Što se događa s našim društvom?

...reci to mome ocu koji je umro 1977. svi njegovi šefovi uključujući i direktora imali su maksimalno

srednju školu... ali normarlno, ovaj forum je pun onih koji koji samouvjereno pucaju u prazno...a neki

su jednostavno previše voljeli tita i partiju...

čuj za onda je to bilo normalno

no  i sad ljudi bez škole dobijaju rukovodeća mjesta (ima kupljenu diplomu - pa ima "papir")

Izvlačiš nasumično primjere i generaliziraš. Moji roditelji su oboje 60-tih završili fakultete i nisu bili iznimka u društvu. Mješaš političke direktore s 'običnim' direktorima, a to je priča za sebe i odraz tadašnjeg vremena. Kad smo već kod konkretnih primjera, Rade Končar je imao političko vodstvo stacionirano unutar ograde tvrtke, oliti preduzeća. Međutim proizvodnja, tehnički dio i cjelokupna djelatnost firme je vođena od strane obrazovanih ljudi. A političko vodstvo je postojalo u svakoj iole većoj firmi. Jer je tako država funkcionirala. Spajaš kruške i jabuke i onda izvlačiš nebulozne zaključke..

Za razliku od ove dvije pjesme, meni nekako moje viđenje "Jugoslavije" (odnosno mog odrastanja u Splitu)  najbolje sumira Daleka obala i "Osamdesete": 

Iako mi to nije ni izdaleka najbolja pjesma, meni je taj "splitski đir" nekako sinonim za bivšu državu, odnosno ta glazbena živost na razini čitave bišve države, uključivši tu uz splitske i zagrebačke i beogradske bendove s nešto manje utjecaja onih iz drugih gradova i bivših saveznih republika. 

Albanac iz Prištine vjerojatno nema ni izbliza takav osjećaj - za njega su 80-te neredi, policijsko maltertiranje, suzavac i jad i bijeda....

tih zadnjih godina juge smo mi bili klinci i sve nam je lako padalo. i nestašice i bonovi ...ali nisi bio gol i bos i imao si što jesti. ako ništa drugo, sindikalne polovice.

stari nas pokupi sve u pzejca i pravac standard konfekcija - kredit - kolekcija za jesen,zimu, proljeće i ljeto.

sad smo mi starci a ničega toga više nema. di neš bit nostalgičan ?

80-te su Azra,Haustor, Ekatarina Velika, ITD Bend, jao..Yu Grupa, Galija, Kerber od srpskih..ma ja to peglam često dan danas kao i stari Valjak, C.Jabuku, Čorbu budalu..

Onda si imao Brenu, jao Hajde da se volimo matineje u SC-u, neprocjenjivo.

 -samo je pitanje 'pogleda' novinara na isti događaj. Isti prizor (tj sa slike, jer originalna fotka gdje đukac grize više ne postoji) se može protumačit kao lizanje ruke, kako bi si uzdigla vladarica Kosor (nešto kao božanstvo...) dok je onaj drugi nepoćudni pas završio u živodernici (pa ga Vlaho amnestira?), nasuprot Rohija, kojeg ugrize vlastiti pas. interesantno, tko je komu vlasnik ili šef, tko komu liže ruku, dok jadni ameri ubijaju i ljude kao pse i 2.

- a kosorici odlično stoji maskirna uniforma, jedino nema broša.

btw, nije taj pas zaslužio čin, (jer nije završio posao), kao ni mnogi drugi od 500.000 (koliko nema ni vojska NRKa) kao i saborski foteljaši mirovine.

- nije zaslužio.

Uopće nije bitno pitanje kada je bilo bolje. Niti se to vrijeme može vratiti. Ljudi su i onda bili nezadovoljni (valjda je to u ljudskoj naravi) kao i danas. Prebirati broj nezadovoljnih nema smisla. Međutim, tada su ljudi bili svijesni da postojeće stanje nije dobro i da su potrebne promjene. Postojala je želja i vizija kako mjenjati postojeće društvo. A danas kad smo isto tako (ako ne i više :o)) nezadovoljni s postojećem stanjem, nema više želje, a još manje vizije što bi trebalo mjenjati za opći boljitak. Kao, to je to, nema dalje. I meni je dobro..

OK, djeca su takva kakva su, ali zar je moguće da su ti kompleksi ostali u nama do dana današnjeg? Zar postoji neki drugi aspekt za sagledavati društvo, osim društvenog? Pa ne mjeri se kvaliteta društvenog uređenja količinom potrošnje.

Mislim, ne znam, jer ih osobno nisam imao niti kao mali - uvijek je bilo oko mene klinaca koji su imali više (ali i manje) i čiji su im roditelji/stričevi/ujaci donosili čisto blago izvana, ali čemu sve to? nekako mi se čini da su maksimalne razlike između imućnosti ljudi tada bile puno manje nego danas. Bilo je puno manje bogatih i puuuuno manje siromašnih. A od svog rada si uvijek nekako mogao živjeti i to mi se čiuni najvažnije - u Jugi je postojao srednji sloj, koji je živio normalno. Imao je standard, nije brinuo hoće li imati posla, stana, hoće li imati što jesti.

Danas to jednostavno nije tako. Danas si ili bogec, pa jedva nekako krpaš kraj s krajem, ili se ubijaš od posla da imašnešto, ili mlatiš praznu slamu i plivaš u lovi. Ovi zadnji su se kurvali u Jugi, kurvaju se i danas, nikakve tu razlike nema - tada su bili u partiji, danas su sveci. Ali to je njihov problem, ne moj. Moj problem je što ljudi misle kako nam je bolje ako imamo gdje potrošiti lovu. Oprosti, ali ako ti misliš da ti je bolje danas, zato što ne znaš kako ćeš platiti račune ovaj mjesec, ali imaš auto - WTF?! Taj stav ne mogu razumjeti, ali nikako.

Je, slažem se. Uostalom, ja također već lagano postajem matorac i ideja provoditi vrijeme u šoping centrima mi je krajnje odbojna. Ako mi nešto treba, kupim, ali i to je valjda ostavština nekih starijih navika.

No ipak mislim da si glavno propustio - poanta kvalitete života (barem za mene) nikako se ne očituje u količini artikala na polici, već u zadovoljenju osnovnih životnih potreba - stan, posao, obitelj. A to je u vrijeme Juge bila svetinja koja je jednostavno funkcionirala. Danas? Danas si prepušten sam sebi. I koliko god da nam je loše, biti će još gore.

Trenutno brundamo jer su jadni penzioneri prisiljeni kopati po smeću u potrazi za bocama da bi preživjeli. (EDIT: pazi, penzioneri nisu samo neki tamo stari grintavci. To su ljudi koji su svoj radni vijek proveli upravo tako - radeći i zarađujući novac za svoju budućnost. Tu budućnost danas nemaju - a kako god okreneš, za to im nije kriva Juga, nego znamo-već-tko)  Kroz sljedećih dvadeset godina će ima se polako pridruživati mladi ljudi - evo, pa čak si i ti vrlo blizu  (znam, ovo je zločesto, ali vjerujem da kužiš na što ciljam, unatoč potpuno različitim stavovima... :)

Uz količinu ponude, jedan od čestih argumenata je i njeno bogatstvo, pa tako moja kolegica s posla (o ovome sam već davno pisao ovdje, vjerojatno čak i u ovoj temi) se jedan dan žali što u Jugi nije mogla kupiti ljubičaste cipele, a baš je ljubičaste htjela, dok se već sutradan buni kako ne može odabrati pastu za zube, jer ih na polici ima milijun. Uglavnom, takvima nikad ništa ne paše i takvima je loše uvijek i svugdje i razloge za to će naći uvijek i svugdje.

I kao po nekoj špranci, krivac za to je uvijek netko drugi - prije 90-tih su to bile Juga, Srbi i Komunjare, danas su to Komunjare i Zapad, sutra će se već naći netko. No pravi problem se nikad ne rješava - ljudi. Problem, i to svi ovdje navedeni problemi su i u Jugi i danas bili ljudi. I to najčešće naši ljudi, vrlo rijetko neki stranac (Srbin ili Zapadnjak, sasvim svejedno). Idioti su idioti, bez obzira na društveno uređenje.

  Kako mozes to reci, kako?

Penzioneri su oni koji su se borili u ratu (ili se uopste nisu borili, ali eto nekako su uspjeli domoci se penzije) i koji imaju penziju 50-60 godina.

ma tko se boji gladi jos

http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/145063/Kapitalizam-ne-moze-nahraniti-gladne.html

"Umjesto podčinjavanja tržišta velikim kompanijama, Bello predlaže deglobalizaciju i deliberalizaciju poljoprivrede, radi omogućavanja razvoja lokalne poljoprivredne proizvodnje, sa seljacima kao njezinim nositeljima. To će donijeti ne samo povećanje produktivnosti nego također i smanjenje cijene hrane, jer će je izvući izvan utjecaja spekulacija, smatra. Ali seljačku proizvodnju danas uništavaju upravo veliki sustavi nudeći se potrošačima kao učinkovitiji i jeftiniji, i to samo dok potpuno ne ovladaju ciljanim dijelom kolača kada kreću poskupljenja."

kvragu.. cak i kapitalisti postaju degutantni ljevicari ponekad.