Ne znam da baš ti razumiješ što je to sekularna država...
Tako je, ti imaš pravo raditi što god želiš unutar okvira zakona i Ustava - a to između ostalog znači da unutar svoja 4 zida možeš prakticirati koju god religiju želiš ali istovremeno, to znači da vjeronauk (katolički) nema što raditi u školama. Škole su državne ustavnove i ovim postavljanjem vjeronauka kao "izbornog" (lol) predmeta se diskriminira sve koji ne žele da im djeca idu na vjeronauk iz kojeg god razloga. Ili će se učiti o svim religijama ili niti jednoj.
Vjeronauku je mjesto u crkvi. Pretpostavljam da ti baš i ne bi bilo drago da si prisiljen birati između toga da dijete sjedi na hodniku ili da sluša o islamu ili da ide na pravoslavni vjeronauk. Ili da je igrom slučaja glavna religija scijentologija. Ili stara slavenska božanstva.
Religijski odgoj je pravo koje omogućuje država građanima u skladu sa državnim propisima i ugovorima potpisanim sa pripadnicima vjerskih zajednica. Na području kulture, odgoja i obrazovanja, religija će uvijek imati svoje mjesto u društvu. To ne znači da država nije sekularna već da vrednuje povijesno kulturne odrednice s obzirom na religijsku pripadnost njezinih građana.
Što se tiče satnice i rasporeda, škole se prilično trude izvesti to na način da učenici koji ne pohađaju vjeronauk ne moraju čekati u hodnicima,a i ako je to slučaj, većini učenika taj sat dođe kao odmor kojeg jedva dočekaju da napišu zadaću, nauče nešto ili pak odu u knjižnicu, igraju igre i sl. U čitavoj ovoj raspravi, jedino što je očigledno je krajnja netrepljivost prema željama vjernika koji su sretni što mogu svoju djecu poslati u školu na vjeronauk znajući da je riječ o državnoj ustanovi u kojoj postoje određena pravila i red.
Sekularizacija u očima ateista (onih militantnijih, kakvih je pun ovaj forum izgleda) nikada neće biti provedena jer takvi smatraju da se sva vjerska obilježja i procesi (uključujući odgoj) moraju odvijati unutar četiri zida vjerske ustanove ili obiteljskog doma. Takvo što je neostvarivo s obzirom da je poslanje svake vjere živjeti ju i izvan obiteljskog doma i vjerske ustanove. Odgoj u vjeri je omogućen pripadnicima drugih konfesija te je u tom pogledu hrvatski model prilično u skladu sa međunarodnim dokumentima o ljudskim pravima. Neki će reći da je to inhibicija sekularizacije, dok će drugi reći da je riječ o ostvarivanju punih prava i slobode s obzirom na religijsko opredjeljenje građana u jednoj državi. Sekularizaciji nije cilj izbrisati religijska obilježja jer se ona odvija u državi koju čine građani koji imaju religijsko opredjeljene. Sekularizacija je nešto što je zaživjelo u relativno dalekoj prošlosti kad smo još jahali konje, dok danas šaljemo ljude u svemir. Tada je država bila podređena Crkvi, a danas je situacija kudikamo drugačija. Ateizacija društva je aktivan proces i vjerujem da su mnogi sretni zbog toga, no on je asimptotalan proces koji se neće do kraja ostvariti. Religioznost je nešto što je imanentno čovjeku i samo je se na silu može odvojit od njega. Jedni smatraju da je to zaostatak čovječanstva kojeg treba nadići, drugi pak da je nešto vrijedno i potrebno čovjeku. Dokle god se u državi trudi da se ostvari ugodan suživot vjernika i onih koji to nisu, na dobrom smo putu. A bojim se da netrepljivost prema jednom običnom vjeronauku u školama pokazuje upravo nepostojanje tolerancije prema željama velikog broja građana jedne države, a to je obilježje totalitanih sustava koje smo, nadam se, ne tako davno ostavili za sobom kao civilizacija.
Dont these talking monkeys know that Eden has enough to go around? Plenty in this holy garden, silly old monkeys, Where there is one you are bound to divide it Right in two!