Ne znam da baš ti razumiješ što je to sekularna država...
Tako je, ti imaš pravo raditi što god želiš unutar okvira zakona i Ustava - a to između ostalog znači da unutar svoja 4 zida možeš prakticirati koju god religiju želiš ali istovremeno, to znači da vjeronauk (katolički) nema što raditi u školama. Škole su državne ustavnove i ovim postavljanjem vjeronauka kao "izbornog" (lol) predmeta se diskriminira sve koji ne žele da im djeca idu na vjeronauk iz kojeg god razloga. Ili će se učiti o svim religijama ili niti jednoj.
Vjeronauku je mjesto u crkvi. Pretpostavljam da ti baš i ne bi bilo drago da si prisiljen birati između toga da dijete sjedi na hodniku ili da sluša o islamu ili da ide na pravoslavni vjeronauk. Ili da je igrom slučaja glavna religija scijentologija. Ili stara slavenska božanstva.
Religijski odgoj je pravo koje omogućuje država građanima u skladu sa državnim propisima i ugovorima potpisanim sa pripadnicima vjerskih zajednica. Na području kulture, odgoja i obrazovanja, religija će uvijek imati svoje mjesto u društvu. To ne znači da država nije sekularna već da vrednuje povijesno kulturne odrednice s obzirom na religijsku pripadnost njezinih građana.
Što se tiče satnice i rasporeda, škole se prilično trude izvesti to na način da učenici koji ne pohađaju vjeronauk ne moraju čekati u hodnicima,a i ako je to slučaj, većini učenika taj sat dođe kao odmor kojeg jedva dočekaju da napišu zadaću, nauče nešto ili pak odu u knjižnicu, igraju igre i sl. U čitavoj ovoj raspravi, jedino što je očigledno je krajnja netrepljivost prema željama vjernika koji su sretni što mogu svoju djecu poslati u školu na vjeronauk znajući da je riječ o državnoj ustanovi u kojoj postoje određena pravila i red.
Sekularizacija u očima ateista (onih militantnijih, kakvih je pun ovaj forum izgleda) nikada neće biti provedena jer takvi smatraju da se sva vjerska obilježja i procesi (uključujući odgoj) moraju odvijati unutar četiri zida vjerske ustanove ili obiteljskog doma. Takvo što je neostvarivo s obzirom da je poslanje svake vjere živjeti ju i izvan obiteljskog doma i vjerske ustanove. Odgoj u vjeri je omogućen pripadnicima drugih konfesija te je u tom pogledu hrvatski model prilično u skladu sa međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima. Neki će reći da je to inhibicija sekularizacije, dok će drugi reći da je riječ o ostvarivanju punih prava i slobode s obzirom na religijsko opredjeljenje građana u jednoj državi. Sekularizaciji nije cilj izbrisati religijska obilježja jer se ona odvija u državi koju čine građani koji imaju religijsko opredjeljene. Sekularizacija je nešto što je zaživjelo u relativno dalekoj prošlosti kad smo još jahali konje, dok danas šaljemo ljude u svemir. Tada je država bila podređena Crkvi, a danas je situacija kudikamo drugačija. Ateizacija društva je aktivan proces i vjerujem da su mnogi sretni zbog toga, no on je asimptotalan proces koji se neće do kraja ostvariti. Religioznost je nešto što je imanentno čovjeku i samo je se na silu može odvojit od njega. Jedni smatraju da je to zaostatak čovječanstva kojeg treba nadići, drugi pak da je nešto vrijedno i potrebno čovjeku. Dokle god se u državi trudi da se ostvari ugodan suživot vjernika i onih koji to nisu, na dobrom smo putu. A bojim se da netrepljivost prema jednom običnom vjeronauku u školama pokazuje upravo nepostojanje tolerancije prema željama velikog broja građana jedne države, a to je obilježje totalitanih sustava koje smo, nadam se, ne tako davno ostavili za sobom kao civilizacija.