Iznimno popularan RPG Planescape Torment iz 1999. godine dobio je svoju Enhanced ediciju!
Beamdog, firma koja je već uspješno remasterirala RPG klasike Baldurs Gate1, Baldurs Gate2 i Icewind Dale jučer je izbacila Planescape Torment.
Odlično je, što kao i ove gore navedene igre možete igrati, uz PC i Mac, i na iosu i androidu, iz osobnog iskustva mogu reci kako, kao i icewind Dale, na Androidu s7 sve radi fluidno, a ekran je dovoljno velik za normalno igranje.
Po čemu je Planescape Torment poseban RPG?
Iako je riječ o DnD svijetu i mehanizmu, ovdje nije toliko riječ na borbama nego na komunikaciji odnosno priči. Navodno igra ima 800 000 rečenica, ovo je svojevremeno bila prva igra gdje igrač ovisno o razgovoru sam mijenja daljnji tijek igre u potpunosti. Više experienca donosi razgovor s NPCem nego da ga se ubije. Igra te tjera da komuniciras s okolinom.
Budiš se u mrtvačnici, ne sjecas se ničega, ni tko si ni kako se zoves te kako si tamo dospio. Jedini trag su krvave tetovaze na tvojim ledjima koje te navode na trag. Pored tebe je Morte, hodajuća enciklopedija koja je ustvari lebdeća lubanja sa sofisticiranim smislom za humor i istančanim sarkazmom.
Donosim tekst korisnika BUG foruma J-man iz 2009. godine, ovako je, 10 godina nakon izlaska igre opisao:
Jednom davno, u zlatno doba RPG-ea, kada je Infinity engine bio na vrhuncu, jedan mali, tada relativno nepoznati razvojni tip daleke 1999 je napravio najbolju igru svih vremena... Mali nepoznati studio se zvao Black Isle, a glavni pisac i dizajner je bio Chris Avellone. Ostalo je povijest... Već je prošlo 10 godina otkad je ovo remek-djelo izašlo na svjetlo, pa proslavimo tu obljetnicu jednom lijepom temom poput ove kada ćemo se svi mi prisjećati kako smo uživali (a i još uživamo) u ovoj igri, koja će uvijek predstavljati nešto posebno - nama "bezimenima"...
Mnogi se danas gameri ljute kada se igre nazivaju "igricama", i sa pravom kao što je jednom davno drug Oleg argumentirao u svojoj kolumni, međutim fanovi i ovisnici svijeta Planescape: Tormenta (dalje u tekstu PT) se sa pravom mogu naljutiti kad se PT nazove uopće igrom... Ta "igra" je davno prerasla okvire nekakve igre, ona je davno postala nešto više, nekakav svemirski spoj genijalne knjge i genijalne igre. Fenomenalnih 800 000 linija dijaloga spojeno sa interaktivnošću igre. Nešto neponovljivo.
Ako bi ijedna igra danas bila dokaz da su igre umjetnost - onda bi protagonist tog uvjerenja bez sumnje bio PT.
Kada je PT izašao na tržište nije postao instant-hit. Mnogi to prepisuju očajnoj marketinškoj kampanji, međutim unatoč tome - igra se počela prodavati, kritičari su je odmah proglasili klasikom, i ubrzo preko usmene predaje igra postaje hit. Pričalo se o igri u kojoj ne možeš umrijeti ali unatoč tome je nevjerovatno zanimljiva. Rpg igri u kojoj ne spašavaš svijet ili nekakvu princezu već tražiš sebe (?!). A prvu osobu koju upoznaš u igri je lebdeća lubanja imenom Morte (?!)...
PT je najlinearnija RPG igra koju sam možda ikad igrao - a igrao sam ih dosta. Mnogi danas developeri spominju kako igra nije linearna i bježe od tog izraza kao vrag od tamjana - međutim upravo u linearnosti se krio genij Planescape: Tormenta.
PT će uvijek biti posebna igra jer su se najvažnije stvari pa tako i najveća otkrića dešavala unutar dijaloga između likova. Novina koju je tada donio PT je bila pričanje sa svojom družinom - skupinom individua koji su blago rečeno bili posebni. A to su redom: Morte, Dak'kon, Annah, Ignus, Fall-From-Grace, Nordom i Vhailor.
Svi oni se bore protiv sebe, svoje sudbine i pokušavaju je izbjeći. Vi tu im naravno možete pomoći ili odmoći. Pri samo konverzaciji sa likovima u družini, mnoge stvari su se dešavale, koje su tek mnogo kasnije igre uvele - pa tako ste mogli pričati sa nekim u družini i reći nešto što određenom liku ne odgovara ili ga iznimno ljuti, te kao rezultat toga taj lik bi vas napao... PT je uveo i prve romanse u jednoj RPG igri (Annah anyone?), i još mnogo mnogo toga...
Ali naravno to sve nije niša u usporedbi sa samom pričom - koja PT čini tako posebnim. Moć dijaloga u igri je toliko snažna da je po mome mišljenju to prva igra u kojoj ne morate ubiti glavnog neprijatelja - dovoljno je samo popričati s njim...
Razne filozofije se isprepleću u svijetu PT-a, pa tako i moć vjerovanja: na samome vjerovanju svijetovi egzistiraju, pa tako ako stanovništvo jednog određenog svijeta promijeni alignment - promijeniti će se i položaj tog svijeta. Isto tako ako lažete tokom igre da se zovete Adahn - nakon nekog vremena pojaviti će se lik Adahn i predstaviti kao vaš stari poznanik...
Igra sadrži i razne reference na razne pjesme i književna djela: jedan "sensory stone" u Civic Festhallu bilježi isukustvo bube koja shvaća da postaje čovjek - referenca na Kafku, također u razgovoru sa jednim od Chaosmena u kojem vam on otkrije da postoje tri verzije vašeg dnevnika citirate stihove pjesme "The Sounds of Silence" od Simon & Garfunkela itd. itd.
Na sve ovo se nadograđuje genijalni soundtrack kojima se malo igara može pohvaliti...
Tijekom godina mnogo entuzijasta je prevelo igru na svoj materinji jezik: puni prijevod na Mađarski je trajao 4 godine (!), talijanski projekt prevođenja je trajao punih 14 mjeseci a za to vrijeme se prevelo 1,4 miljuna riječi u 68 510 rečenica dijaloga, cijeli prijevod na Koreanski je preveo jedan fan (!!!)...
Naravno sve ovo ne znači ništa ako niste to doživili, okusili i vidili - svijet Planescape: Tormenta se ne može opisati rječima, kao što se ni ljepota Sikstinske kapele ne može dočarati fotografijom - morate biti TU, morate TO doživjeti - morate postati jedan od "bezimenih"...
Na google playu za android platio sam igru 79kn, koliko vidim za PC je 19 dolara. Moze preko steama no i preko beamdoga direktno.
Više detalja o samoj igri na službenoj stranici Beamdoga.
Osobno toplo preporučam igru svim ljubiteljima RPGa.
Its just the way of it, son. We all sell our souls sooner or later.