Znam da je otvarano mnogo tema koje sa na bazi,coca cola...itd...itd,samo da nebude lock...Evo mnogo zanimljivosti o Coca Cola Piću,pa uživajte!!!
Coca Cola?-Još samo jedna krinka Američke lopovštine!!!
Uistinu pitanje koje me već dugo muči.
Što da kvragu pijem ukoliko ne volim Coca-Colu? Prosječan čovjek bi mi nehajno rekao da pijem Fantu ili Sprite, no ja bih im odgovorio da se o tome zapravo i radi. Upravo se radi toga žalim. Jer što da pijem ako ne volim Coca-Colu ponovio bih pitanje. Onda bi me u nevjerici promatrali jedno 20-tak sekundi pa opet rekli „pa pij neki voćni sok ako već ne voliš gazirano.“ Pa bih ja opet rekao kako mora da se baš ne razumijemo dobro, nismo na istoj frekvenciji. Naime nije da se meni gazirano gadi jer me grize po grlu i uništava jetru, niti o tome da ne volim isključivo koka kolu jer ima boju lož ulja koja samo žešćem psihopatu može biti privlačna, nego se radi čistom principu i mojoj ljudskoj zadrtosti da insistram na pravdi što mnoge uzurpira i naživcira dok na mene djeluje upravo terapeutski.
U tom bih trenutku vjerovatno izgubio svoga prosječnog sugovornika koji bi se ili ispričao nekim hitnim poslom pa otišao od stola ili jednostavno naprasno promjenio temu jer bi mislio da ga zajebavam pa prije no što se naljuti i kaže jebo te sok, šta me briga.
Međutim ovo „jebo me sok“ nije uopće na mjestu. Da objasnim zašto ne bismo tako olako trebali gledati na naočigled trivijalne sitnice poput sokova da prvo malo zavirim u povijest najomiljenijeg pića na planetu.
Coca-cola je izvorno spravljena i smišljena od strane dotičnog John Stith Pembertona davne nam 1885. godine u Kolumbiji, državi Georgija u SAD-u, a bila je poznata pod imenom Pemberton's French Wine Coca. Kako u amerikanaca ništa nije originalno, tako ni Pembertonovo francusko vino od kokaina nije njegov izvorni recept već malo modificirana formula pića poznatog diljem Europe kao Vin Mariani koje je izumio talijanski kemičar Angelo Mariani. Oba ova proizvoda pripadala su skupini osvježavajućih pića nazvanoj Vina od koke (Coca Wine) a sastojala su se od vina obogaćenog ekstratom aktivnog lišća koke od kojega se dobija danas baš kao i Coca-Cola poznati nam - kokain. Angelo Mariani je svoje pićence spravio negdje oko 1863. godine, oduševljen mogućnostima ekonomske eksploatacije biljke koke, nakon što je pročitao knjigu svog sunarodnjaka Mantegazze o efektima kokinog lišća na čovjeka.
Inače, Vin Mariani je bilo negazirano alkoholno piće koje je imalo zapanujujuća svojstva, Ecgonine benzoate glavni metabolit kokaina koji kada se pomješa s alkoholom i konzumira u tijelu proizvodi Cocaetilen (ne ranije - nego unutar tijela isključivo nakon konzumacije) koji pak uzrokuje snažna psihoaktivna stanja kod konzumenta. Daleko je otrovniji od konzumiranja samog kokaina i jači u djelovanju.
Neki od poznatijih obožavatelja pića Vin Mariani su bili Kraljica Viktorija, Papa Leo XIII i Papa Pius X.
Originalna formula Coca-Cole je profesionalna tajna koja se čuva u trezoru SunTrust inc. Američke Banke koja ima dugoročno uspješnu suradnju sa Coca-Cola kompanijom i podupire ju od samih početaka te je porinula Coca-Cola kompaniju na tržište dionica a zauzvrat dobila velik dio dionica u svoje vlasništvo. Mit kaže kako samo dvije osobe imaju pristup formuli a svaka od njih zna samo pola formule dok niti jedna od njih ne zna postupak formulacije. SunTrust inc. američka banka vlasnik 48.3 milijuna dionica Coca-Cola kompanije a od 2007. godine 2 predstavnika Coca-Cola kompanije sjede u glavnom odboru SunTrust inc. banke dok jedan predstavnik banke sjedi u glavnom odboru Coca-Cola kompanije. Iste 2007. godine banka je prodala 9% svojih dionica čija je vrijednost od 1929., kada je započela svoju avanturu na burzi toliko narasla da se to brojkama ne može niti dočarati.
Izvanredan poslovni dogovor, pravi primjer kako se razmišlja unaprijed. Od običnog soka stvoriti čitavo financijsko carstvo. Gotovo kao da su svi umješani znali kako će se ovo odigrati za kojih 70 i kusur godina.
Iako tajna ipak se neke pikanterije znaju o izvornoj formuli Coca-Cole.
Naime samo ime Coca-Cola je nastalo iz njezinih osnovnih sastojaka, lišće koke (derivat Kokain) i biljka Cola (bogat izvor kofeina). U svoje doba Coca-Cola je sadržavala 9 miligrama kokaina po čaši što je kasnije smanjeno (barem tako kažu).
Od 1904. Coca-Cola je u proizvodnji prestala koristiti tzv. Aktivno lišće koke i prešla na ne-aktivno (potrošeno) lišće koke. Potrošeno lišće koke je ostatak od lišća nakon procesa ekstrakcije kokaina koji je potpuno isti kao i u proizvodnji samog kokaina za potrebe narko tržišta. U takvom potrošenom lišću koke kokaina ima još samo na molekularnoj razini i potpuno je bezopasan po ljudski organizam. To je Coca-Cola koju poznajemo i danas.
Sve je to divno i krasno osim jedne male zanimljive činjenice koju ne zna velik broj ljudi. Naime, Coca-Cola ovo potrošeno lišće proizvodi u SAD-u. U svrhu proizvodnje “potrošenog lišća” Coca-Cola koristi tvrtku STEPAN company iz Northfielda u državi Illinois koja se bavi odstranjivanjem kokaina iz lišća koke za Coca-Colu.
Stepan company je najveći svjetski proizvođač Surfaktanata koji se nalaze u deterđentima, herbicidima, insekticidima, kemijskim bojama i lakovima, voskovima, tinti, biocidima, lakovima za kosu a utvrđeno je da je većina Surfaktanata otrovna za životinje, biljke i ljude. Dakle u procesu proizvodnje najkorištenijeg prehrambenog proizvoda u svijetu, najvažniji dio proizvodnje obavljaju proizvođači otrova. No nije me šokiralo to nego nešto drugo.
Naime, jedina kompanija kojoj je od strane vlade SAD-a i nadležnih agencija odobreno prerađivati lišće koke unutar SAD-a je upravo STEPAN company. Naime oni za Coca-Colu odstranjuju kokain iz tog lišća, samo, što se događa sa kokainom koji logično dobiju tim procesom?
Zamislite koje silne količine Coca-Cole se proizvode u čitavom svijetu i koliko je potrebno kokainskog lišća da se zadovolje sve potrebe tržišta. A koliko je to samo kokaina ne usudim se ni pomisliti. Za to vam je potrebna industrija koja proizvodi kokainsko lišće. Ma i više od toga, potrebna vam je jedna čitava država koja se bavi proizvodnjom tog lišća. Jedna država poput primjerice – Kolumbije. A pouzdano se zna da svo to potrošeno lišće doalazi iz samo jednog mjesta i to iz SAD-a, iz kompanije STEPAN i distribuira se po čitavom svjetu gdje postoje pogoni za proizvodnju Coca-Cole.
Zvoni li već alarm pomalo? Pa i trebao bi.
A perfect plan!
Dakle, prvo financirate i uz pomoć CIA-e i sličnih agencija u potpunosti destabilizirate vladu jedne države u ovom slučaju Kolumbije. Osiromašite im stanovništvo i formirate iz crnih fondova vojsku gerile, nekoliko ogromnih narko kartela koji će proizvoditi uglavnom kokain za američko tržište i čitavu državu ljudi iz spektra onih koji ne proizvode ništa osim zraka. Kako to narko karteli ne mogu organizirati sami a siromaštvo je toliko da djeca umiru od gladi, a u državi imate uglavnom seljake, potrudite se da država dovoljno loše funkcionira da se seljacima ništa ne isplati saditi.
Tada su uvjeti stvoreni da se ponudi rješenje gladnim i očajnim ljudima i to na način da se njihovi narko karteli prikažu kao spasitelji jer otkupljuju svo kokino lišće koje će seljaci uzgojiti. Tako dobijete jednu čitavu siromašnu državu da proizvodi kokainsko lišće za vas. Funkcija narkokartela je da stvori tržište u SAD-u i drugdje u svijetu distribuirajući godinama kokain. Nakon što se stvori kritična masa konzumenata, pod okriljem legalne djelatnosti počnete proizvodnju kokaina sami a iza vas stoje Coca-Cola company, SunTrust inc. američka banka i STEPAN company renomirani proizvođač surfaktanata. Coca-Cola distribuira svoje sirovine svim centrima diljem svijeta, a jedna od tih sirovina (dobivena kao nuzproizvod) je KOKAIN za koji već postoji unaprijed osigurano tržište. Sve inspekcije vaše pošiljke prolaze pošto imaju vladina odobrenja, a uvoz sirovina poput kokina lišća je za vas sitnica pošto – ponovno imate dozvolu za preradu tih sirovina izdanu od strane vlade SAD-a.
Kao šećer na kraju, kada više ne postoji potreba za narkokartelima, financirate vladu matične države da ih istrijebi i prikažete se kao heroji i zaštitnici slobode te veliki protivnici droge i kriminala.
Plan star preko 100 godina, ali savršeno odigran.
Također pošto glavni sastojak proizvodi kemijska kompanija koja proizvodi otrove vrlo vam je lako i Coca-Colu pretvoriti u sredstvo provođenja Eugenike i sličnih pokusa i planova na razini čitavog čovječanstva, samo se morate potruditi uvesti demokraciju i slobodu u sve one zaostale državice koje još nisu čule za Coca-Colu, ako takvih još uvjek ima uopće.
Zato ne volim Coca-Colu, a ona posjeduje sva druga popularna pića pa ne znam što da kvragu pijem.
Volite li i vi piti Coca-Colu?
Kao što znate,Coca Cola sadrži Aspartam koji uzrokuje razne bolesti itd,itd,čitali ste mnogo o njemu,a evo vam sada ovo,cjela biografija,hehehe,stvarno zanimljivo..
Aspartame je tehničko ime za vještački šećer koji je takođe poznat pod fabričkim imenima - NutraSweet, Equal, Spoonful, Equal-Measure itd. Aspartam je otkriven slučajno 1965.g. kada je James Schlatter, hemičar G.D. Searle kompanije testirao jedan lijek protiv čira na želucu.
Aspartam je odobren za upotrebu u hrani 1981.g. a u napitcima 1983.g. Ta supstanca bila je prvi put odobrena za konzumiranje još 26 jula, 1974, međutim, u augustu 1974.g. bila je uložena jedna žalba od strane Dr John W. Olney, naučnika na polju neurologije i James Turner-a, advokata američkog Zavoda za Zaštitu Potrošaća, što je zajedno sa rezultatima istrage istraživačkih procedura kompanije G.D. Searle dovelo do toga da FDA povuče dozvolu za upotrebu aspartama, u decembru 1974.g. Kasnije, 1985. g. kompanija Monsanto je kupila firmu G.D. Searle koju je nakon toga podijelila na dvije odvojene, supsidijarne kompanije, Searle Pharmaceuticals i The NutraSweet Company.
Aspartam je daleko najopasnija supstanca na tržištu koja koja se nalazi u hrani i napitcima (i tzv. “sugar-free” žvakaćim gumama, prim. prev.) On je odgovoran za preko 75% prijava štetnih efekata dodataka za hranu, koje su podnjete američkom Zavodu za Zaštitu Zdravlja (FDA). Mnoge od tih reakcija su veoma ozbiljne, uključujući gubitak svijesti i smrt, kao što je to objavljeno još u februaru 1994.g. u izvještaju Zavoda za Zdravlje i Zdravstvene Usluge (Department of Health and Human Services).(1) Nekoliko od 90 različitih zabilježenih simptoma izazvanih od strane aspartama, koji su navedeni u ovom izvještaju uključuju:
glavobolja/migrena, vrtoglavica, gubitak svjesti, mučnina, utrnulost, grčenje mišića, povećanje težine, osip na koži, depresija, zamor, razdražljivost, ubrzanje rada srca, nesanica, problemi sa vidom uključujući i gubitak vida, gubitak sluha, palpitacija srca, smetnje kod disanja, napadi nemira i panike, smetnje u govoru, gubitak ukusa, vrtoglavica, tinitus, gubitak pamćenja i bolovi u zglobovima.
Prema naučnicima koji su radili na proučavanju sporednih efekata aspartama, sljedeće hronične bolesti mogu da budu prouzrokovane, podstaknute ili pogoršane u slučaju konzumiranja ove supstance:(2)
tumori na mozgu, multipla skleroza, epilepsija, sindrom hroničnog zamora, (chronic fatigue syndrome, prim. prev.) parkinsonova bolest, alchajmerova bolest, mentalna retardacija, limfoma, deformacije kod novorođenčadi, fibromijalgija i dijabetes.
Aspartam se sastoji od tri hemikalije: aspartamska kiselina, fenilalanin i metanol. U knjizi,Prescription for Nutritional Healing, (autori James i Phyllis Balch), aspartam je svrstan u kategoriju “hemijskih otrova.” Kako ćemo vidjeti, to je upravo ono što on i jeste.
ASPARTIČNA KISELINA (40% ASPARTAMA)
Dr Russell L. Blaylock, profesor neurohirurgije na Medical University of Mississippi, nedavno je objavio knjigu u kojoj je detaljno opisao poremećaje koji nastaju ingestijom aspartične kiseline koja se nalazi u aspartamu. [devedest devet posto od natrijum glutamata (monosodium glutamate - MSG) je glutamična kiselina. Oštećenja koja ona prouzrokuje takođe su dokumentirana u Blayloc-ovoj knjizi (natrijum glutamat, kojeg mnogi od nas svakodnevno unose u svoj organizam uz pomoć Vegete i sličnih dodataka jelima, osim što poboljšava njihov ukus, istovremeno i uništava naše nervne ćelije, jer spada u grupu nervnih otrova, prim. prev.)] Blaylock nam u svoj knjizi, uz pomoć od skoro 500 naučnih bilješki pokazuje kako suvišne ekscitativne amino kiseline kao što su aspartična kiselina i glutamična kiselina, koje se nalaze u u našoj hrani, prouzrokuju veoma ozbiljne hronične nervne poremećaje kao i cijelu jednu pletoru drugih akutnih simptoma.(3)
KAKO ASPARTAT (I GLUTAMAT) UZROKUJU OŠTEĆENJA
Aspartat i glutamat djeluju kao neurotransmiteri u mozgu omogućavajući prenos informacija od jedne nervne ćelije do druge. Ukoliko se u mozgu nalazi prevelika količina ovih supstanci, to dovodi do smrti određenih nervnih ćelija usljed stvaranja uslova za ulazak povećanih količina kalcijuma u te ćelije. Ulaskom kacijuma u ćelije, u njima dolazi do oslobađanja većih količina slobodnih radikala koji onda prouzrokuju smrt ćelije. Oštećenja nervih ćelija mogu biti izazvana od strane suvišnog aspartata ili glutamata i zbog toga se ove supstance nazivaju –“ekscitoksinima”. Oni “nadražuju” ili stimulišu nervnu ćeliju sve dok ona ne umre.
Aspartična kiselina je jedna amino kiselina. U svojoj slobodnoj formi (kada nije vezana za proteine) ona prouzrokuje značajno povećanje nivoa aspartata i glutamata u krvnoj plazmi. Suvišna količina aspartata i glutamata u krvi, kratko nakon ingestije aspartama ili glutamične kiseline (prekursora glutamata) dovodi do visoke koncentracije ovih neurotransmitera u određenim dijelovima mozga.
Krvna moždana barijera, koja normalno štiti mozak od suvišnog glutamata i aspartata kao i drugih toksina 1) nije potpuno razvijena za vrijeme djetinjstva, 2) ne pruža potpunu zaštitu svih dijelova mozga, 3) može biti oštećena posljedicama mnogih hroničnih i akutnih oboljenja, i 4) čak i kad je neoštećena, može ponekad da dozvoli da suvišni glutamat i aspartat “procure” u mozak.
Taj suvišni glutamat i aspartat polako počinju da razaraju neurone. Velika većina (75% i više) nervih ćelija u određenom području mozga biva usmrćena prije nego što bilo kakvi klinički simptomi hroničnog oboljenja dođu do izražaja. Neke od mnogih hroničnih bolesti za koje je dokazano da su potpomognute ili uzrokovane dugoročnim izlaganjem ekscitatornim aminokiselinama su:
Multipla skleroza (MS), Alchajmerova bolest, sindrom nedostatka pažnje kod djece (Attention Deficit Disorder, prim. prev.), gubitak memorije, hormonalni problemi, gubitak sluha, epilepsija, parkinsonova bolest, hipoglikemija, AIDS demencija, oštećenja na mozgu i neuro-endokrini poremećaji.
Ekscitoksini predstavljaju veliku opasnost za novorođenčad, djecu, trudnice, starce i ljude koji pate od određenih hroničnih bolesti. Čak je i Federacija Američkih Društava za Eksperimentalnu Biologiju (FASEB), koja inače zastupa sličnu ‘partijsku liniju’ kao i FDA, nedavno saopštila u jednom svom izvještaju da "bi gravidne žene, novorođenčad i djeca trebali izbjegavati korištenje dodataka za hranu koji sadrže L-glutamičnu kiselinu. Postoji mnogo dokaza o potencijalnim endokrinim poremećajima kao npr. povečanje nivoa kortizola i prolaktina, kao i različiti efekti kod muškaraca i žena, koji potvrđuju tu vezu sa endokrinim sistemom i sugerišu da dodatno unošenje L-glutamične kiseline treba da se izbjegava od strane žena sposobnih za trudnoću i individua sa afektivnim poremećajima."(4) Aspartična kiselina iz aspartama ima iste štetne osobine kao i glutamična kiselina.
O istinskom mehanizmu nastanka akutnih reakcija na suvišni glutamat i aspartat još uvijek se vodi jedna debata. Prema izvještaju FDA, te reakcije uključuju simptome kao što su:(5)
glavobolja/migrena, mučnina, bol u stomaku, zamor (blokira ulazak glukoze u mozak), nesanica, problemi kod vida, napadi nemira, depresija, i astma/bol u grudima.
Jedna od najčešćih žalbi ljudi koji pate od štetnih posljedica aspartama je gubitak pamćenja. Ono što je ovdje ironično, to je da je kompanija G.D. Searle još 1987.g. poduzela jedno opsežno istraživanje čiji je cilj bio otkrivanje sredstva koje je trebalo liječiti gubitak memorije usljed ostećenja prouzrokovanih od strane ekscitativnih aminokiselina. Blaylock je samo jedan od mnogih naučnika i doktora koji su posvetili pažnju poremećajima nastalim usljed konzumiranja aspartama i MSG-a (natrijum glutamata). Među one eksperte koji su glasno upozoravali javnost na štetnost uzimanja aspartata i glutamata spadaju i Adrienne Samuels, Ph.D., eksperimentalni psiholog, Olney, profesor psihijatrije na School of Medicine, Washington University, koji je ujedno i jedan od najvećih svjetskih autoriteta što se ekscitoksina tiče. (On je još 1971.g. obavjestio kompaniju Searle da aspartična kiselina prouzrokuje rupe u mozgu kod miševa.) Tu takođe uključujemo i Francis J. Waickman-a, M.D. (Doktor Medicinskih Nauka, prim. prev.), dobitnika priznanja the Rinkel and Forman Awards, koji je priznati stručnjak na području pedijatrije, alergije i imunologije.
Tu su takođe i: John R. Hain, M.D., forenzički patolog, i H.J. Roberts, M.D., FACP, FCCP, specijalista za dijabetes, koji je od strane jednog nacionalnog medicinskog magazina svojevremeno bio proglašen i za “najboljeg doktora u USA."
John Samuels je takođe jedan od onih koji su posvetili ovom problemu više pažnje. On je sastavio i jednu veliku listu naučnih radova koji pružaju više nego dovoljno dokaza o opasnostima vezanim za unošenje u organizam dodatne glutamične and aspartične kiseline.
A postoje i mnogi drugi koji mogu biti stavljeni na ovu listu.
FENILALANIN (50% ASPARTAMA)
Phenylalanine je aminokiselina koja se normalno nalazi u mozgu. Ljudi koji pate od fenilketonurije, nisu u stanju normalno da metaboliziraju fenilalanin. To dovodi do velike koncentracije fenilalanina u mozgu, što ponekad može biti smrtonosno. Dokazano je da kod ingestije aspartama, pogotovo zajedno sa karbohidratima, može doći do porasta nivoa fenilalanina u mozgu, čak i kod ljudi koji ne pate od fenilketonurije. Ovo nije samo teorija, jer je dokazano kako ljudi koji koriste aspartam kroz jedan duži vremenski period, imaju povećanu količinu fenilalanina u krvi. Višak fenilalanina u mozgu dovodi do smanjenja nivoa serotonina što onda izaziva emocionalne poremećaje i depresiju. Dokazano je da je nivo fenilalanina u krvi znatno povećan kod ljudi koji koriste aspartam.(6) Čak i kada čovjek samo jednom unese u sebe aspartam, količina fenilalanina u krvi se poveća. Prilikom svog svjedočenja ispred američkog Kongresa, Dr Louis J. Elsas je pokazao kako povećan nivo fenilalanina u krvi može da dovede do njegove povećane koncentracije u određenim dijelovima mozga i koliko je to opasno, pogotovo po novorođenčad i fetuse u majčinoj utrobi. On je takođe pokazao kako glodari metaboliziraju fenilalanin mnogo bolje i brže nego ljudi.(7)
Jedan slučaj veoma visokog nivoa fenilalanina prouzrokovanog aspartamom nedavno je opisan u jednom magazinu pod naslovom "Aspartamska noćna mora." John Cook je pio svakodnevno 6 do 8 ‘diet’ - napitaka. Njegovi simptomi su počeli kao gubitak memorije i česte glavobolje. Nakon toga njegovo stanje se pogoršalo u smislu naglih promjena raspoloženja sa napadima bjesnila. Rezultati analize njegove krvi pokazali su prisustvo fenilalanina u koncentraciji od 80 mg/dl. Kod medicinskog pregleda pokazale su se smetnje u radu mozga kao i oštećenja na mozgu. Nakon što je prestao sa konzumiranjem vještački zaslađenih pića uz pomoć aspartama, njegovo zdravstveno stanje dramatično se popravilo. (8)
(…)
METANOL (10% ASPARTAMA)
Methanol je smrtonosan otrov. Mnogi od nas znaju kako su se mnogi ljudi otrovali nepravilno proizvedenim alkoholnim pićima koja su u sebi sadržavala metanol, koji kod ljudi može da prouzrokuje sljepilo i smrt. Metanol se postepeno oslobađa u tankom crijevu kada metilna grupa iz aspartama dođe u kontakt sa himotripsin enzimom.
Apsorpcija metanola u tijelu je mnogo brža kod ingestije slobodnog ili čistog metanola. Slobodni metanol se stvara iz aspartama kada se ovaj zagrije na temperaturu veću od 30ºC. To se događa kada se namirnice ili napitci koji sadrže aspartam nepravilno skladište.
Metanol se u tijelu razlaže na mravlju kiselinu i formaldehid. Formaldehid je smrtonosan nervni otrov. Prema podacima Zavoda za Zaštitu Prirodne Okoline (EPA) metanol se smatra tzv. “kumulativnim” otrovom jer se veoma sporo eliminiše iz organizma nakon što je u njega unesen. U čovjekovom tijelu, on se oksidacijom razlaže na formaldehid i mravlju kiselinu; oba ova metabolika su toksični. Prema podacima iste organizacije, čovjek ne bi smio unositi u svoj organizam više od 7.8 mg/ na dan. Jedan litar pića koji je zaslađen aspartamom sadrži oko 56 mg metanola. Tako neki koji piju ili jedu malo više aspartamom zaslađenih produkata mogu dnevno da unesu u sebe oko 250 mg metanola, što je 32 puta više od onoga što EPA propisuje.(9)
Simptomi koji ukazuju na trovanje metanolom su: glavobolja, zujanje u ušima, mučnina, problemi u gastrointerstinalnom traktu, slabost, nesvjesnica, problemi kod pamćenja, utrnulost ekstremiteta kao i probadajući bol u njima, promjene u ponašanju, upala nerava. Najčešći i najpoznatiji simptomi trovanja metanolom su u vezi čula vida. Maglenje i treperenje pred očima, slab vid, oštećenja na mrežnjaći i sljepilo. Formaldehid je poznat kao kancerogena supstanca, oštećuje mrežnjaću oka, ometa replikaciju DNA, uzrokuje deformacije kod novorođenčadi.(10)
(…)
DIKETOPIPERAZINE (DKP)
DKP je sporedni produkt kod metabolizma aspartama. DKP je impliciran kao uzročnik tumora na mozgu. Olney je primjetio da DKP, nakon procesa nitrozacije u probavnom traktu stvara jednu komponentu vrlo sličnu N-nitrosourei, koja je vrlo kancerogena. Neki autori tvrde da se DKP stvara odmah nakon ingestije aspartama. Ja nisam siguran da li je to tačno. Ono što je sigurno to je da se DKP stvara u tečnim produktima koji sadrže aspartam nakon dužeg uskladištenja.
Kompanija G.D. Searle je sprovela istraživnaje na temu sigurnosti upotrebe DKP-a. FDA je kasnije tu otkrila mnoge eksperimentalne greške, neke od njih su bile pripisane “lošoj administraciji”, a kod drugih se radilo o “slučajnom mješanju životinja, životinje nisu dobijale propisanu količinu određene supstance, izgubljeni patološki uzorci usljed nepravilnog rukovanja,” i mnogo drugih grešaka.(12)
(…)
Takode se smatra da DKP uzrokuje i materične polipe kao i promjene u nivou holesterola u krvi, što je javno priznala i Dr Jacqueline Verrett, toksikolog koja radi za FDA, u svom svjedočenju ispred američkog Senata.(13)
(…)
Kraj izvoda
* [Ovo je bio jedan kraći izvod iz orginalnog teksta čiji je cilj bio samo da svrati pozornost čitalaca na neke otrove u hrani i piću, kojima smo svakodnevno izloženi. Čitaocima se preporučuje da pročitaju cijeli tekst koji se može naći uz pomoć gorenavedong linka, kao i da poduzmu jedno šire istraživanje na ovu temu. Aspartam je samo jedan od zvanično odobrenih sredstava za trovanje narodnih masa i on po opasnosti za zdravlje vjerovatno zauzima drugo mjesto, odmah iza fluora, koji nam se servira u zubnim pastama, vodi za piće itd. pod izgovorom da sprečava kvar zuba (što nema nikakve veze ni sa istinom, niti sa zdravom pameti. (O fluoru ćemo reći nešto više nekom drugom prilikom).
Danas postoji već nekoliko stotina proizvoda koji u sebi sadrže aspartam. U svakom slučaju, mi ga najčešće unosimo u sebe pomoću tzv. “diet” proizvoda (kobajagi dijetalnih) kao što su Diet Coke, Diet Pepsi, i druga “diet” pića, pudinzi, jogurti…‘sugar-free’ žvakaće gume i bomboni, sladoled itd. itd. Zbog opšte korumpiranosti političara, naučnika, zdravstvenog sistema, medija itd. itd., kao i nevjerovatne ignorantnosti “normalnog” čovjeka, za očekivati je da će se ovi biološko-hemijski agensi zadržati u našoj ishrani sve do poslednjeg živog ljudskog bića.
~~~***~~~
Na kraju, postavlja se pitanje, - da li je današnji čovjek, koji je pod jednom stalnom i redovnom dozom fluora, aspartama i cijele pletore drugih sredstava koja mu regulišu rad mozga i sužavaju svijest i percepciju, - još uvijek u stanju da kritički i nezavisno razmišlja?!?
Da li je već sada kasno, - ili još uvijek imamo vremena za – buđenje?!?].
*******************************************
A Sada pravo sportsko piće za osvježenje i predobar užitak za Dobre Trenutke,heheheheh...Pa ugledajte razliku,i recite hoće ti li još piti ovu colu što ima boju kao lož ulje,i okus kao neki prženi,rastopljeni šećer?
Voćni Sok
Voćni sok ili, češće, sok je bezalkoholno piće obično napravljeno od voća, ali i nekih vrsta povrća, a dobiva se cijeđenjem njihove tekućine. Neke vrste soka su od jabuke, kruške, rajčice, mrkve, manga, grožđa, lubenice, od citrusnog i tropskog voća, npr. od limuna. Većina prirodnih voćnih sokova važna je za zdravlje i potrebno ih je često piti. No u neke voćne sokove dodaje se previše šećera, no, ipak, mnogi voćni sokovi su dobri za zdravlje. Obično se za juice smatra sok od naranče. U pravilu, postoje dvije vrste voćnih sokova, a to su bistri i mutni sok. U sokove se dodaju i emulgatori, čija je funkcija dobijanja odgovarajuće boje, ukusa soka. Neki sokovi koriste konzervanse, a u neke se dodaje previše šećera.
Toliko glasina o Coca Cola piću i njegovim sastojcima (bolje rečeno otrovima) a toliko malo za pročitat o Voćnim Sokovima...
Šta vam je i sada još bolje,i šta ćete piti
| 87 | Nastaviti s Coca Colom |
|---|---|
| 16 | Umjereno je piti. |
| 11 | Nikako je neću piti. |
| 36 | Pijem voćne sokove. |
| 9 | Znam šta je zdravo a šta ne!** |
, iako popijem i kokakolu ali i to je većinom u bambusu.
Treba to izbjegavat piti bez dileme, isto tak i onu gore nakazu Pepsi pa i Sprite i tak dalje fuckaj ga.
Sarajevski kiseljak vec se hladi
