Osoba osuđena na zatvorsku kaznu je prošla težak put policijske istrage, skupljanja dokaza, obrane pred sudom i sudski određene kazne načelno primjerene počinjenom kaznenom djelu. U čitavom tom postupku postoje strogi zakoni i pravilnici koji propisuju rad policije i u niti jednom trenutku privatnost osobe nije narušena bez konkretnih dokaza da bi se trebala narušiti (npr. upad u kuću temeljem sudskog naloga kojeg dobiješ temeljem određenih dokaza da je to zaista potrebno).
Ne postoji privatnost u ovu ili onu svrhu - privatnost je takva kakva je i kao takva mora biti zaštićena; obrtanje teza vodi društvu o kojem sam gore pisao, društvu stalne kontrole i stalnog straha. Takvo društvo ne napreduje i nema perspektivu. Čitav taj sustav ti je izuzetno dobro opisan u Orwellovoj 1984-toj i preporuča ti da ju pročitaš jer zaista dobro karikira cijelu stvar - kada kontrolor zna da si počinio zločin čak i prije nego si ti sam toga svjestan (pri čemu sam definira što je zločin, a da ne spominjem da se ta definicija redovno mijenja tako da nikada ne možeš biti siguran u ništa).
Ponovno napominjem - ne možeš štititi pravo pojedinca na način da čitavo društvo postane žrtva. Kada stvari krenu u tom smjeru, u startu znaš da nešto nije u redu i da treba potražiti drugo rješenje.
stalno se pozivaš na pravo privatnosti kao da je to jedini članak zakona koji regulira tijek društvenog zbivanja. ja nisam čuo nigdje o zakonu o privatnosti? takav zakon ne postoji jer ga je nemoguće provoditi... kada je prepušteno pojedincu da sam sebe kontrolira onda tu nema niti zakonitosti, niti prava i na kraju krajeva niti pravde... a klasičan primjer je ova tema... isto tako ne postoji pravo pojedinca jer ono nije vezano za samo za mene niti samo za tebe, nego za nas dvoje i društvo u cjelini. a ako društvo ne funkcionira na način da primjenjuje ono što je zakonito, onda taj državni aparat mora naći načina da stane na kraj tom društvu. vidiš građansko pravo jako je puno uredilo pravo vlasništva jer ga smatra bitnim. deklaracija o ljudskim pravima, o pravima čovjeka i građanina nastala su u nekim drugim vremenima, vremenima giljotina, vremenima masovnih ubojstava i nisu pisani zakoni jer su preopćeniti, jer zakon mora urediti zaštitu kompletnog društva, a ne samo društvo koje zloupotrebljava pravo iz deklaracije. zato su to smjernice u stvarnju ustava i zakona i zato što su neki pojmovi rastezljivi a tu je i ta privatnost.
