemlji ipak nisi. Mada tu vrlo ovisi sto radis, koje resurse imas i kakav zivot vodis. Ako si frajer iz proizvodnje, usluzne djelatnosti, radis za neku nadnicu, low/mid primanja, kao i kod nas, svaki lik ce na tebe frktati i komentirati. Kao na ove Glovo jahace.
No ima Hrvata koji su se vani vrlo dobro snasli i poslozili kockice. Sve je to vrlo individualno.
slažem se da TREBA otići u bilo koji velegrad, da se osjeti dinamika, dapače, najpoticajnije je da odeš nekamo gdje te nitko ne razumije dok pričaš materinji, to malo natjera krv u mozak ida počneš mislkiti...
ali Pariz za svakodnevni život ?!?!
Ne hvala, jedno je posjetiti ga par puta godišnje, Louvre, Quai de Branly, Orsay...
ali mentalitet kasabe izvan centralnih arondissementa ?
To imaš u Kozari Boku...
Osobno nikad ne bih živio u velegradu , to je katastrofa koliko mana ima i koliko je kvaliteta života lošija.
A da ne ispadne ona "tko mora nije vidio taj se i barama čudi", živio sam u Beču par mjeseci, bio u : Venecija, Pariz, Straßburg, Reims, Mikonos, Atena, Beograd, ZG, OS, Dubrovnik, Budimpešta, Nizozemska. Najljepša mi je Dalmacija za moj stil života , i tamo negdje u nekom manjem mjestu bih volio ići u mirovinu, fino rekreacija bicikl , trčanje i plivanje , šah , galebi, gradele i morske vile. U Slavoniji ubiše komarci to je najveća mana i džungla koja raste ako ne održavaš zelenilo.
A izvan lijepe naše život , svakim njegovo no ne bih nikad ako ne moram, ipak na svom si dobrodošao dok u stranoj zemlji ipak nisi.
Dobro kazes, "obicnom" covjeku dalmacija je samo za mirovinu. Svim zeljnima zivota, karijere itd. bjezite i bjeze iz dalmacije naveliko i dobro je sto to rade. 
Ja sam ljeta na Rabu i bez toga ne bih mogao, roštilj skoro svaki dan, more, plaže i totalni reset dok god vrijeme dopušta. Pariz posjetimo 2–3x godišnje po tjedan dana, a ostatak vremena smo u Zagrebu. Da prilike dopuštaju drugačije, isti tren bih se preselio u Pariz. Ne samo zbog atmosfere nego zbog toga koliko toga ima na dohvat ruke, tona izbora, hrpa restorana, fast foodova, dućana, raznovrsnijih namirnica nego kod nas, šoping centara, metro, pekara koje su vizualne predivne i puno boljeg "okusa" nego naše pekare. Jednostavno je klasa iznad Zagreba, a kamoli Osijeka. Vrlo se lagano navuć na taj sistem brzog, velikog i kvalitetnijeg izbora kojeg stalno imaš oko sebe i na dohvat ruke. Što god poželiš.
Ljudi tamo stalno vise po restoranima, kafićima, parkovima… i zanimljivo je da to uopće ne djeluje kao luksuz u toj mjeri kao kod nas. Imaš osjećaj da je normalno izaći van, pojesti nešto, sjesti negdje bez da se to automatski doživljava kao veliki trošak. Cijeli taj ritam života je nekako opušteniji i dostupniji. Taj bolji standard života djeluje iznimno primamljivo gdje se počneš osjećati kao čovjek za razliku od Hrvatske gdje god da sjedneš imaš osjećaj da te pljačkaju visokim nabrijanim cijenama.
Sama šetnja Parizom je posebna. Grad je živ, parkovi puni ljudi, a pekare, kafići i dućani su doslovno na svakom koraku, puno "gušće" sređenije nego Zagrebu. Uz to zgrade, arhitektura i detalji daju cijelom gradu osjećaj kao da si stalno u nekoj otvorenoj galeriji. Bio sam po Švicarskoj, Njemačkoj, Austriji, Italiji i njihovim glavnim gradovima, ali Pariz mi i dalje stoji kao nešto posebno. Zagreb nikad neće biti Pariz, kao što ni Pariz nikad neće biti Rab/Jadransko more.
Kad smo kod mentaliteta, ne ulazim u priču "mentaliteta" jer iskreno to mi nije ni bitno, Pariz mi je top zbog onoga što nudi kao grad, ne zbog ljudi ili neke filozofije. Mentalitet mi tu najmanje igra ulogu.
Što se tiče cijene letova, svatko ima svoje prioritete, ali meni je logika dosta jednostavna, ako mogu proći 2–3 puta jeftinije za istu stvar, teško mi je opravdati suprotno. Povratna karta za dvoje ljudi kod Ryanair'a je 140 eura , dok Croatia Airlines 380-450 eura. Razlika je dovoljno velika da ne moraš puno razmišljati a usluga ista.
Na kraju dana, Pariz jednostavno pokaže i daje viši standard života nego što smo navikli u Hrvatskoj. Tamo si čovjek, u Hrvatskoj ovca za šišanje.
Osobno nikad ne bih živio u velegradu , to je katastrofa koliko mana ima i koliko je kvaliteta života lošija.
A da ne ispadne ona "tko mora nije vidio taj se i barama čudi", živio sam u Beču par mjeseci, bio u : Venecija, Pariz, Straßburg, Reims, Mikonos, Atena, Beograd, ZG, OS, Dubrovnik, Budimpešta, Nizozemska. Najljepša mi je Dalmacija za moj stil života , i tamo negdje u nekom manjem mjestu bih volio ići u mirovinu, fino rekreacija bicikl , trčanje i plivanje , šah , galebi, gradele i morske vile. U Slavoniji ubiše komarci to je najveća mana i džungla koja raste ako ne održavaš zelenilo.
A izvan lijepe naše život , svakom njegovo no ne bih nikad ako ne moram, ipak na svom si dobrodošao dok u stranoj zemlji nisi, što god domaćini rekli.
da rečem ćaći da će mu sirotanović brati masline...ili ne
Postoji. Ako si kuhar, vrhunski, isplati se preselit u Istru ili Dalmaciju. A isplati se ako i nisi.
Ja sam ljeta na Rabu i bez toga ne bih mogao, roštilj skoro svaki dan, more, plaže i totalni reset dok god vrijeme dopušta. Pariz posjetimo 2–3x godišnje po tjedan dana, a ostatak vremena smo u Zagrebu. Da prilike dopuštaju drugačije, isti tren bih se preselio u Pariz. Ne samo zbog atmosfere nego zbog toga koliko toga ima na dohvat ruke, tona izbora, hrpa restorana, fast foodova, dućana, raznovrsnijih namirnica nego kod nas, šoping centara, metro, pekara koje su vizualne predivne i puno boljeg "okusa" nego naše pekare. Jednostavno je klasa iznad Zagreba, a kamoli Osijeka. Vrlo se lagano navuć na taj sistem brzog, velikog i kvalitetnijeg izbora kojeg stalno imaš oko sebe i na dohvat ruke. Što god poželiš.
Ljudi tamo stalno vise po restoranima, kafićima, parkovima… i zanimljivo je da to uopće ne djeluje kao luksuz u toj mjeri kao kod nas. Imaš osjećaj da je normalno izaći van, pojesti nešto, sjesti negdje bez da se to automatski doživljava kao veliki trošak. Cijeli taj ritam života je nekako opušteniji i dostupniji. Taj bolji standard života djeluje iznimno primamljivo gdje se počneš osjećati kao čovjek za razliku od Hrvatske gdje god da sjedneš imaš osjećaj da te pljačkaju visokim nabrijanim cijenama.
Sama šetnja Parizom je posebna. Grad je živ, parkovi puni ljudi, a pekare, kafići i dućani su doslovno na svakom koraku, puno "gušće" sređenije nego Zagrebu. Uz to zgrade, arhitektura i detalji daju cijelom gradu osjećaj kao da si stalno u nekoj otvorenoj galeriji. Bio sam po Švicarskoj, Njemačkoj, Austriji, Italiji i njihovim glavnim gradovima, ali Pariz mi i dalje stoji kao nešto posebno. Zagreb nikad neće biti Pariz, kao što ni Pariz nikad neće biti Rab/Jadransko more.
Kad smo kod mentaliteta, ne ulazim u priču "mentaliteta" jer iskreno to mi nije ni bitno, Pariz mi je top zbog onoga što nudi kao grad, ne zbog ljudi ili neke filozofije. Mentalitet mi tu najmanje igra ulogu.
Što se tiče cijene letova, svatko ima svoje prioritete, ali meni je logika dosta jednostavna, ako mogu proći 2–3 puta jeftinije za istu stvar, teško mi je opravdati suprotno. Povratna karta za dvoje ljudi kod Ryanair'a je 140 eura , dok Croatia Airlines 380-450 eura. Razlika je dovoljno velika da ne moraš puno razmišljati a usluga ista.
Na kraju dana, Pariz jednostavno pokaže i daje viši standard života nego što smo navikli u Hrvatskoj. Tamo si čovjek, u Hrvatskoj ovca za šišanje.
rtx 5060 mfg x6 i igra kao na 5090.
Postoji. Ako si kuhar, vrhunski, isplati se preselit u Istru ili Dalmaciju. A isplati se ako i nisi.
Istru vjerojatno, dalmaciju tesko.
Daj pričaj nam još malo o sebi molim te... imaš neki blog da te pratimo
Što kažeš na usporedbu Bjelovara i Berlina?
Osobno nikad ne bih živio u velegradu , to je katastrofa koliko mana ima i koliko je kvaliteta života lošija.
A da ne ispadne ona "tko mora nije vidio taj se i barama čudi", živio sam u Beču par mjeseci, bio u : Venecija, Pariz, Straßburg, Reims, Mikonos, Atena, Beograd, ZG, OS, Dubrovnik, Budimpešta, Nizozemska. Najljepša mi je Dalmacija za moj stil života , i tamo negdje u nekom manjem mjestu bih volio ići u mirovinu, fino rekreacija bicikl , trčanje i plivanje , šah , galebi, gradele i morske vile. U Slavoniji ubiše komarci to je najveća mana i džungla koja raste ako ne održavaš zelenilo.
A izvan lijepe naše život , svakom njegovo no ne bih nikad ako ne moram, ipak na svom si dobrodošao dok u stranoj zemlji nisi, što god domaćini rekli.
bio si blizu, jedini problem je što si zaboravio faking ljeto u dalmaciji, ne zbog ljeta kao ljeta, nego zbog faking turista
nemereš u dućan ući i izać ispod pola sata, pa makar kupio samo kruh i mlijeko, promet - ono što inače voziš 5 minuta, u ljetu ti treba pola sata, gužve gdje god bio u dalmaciji
lika je zakon, tamo se ide u mirovinu
em nema paklene vrućine po ljetu, spavaš puno bolje, em zemlja nije ko suho zlato pa imanje može biti i par tisuća kvadrata, em si u dalmaciji za pola sata do sat vremena
nemereš u dućan ući i izać ispod pola sata, pa makar kupio samo kruh i mlijeko, promet - ono što inače voziš 5 minuta, u ljetu ti treba pola sata, gužve gdje god bio u dalmaciji
U toj prici je dobro ili lose sto peak turisticka sezona traje 20 dana max.
Kasnije je lakse a mjesec moze biti fenomenalan.
Daj pričaj nam još malo o sebi molim te... imaš neki blog da te pratimo
Što kažeš na usporedbu Bjelovara i Berlina?
Tema je jel se isplati preseliti u Osijek, toga se i držim, moje mišljenje je da ne jer grad kao grad nema baš nešto previše za ponuditi pošto sam često u Osijeku te postoje bolji i ljepši gradovi, te sam i naveo koji po mojem mišljenju te malo usporedio razlike. Ako ti već nemaš iskutva, postoje ljudi koji imaju i imaju nešto za reć na tu temu.
Ja sam za dobivanje najboljeg od obje ideje: svakodnevni idilični život (i posao) u satelitskom naselju / predgrađu, iz kojeg možeš relativno brzo dospjet u velegrad onda kad ti se sprdne (glori haleluja to HŽ!).
Samo bih rekao da je ovo što danas zovu gradovima u Lijepoj Našoj nakaradno naštimavanje izbornog inžinjeringa sa svrhom da se prema vlasti nepoćudne urbane konglomeracije rascjepkaju i stvore se klase lojalnih birokratskih uhljeba (apropo tome ima neke istine i u nečijoj ranijoj konstataciji da se lokalno na vlast dovode najgore primitivčine, samo ne bih se složio da je tome krivo lokalno stanovništvo - neki od najboljih ljudi koje sam osobno upoznao bili su osječani, uz neke druge hercegovce). Ja ne bih gradom zvao svaku prčvarnicu koja na svom području i u lokanoj ingerenciji nema opću bolnicu, starački dom, fakultet, dječji vrtić i javni prijevoz, minimalno.
Ja sam, kao rođen podno Medvednice i nekoć neumorni Sljemenski španciraš, po mnogim preferencama planinski čovjek, i u mirovini najljepše bih se osjećao kao neki Goranin oko Risnjaka ili Velebita, samo kad bih imao uz to riješena i ona najegzistencijalnija pitanja, a ta nepregledna slavonska ravnica mi se u ratno vrijeme zamjerila jer sam se ultraneugodno i šokantno osjećao kao muha na zidu koju netko samo što nije nečime klepio... ali mogu suosjećati s onima kojima je i takvo biološko, geografsko i urbano okružje životni ideal ako im je egzistencija osigurana. 
A što se tiče poziva ovdje promoviane Orque, čini mi se da nisam jedini koji o tome misli kao o pozivu sirena.
Sirene, to su one što su po antičkoj mitologiji mamile mornare u njihovu vlastitu propast.

