Gitare i sve vezano uz njih

Jel zna netko do ceg bi moglo bit da mi gitara šumi na cleanu dok je povišeno do pola što više povisim manje šumi. Potenciometar ošo?

Ima, ali su više fizičke prirode, neki će se ranije raspasti. U zvuku malo manje, ali nije da nema razlika.

Telefonski su bolji jer zauzimaju manje mjesta u sobi na istu dužinu.

Ja sam naišao na jedan VOX od 200 Kn, ali nisam dovoljo bogat.

SRV - sound check - bez rijeci, najbolji i tocka

Sasvim nebitno, samo gledaj da je u jednom komadu i da se ne raspada.

Zadnji odlomak.

chaos

da li je ovo normalna pojava i faza u životu "gitariste" ili bi se trebao kanit gitare?

znači, sviram godinu dana što akustičnu što električnu gitaru, i nekolika puta dolazio sam u istu situaciju, nazovimo je gitaristička kriza. u tom periodu i ono što sam prije znao više ne znam, svaka greška mi se čini kao brdo. sebe tjeram učim neku teoriju, ništa ne kontam, ali ja to kao sad učim, bavim se tonom, a kakav god da naštelujem ne valja mi, zna se desit da otvorni akord fulam ili zazuji. gitara je u sobi, i ja sad vazda kao da imam neku obavezu da je moram svirat. da svaki dan moram dva sata ili manje ili više, nebitno svirat. sve mi to postaje prenaporno. i zbog toga dolazim i u slušalačku krizu, hoću da slušam ono šta bih kao trebao svirati, znači sve nešto na silu. počev od sviranja pa do tona. trebam li naglasiti da mi je sluh jednak kao u nekog početnika, a ne u nekog tko svira godinu dana redovno svaki dan. i to je ono što me najviše živcira - SLUH, ZNAAČI KAO DA SAM GLUH, svu ja teorijhu znam, ali ništa meni to veze nema kad pođem skidat, ograničen ko balkon, najveći interval mi je kvinta.

dakako dođe period kad mi sve paše, greške zanemarujem, ton nisam ni štelovo a meni mio i jednak kao u bendova koje sviram, soliram za sebe ko vai :D, i onda opet ovo gore navedeno, znači ovo je neki treći put u godinu dana svirke

živciram se žestoko, ostale aktivnosti ne mogu obavljat, jer se prenosi na sve, kakva su vaša iskustva, bi li trebo ostavit gitaru za stalno ili naneko vrijeme, možda malo odmora, ili nastavit na silu pa možda mi prođu zastalno ovakve kize. kladim se da vi profići nemate probelam sa ovim?

da tri puta, traje nekolika dana

inače od sebe puno očekujem, kako god odsviram ne valja mi, i plus sam sa sobom ne znam šta hoću :D

probo sam i klasiku svirat, fingerstyle pa se i tu nasekiro, odustanem brzo za koji dan ja promjernim smjer xD

može i tako :)

ma i ja mislim da je to zbog toga što pretjerano na silu sviram i pola stvari ne radim sistematično, ali ne mogu si pomoći. sve sam učio sbrda sdola

šta mislite koliko je korisno uzet nekog instruktora i napravit reviziju znanja i popunit rupe? a ako ne nađem instruktora koji je drugi način?

fala momci

Malo sam kasno vidio post, ali...

Sviram i ja vec godinu i pol - dvije, i recimo imao sam takav period, koji je trajao duze, ali slicne prirode. I uglavnom u tom periodu sam se kompletno ostavio sviranja, sto akustare, sto elektricne, prestao slusati muziku koju sam svirao i sve ostalo sto spada pod neku vrstu "te umjetnosti". Nakon 3-4 mjeseca sam poceo ponovo svirati i jednostavno me od tada krenulo, islo je puno bolje, poceo sam primjenjivati hvatove koje prije nisam mogao svirati nakon dvije-tri minute pozicioniranja ruke. Jednostavno se možda čovjek zasiti nećime, ako to želi previše i dojadi mu, tako da ostavi malo, probaj ponovo za tjedan-dva, pa mozda krene. 

Ista stvar mi se dogodila dok sam i svirao u orkestru, prekinuo na tjedan-dva i opet se složilo sve na mjesto. Mislim da je to više do psihe, tako da pusti na kratko (ne toliko dugo ko ja, jer kasnije shvatis koliko si mogao nauciti u tom periodu), uostalom sviras iz zanimacije i zelje za tim ne? Ako je nesto drugo, mozda da se ostavis truda?

.

U kojem programu uspjeva tako usporiti pjesmu, a da ne izgubi na zvuku i ne zvuči twangy i glupavo? Ja savjetujem drugima u Media Playeru, jer sam nekad davno vidio da jedan lik tako radi, ali i taj moj savjet uvijek bude li-la, samo da me se prestane smarati...

Da, dešava ti se radi sluha, jer nisi nadaren, a sluh je dar. Ako si bez sluha, a sluh je nemoguće razviti, sviranje bilo kojeg instrumenta ti postaje frustracija. Nijedno pojačalo ti nije dobro, nisi nikad zadovoljan zvukom, nijen isntrument nije "taj", i uvijek pristaješ na kompromise. Uvijek eksperimentiraš sa žicama, sa trzalicama, sa efektima, EQ. Uvijek postoji neki ALI, i tražiš krivca za zvuk "koje ne pliva", krivite ćeš jadne meksikance za loše kvalitetu drveta svog Squiera, afrikance za lošu kvalitetu drveta za hvataljku, kineski hardver i fejkanu američku elektroniku. Tome je nažalost tako.  Nikad nećeš biti zadovoljan zvukom, i uvijek ćeš pucati na skuplje, ne nužno bolje instrumente, razvikaniju opremu, egzotične lampaše i procesore, ali nikad nećeš biti zadovoljan sa zvukom. Možeš naučiti tehniku, ljestvice, ali nikad nećeš biti zadovoljan sam sa sobom, jer sviraš kako bi naučio svirati, a ne kako bi svirao, jer glazba dolazi iz srca. Glazbu moraš osjetiti.

Što se EQ-a tiče, kakav pobogu EQ-ing možeš raditi na 3-band EQ-u na svakom prosječnom pojačalu? Ekipa koristi na desetke procesora, što analognih, što digtalnih, što rackova, pa opet pegla zvuk prema svojim željama u postprodukciji i masteringu. 

I da, talentirani glazbenik će izvući bolji zvuk iz Konzumkastera na level-entry kinezu sa tranzistoru, nego netalentirani koji uči svirati "na pamet" na višestruko skupljem gearu, pa makar bio to LP Studio na Mesi, jer glazba se stvara srcem.

.

Nebi se baš složio s ovim da se sluh nemože razvit. To najbolje vidim na samom sebi, sviram 4 godine i definitivno mogu vidit da mi se sluh za glazbu promjenio daleko nabolje pogotovo u zadnje vrijeme.