Assassins Creed 2

ali tak mi je stalno..mislim svaki put kad dodjem u vilu pokupit pare,uvijek mi ne zeli,probat cu kasnije jos,nakon sto jos prijedjem,pa cemo vidjet...sad uplodam video na jutub pa ce te vidjet na sta mislim

edit: evo link za video

Nisam bas skuzio kraj, ali nadam se nastavku svakako, ja nikako nisam uspio taj altairov oklop dobit neznam ni kak lol

jel se može ikako doć do ovoga na slici

ovo na radaru šta izgleda ka šahovnica?

aha, i mislia da je to al san mislia da treba nešto s tin napravit

naći ništa, to za u kras?

i zašto svijetle slike u crveno kad pritisnem eagle vision?

šta da napravin mogu radit u windowsu dok mi je igra upaljena?

ne pomaže ni win key, ni ctrl+alt+del, ni alt+tab!

1. kako si ovo uspia 

2. neman xfire

evo još malo SSova iz jedinice, mislim da su baš dobri

Btw moži me netko reći što bi trebala predstavljati ova zemaljska kugla sa točkicama na zadnjem SSu?  (koje po mojoj procjeni predstavljaju najveće gradove svijeta)

Nije uopće razjašnjeno u igri što bi to trebalo značiti

Tj pieces, pošto je označeno više lokacija. 

Nakon, evo, malog zakašnjenja i ja sam završio AC2. Pa vam, kako sam obećao, nudim nekoliko redaka vlastitog osvrta na igru.

Vjerojatno ste do sada već čuli, ali da ponovimo. Assassin's Creed 2 prilično je bolja igra od svog prethodnika. AC2 proširen je za nekoliko novih opcija i mogućnosti kojima na neki način 'posramljuje' svog prethodnika, jer tek igrajući ovu igru zapravo shvatite koliko je original mogao biti zabavniji i opširniji. No, šta je - tu je.

Radnja počinje tamo gdje je prvi dio završio. U Abstergu, 'templarskoj' korporaciji u kojoj je naš glavni lik 'velike priče' zatočen. Nakon kratkog šaketanja, bijega iz Absterga u prtljažniku automobila i smještanja u stan iznad nepoznatog skladišta, ulazite u Animus 2.0. Poboljšanu (i po svoj prilici udobniju) varijantu aparata koji vas vodi na putovanje po sjećanjima vaših predaka.

Ljubavi, dodaj pivo. Čovjek ožedni od silnog kopanja po sjećanjima.

Ovoga puta, Desmond će prolaziti kroz sjećanja Ezia. Zgodnog, crnog, talijanskog pastuha iz doba Renesanse čiji ćemo osvetnički pohod pratiti kroz nekoliko gradova Italije; Firence, Venecije pa sve do samog Rima. Kroz igru 'testirati' ćemo Eziove sposobnosti penjanja, infiltracije, borbe sa više raznolikosti nego što smo to činili sa Altairom. Iako, kao i svugdje, postoje neke misije koje će bez obzira na raznolikost u borbi biti 'reciklirane' (primjer - Otići na točku A i riješiti se stražara), međutim to je puno manje uočljivo nego u originalu koji je na trenutke bio mnoton i repetitivan. Raznolikost se ipak ne svodi samo na različitost gradova, nego i u raznim pristupima rješavanju misije koje igrač može iskoristiti. U svakom slučaju AC2 definitivno nije monoton kao prvi nastavak.

Ono što čini priču dubljom i pomaže igraču da potpuno uđe u AC svijet ovoga puta su dnevnici, kratki opisi bitnih građevina, ali što je važnije likova koji vas okružuju, bili oni vaši saveznici ili vaše mete. Na taj način igrač stvori svojevrsnu povezanost, pozitivnu ili negativnu, sa likovima koji se pojavljuju, i na kraju krajeva poveže se sa samim Eziom.

Zaobići ću priču o samoj radnji kako nebi upropastio uživanciju igračima koji eventualno nisu odigrali.

U igru su uključeni blagi elementi prosječne RPG igre. Iako igrač može slijepo pratiti samo glavnu priču i tako uloviti sve bitno, dodatne misije i zadaci, osim dodatnih sati igre pružiti će vam i razne beneficije. Pomoć u bijegu od stražara, novac kojim ćete kupiti naprednija oružja ili armor, te na kraju, ultimativni bonus, armor samog Altaira.

Mnogi će modno osvješteni igrač izdvojiti vrijeme da se dokopa ovih krpica.

Jedna od stvari koja je doživjela zanimljivu i pohvalnu promjenu je combat sistem. Iako u srži ne drastično drugačiji od onoga u prvom dijelu, novi nam combat sistem omogućava raznolikije rješavanje protivnika. Nekoliko osnovnih pokreta znati ćete od početka, ostale, naprednije možete naučiti od čika trenera ispred velike vile u kojoj će vam biti baza. Uz nekoliko vrsta oružja, od kojih je svako najučinkovitije protiv baš određenih stražara, na raspolaganju su vam dimne bombe kojima ćete si otvoriti mogućnost bijega ako vam u tom trenutku nije do borbe, pijesak kojim ćete oslijepiti protivnika i dokrajčiti ga s lakoćom pa sve do pištolja i noževa za bacanje kojima ćete s lakoćom riješiti udaljene mete.

Jako korisno je dodavanje mogućnosti razorušavanja protivnika i korištenja njihovog oružja.

Ipak, moja zamjerka ovoj igri, uzevši u obzir tematiku ove igre i životno 'zvanje' našeg protagonista, je manjak čistokrvnog stealtha. Naime, gotovo svaku misiju možete obaviti i jednostavnom makljažom, što po mom osobnom mišljenju pomalo ubija princip Assassina. Više stealtha i više potrebe za pažljivim pristupom učinilo bi ovu igru boljom, zanimljivijom i izazovnijom.

Za kraj...

Assassin's Creed 2 je odličan nastavak i zapravo predstavlja ono što bi nastavak jedne igre trebao biti - poboljšan i inovativn dodatak na original. U ovom dijelu AC2 u potpunosti ispunjava svoju dužnost. Uz prilično zanimljivu priču, sa više obrata koji ostavljaju filing blockbustera filmskih razmjera, Assassin's Creed 2 biti će zanimljiv čak i onima kojima je prvi dio bio dosadnjikav. Definitivno vrijedi odigrati.

Pozitivno:

* poboljšani combat sistem

* zanimljiva priča

* raznolikost misija

Negativno:

* manjak stealtha

* prelagano

OCJENA - 8/10

Prijatelju, ovako.
Ocjena objektivno nije premala. Jer postoje stvari koje su se mogle kvalitetnije odraditi. Igra je prelaka.

Što se stealtha tiče, s obzirom da je toliko lagano poraziti 10-ak protivnika odjednom stealth gotovo nije potreban.
A s druge strane i misije u COD-u možeš ako hoćeš prolaziti stealthom, to ne znači da stealtha ima. Assassin kao takav trebao bi neopažen doći, napraviti svoje i nestati. Ova ti igra to ne nameće.

Da, postoje 2-3 situacije kada ti je stealth neophodan na kratko ali to je to.

Druga stvar, kad god ubiješ nekoga od svojih meta vrijeme se čudom zaustavi i ti u miru s njim prozboriš koju rečenicu, a svi čuvari oko tebe magično stoje, a često nakon te scene nestanu, i nema posljedica za tebe.

Na kraju, ono gore je moja ocjena, mislim da sam bio objektivan, naravno na tebi je da se složiš ili ne. :)
Ionako nisam neki relevantni recenzent, zar ne? ;-)

Al čisto diskusije radi, navedi mi nekoliko razloga zašto je AC2 zaslužio 9. Nešto konkretno.

Čini mi se da se u zadnje vrijeme prelako dijele visoke ocjene bez ikakvih kriterija, što je pogrešno.
7 ili 8 su vrhunske ocjene, bar bi trebale biti.

Ja neki pravi stealth nisam video u igri. U velikom broju situacija se sukobi mogu izbeći, odložiti ili umanjiti, ali je u pitanju krajnje "light" stealth, odvuci pažnju stražarima pomoću lopova ili prostitutki ili se popni u čuvani prostor preko krova i to je to od početka do kraja igre, ništa zahtevnije i bez misija u kojima je potrebno posebno planiranje.

I dosta drugih stvari u igri je jako pojednostavljeno i površno. Ne samo što je glavna priča sama po sebi savršeno linearna, već se igrač kroz nju vodi kao na šinama, odeš na mesto označeno kao početak sećanja i tamo ti neki sporedan lik sve ispriča, i koga i gde i kako i zašto. Ok, Desmond samo ponovo proživljava ono što je Ezio već uradio i otuda linearnost, ali, dok je u prvom delu makar postojao privid samostalnog otkrivanja korisnih informaija o meti, ispada da je Eziu sve bilo servirano na tacni, samo da ide gde mu saveznici kažu i ubode koga treba. Nije da ne postoje događaji vezani za glavnu priču koji prethode nekom atentatu, ali nas igra toliko kroz sve vodi za ruku da se često gubi osećaj avanture i neizvesnosti.

Sporedne misije su tek retardirane. Ezio piše istoriju sveta, ali uvek ima dovoljno vremena da potraži i išamara nevernog muža neke seljanke (ili da isporuči nekoliko ljubavnih pisama), iako to nikako ne utiče na glavnu priču, osim što mu ona plati 2000 florina, što je tek besmislica. Pri tom je i sama struktura misija sa prebijanjem pojednostavljena, u prvom delu je trebalo pratiti na odstojanju metu dok ne udje u neku mracnu uličicu, ovde samo treba doći do označenog mesta i obaviti posao. Mana prvog dela je bila što su sve misije imale istu strukturu sa pripremnim questovima koji se ponavljaju, samo u različitim gradovima, u drugom delu su sporedni questovi još manje raznovrsni, ali nisu vezani za glavnu priču pa se mogu preskočiti. Možda sam zahtevan, ali za dve godine razvoja su baš mogli da smisle i bolje rešenje.

Uopšte, sve u igri je vrlo jednostavno, površno, lite...

Takođe, ima u njoj i nekih nelogičnosti, na primer to da Abstergo napada assassine pendrecima, ili da u vreme kada Ezio ima možda jedini pištolj u celoj Italiji svaki kovač prodaje municiju za njega.

E sad, kao što kažu, dobar konj ima 100 mana, a loš samo jednu. Daleko od toga da igra ne valja, ali nikako nije savršena. Ono što kod nje oduševljava je umetnička strana i, donekle, gameplay koji je uglavnom već viđen i prilično jednostavan, ali i dalje zabavan. Sa druge strane ima dosta toga što nije tako dobro osmišljeno i oko čega se čini da se tokom razvoja nisu posebno ni potrudili. Assassin's Creed ima šanse da postane jedan od najboljih serijala svih vremena, ali ako naredne nastavke još malo razvodne, bojim se da se to neće desiti.

meni je 10/10 ocjena...jer mi je to naj igra

lol, kod svake igre se gubi živce, samo što to neki kontroliraju a neki jednostavno izbace iz sebe

Nekažem da su sve,mislio sam na  ono u grobnicama kad se prebaci na onaj čudni kut kamere, malo je bezveze.

nerazumijem uopce o cem pricas...daj neki screen ili video link...a ja sam preso igru (2 puta) taka da je meni najveci problem čekanje novog nastavka