Vino dozrelo na Međunarodnoj svemirskoj postaji mo

Dodaš malo Cole i to je to

bio sam prisutan kad je čovjek u ekskluzivnom restoranu konobar donio prašnjavu butelju, obrisao je krpom i otvorio, dao čep gosponu koji je naručio, a ovaj mu vrati čep i kaže nešto. Konobar onjuši čep, vidi se da mu je neugodno, kaže "oprostite" te odnese vino. Kasnije su još razni dolazili do tog stola ispričavati se i ljubit dupe klijentu. Toliko o tim starim, arhivskim i jako vrijednim vinima. 

Vina (a i druge stvari) nisu skupa zato jer ih je netko proglasio vrijednim, već zato jer postoji netko tko je za njih spreman platiti toliko koliko plati. Zato se i ovo "svemirsko" vino prodaje na aukcije. Da vide koliko je netko spreman platiti za njega.

A za loše arhivsko vino nije krivo vino, odnosno vinar, nego, najčešće, proizvođać čepa. Desi se da neki čep nije najbolji i vino se ukvasi. Ništa neobično. Čepovi su, oni najbolji, od prirodnog materijala, a priroda nije uvjek savršena. Znaju to ljudi koji se time bave i zato konobar nije uvjeravo gosta da je u krivu, a i gost zna da će dobit drugo bocu. Ispričavanje je samo znak dobrog poslovnog poteza. Nije to nikakvo ljubljenje dupeta. Kada nešto zabrljate, pa i kad nije vaša greška, red je ispričati se. Tako to rade kulturni ljudi.

p.s.

E da, konobar je pogrješio. On je morao prvi pomirisati čep.

 Konobar je možda i prvi probao. Nisam baš buljio u njih da vidim što se događa. Jasno je da se vino ne kvari zato jer ne valja u startu već zato jer nije bilo dobro zatvoreno ili skladišteno ("podrumirano" ). Kao što je jasno zašto nešto košta ovoliko ili onoliko. Uopće nisam skretao pažnju na oskudnost nekog dobra i potražnju koja ga čini više ili manje skupocjenim. Govorim o tome da nekad ljudi kupe skupo vino na aukciji ali im nitko ne garantira da to vino išta valja. OK, možda je u ovom slučaju drugačije.
Također sam skrenuo pažnju na to koliko je to možebitno neugodna situacija, a ovo drugo je normalno da se ispričavaju, pa čak i kad nije. Događalo mi se da me upgradeaju u business klasu, a jednom sam se žalio na buku u hotelu pa su me u znak isprike prebacili iz sobe od 120€ u suite od 600€ (bez zafrkancije!). Čak i ja lažem nekad klijentima da je nešto moja krivnja iako su oni zabrljali, znam da se bolje osjećaju ako sam ja kriv, a vjerojatno im je uglavnom jasno da su oni krivi. Na kraju krajeva ako ja priznam krivnju teže mogu glumit ljutnju pa se izbjegnu neugodnosti a i smanjujem im manevarski prostor (zapravo nagon) da traže nešto što bi mi donijelo dodatni trošak. Izreku "kupac je uvijek u pravu" nisu smislili kupci već prodavatelji - jer je tako za njih najjeftinije.

Prijateljski savjet: piši ekavicom ili ikavicom i bez "kvačica". 

Mene više čudi kako to da nikad u povijesti ni jedna butelja nije koštala više od milijun dolara.

Pa ono, digitalne slike se prodaju za više :D

A djeca i dalje umiru od gladi i nehigijenskih uvijeta života, sramite se uopće što prenosite ovo smeće od vijesti. Fuj.