Ali upravo to sto ti se ne svida u igri je poanta igre. Doom3 je prvenstveno igrao na kartu igraca prva dva nastavka, trebao je pokazati jedinicu sa puno boljom prezentacijom kakvu tehnologija za doom1 tada nije dozvoljavala. Mrak, zatvoreni klaustrofobicni prolazi, spoj high-techa i klasicnog poimanja demona iz biblije sve je to recept prenesen direktno iz jedinice samo u puno modernijem izdanju.
Uz jednu iznimku, tamo (u doomu1) su protivnici bili tesko topovsko meso (jer je tesko bilo napraviti napetu situaciju bez uporabe velikog broja protivnika), dok je doom3 pokusao stvoriti napetost sa puno manjim brojem protivnika (djelom i iz razloga sto je tada bio veoma hardverski zahtjevan pa kombinacija te grafike i ogromnih sukoba a la doom1 i doom2 nije bila izvediva), koristeci atmofericniji "krajolik".
Mogu shvatiti zasto se nekome Doom3 ne svida, jer igra doista cilja specificnu publiku. Id Software se vodio idejom da je doom serijal dovoljno popularan da ce, cak i ako se igra svidi samo fanovima serijala, i dalje doom3 biti dovoljno uspjesan projekt.
Meni je najgore iskustvo bilo kada sam bio u potpunom mraku, i imao pistolj (posto nemozes imati flashlight i oruzje u isto vrime) i cuo sam neku buku.. zbunjeno sam izvukao flash i ispred sebe nisam nista vidio, iza sam se okrenuo nisa, okrenuo sam se upet naprijed a tamo stoji Imph negdije oko 20 centimetara od mene... fUCK FUCK FUCK , ispalio sam metak i brzo istrcao na vrata da bi me iza vrata docekao pinky