Zašto disk rošta kad započne skidanje torenta?

Točno tako. Ispunjavanje par GB nulama bi trajalo dulje nego traje inicijalizacija, a nema nikakve potrebe za tim. Program evidentira što je skinuo, a što nije, te on-fly prepisuje skinute dijelove. Ako se torrent ukloni, pa ponovno doda ili nastane neka greška u evidenciji skinutih dijelova, radi se provjera checksuma, pri čemu je šansa da stari sadržaj na disku ima isti checksum kao i dio filea koji treba biti skinut je u praksi potpuno zanemariva.

Većina torrenata je danas u arhivi podijeljenoj na male fileove, pa inicijalizacija puno malih fileova dugo traje, dok se jedan veliki file inicijalizira praktički odmah. Isto se primijeti i pri brisanju torrent + data, kad je puno malih fileova.

 I ja sam bas uzeo 1 TB SSD umjesto harda jer ne mogu vise podnositi te vibracije i iritantnu zvrndajucu buku. S tim da je priserafljen s gumicama i gumice ispod, al svejedno zvrnda ko lud. Od danas nikad vise HDD za mene unutar kompa :D

Baš ste čudni. Meni kompjuter čudan ako ne čujem povremeno onaj klasični klick, klick kad mehanički disk radi. Bez toga ko da se ništa ne događa i kao da PC uopće ne radi. Mislim da ću uvijek imat jedan HDD unutra, ako ništa bar da radi klik, klik, brrrrr...

Nekad sam po zvuku rada disk znao je li nešto zapelo, ili još radi, samo mu dugo treba. Sad s ovim SSDovima nemam pojma kad šta radi i kako radi, ona lampica je nepouzdana za shvatiti.

 -da, naziv je akustični, tj brzina rada je direktno povezana s bukom, i koristi se za podešavanje brzine što rezultira manjom-većom potrošnjom ili brži-sporiji rad akutatora-ruke tj tog dijela koji čujemo u seeku (dok je spin zvuk diska same rotacije čujan u paljenju tj spinupu..).

-naziv je aam, ali je stvar čiste fizike, brzine, kao rezultat. Uz to još ide i termalna (re)kalibracija koja ovisno o postavljenoj granici prije prekine rad-transfer recimo kao pauza ili kasnije što rezultira višom temeperaturom i time većim šansama za grešku-crc.. + sama geometrija diska prema rubu medija gdje se vibracije povećavaju i time pad performansi.

-proizvođači tako imaju podešeno brže-sporije tj disk koji reklamiraju kao tih je npr 5.400-5.900 dok onaj koji reklamiraju kao brz 7.200 (ili 10k ili 15k..).. pri čemu je black serija ona gdje su važne performanse, ne potrošnja-tišina.. direktno usporedivo s automobilima i potrošnjom-bukom/turiranjem. Ljubičasti i sl. su podešeni na nižu brzinu ali time trajnije-duže izdrživo za kalibraciju itd. dok je green najgori što se tiče brzine-spor, ali snižen napon pa troši koji miliwat manje što je dovoljno za reklamu itd..

-kupac kupuje 'isti' disk a po boji (u slujčaju wd-a) bira brzinu-sporost ovisno što želi, tj ako želi tiši disk tad u ovom primjeru ne koristi balck nego npr purple.. može i green jer nije problem performanse. Drugi tip oznaka je ent.gold.. tj to su recimo black + atest kao bolja serija, jamstvo, robustnost a time i cijena x2..

-fičer postoji iz davnih vremena, kao dio IBMove serije diskova, koji uobičajeno drži patente, kao i wd.. i praktički svi diskovi rade na isti način, isti soft-mogućnosti osim što to nisu dozvoljavale licence koje danas nisu problem jer su sad samo dva proizvođača wd-st. .. soft-util ibm disk tool, dozvoljava npr podešavanje-isključivanje npr keša ili npr podešavanje tresholda za termalnu rekalibraciju, lowlevel format itd. dok je wd-util pandan.

-upravo tako danas wd proizvodi isti disk u nekoliko boja po potrebama korisnika.. a problem je što korisnik tad treba prije kupnje znati koji disk mu treba tj ako piše za video-multimediju tako izabrati :) .. dok su alati za pristup tim mogućnostima nedostupni juzerima i time recimo manje mogućeg kemijanja i stvaranja problema.

 -nepotrebno kemijanje, tj kao svako kemijanje, može, no treba imati 'dobar razlog' (potreba-cilj..) .. tj kako se sve mijenja tako i evoluira pa sad ssd nije skup kao prije + kapacitet i tad rješenje od prije recimo 5-više godina jednostavno nema smisla tj besmisleno tj kontraproduktivno tj što je cilj-kriterij.

-pa tako, bez kemijanja, ssd može biti za rad, hdd za storage-backup i to može biti ručno, skineš-radiš na ssdu, muvneš na storage, radi, po KISSu 'najbolje'.

-kad se to želi automatizirati tad imaš npr STov ssdh koji umjesto benefita obju diskova ima obje mane tj služi samo kao veći keš no keš koji se ciklusima kvari-TRIM, kao i to da je jednostavno dodatna logika koja time gubi dio performansi pa nije ni ssd-brzina jer dio gubi na konstantno sinkroniziranje keša tj interni copy-move samog firmwarea-internog kontrolera-logike. To se radilo u vrijeme npr 30gb ssda, jer je malo za normalan os-win-rad a ipak više od normalne količine keša koji ima svaki disk npr 64-128-256mb.. tj red veličina mb-gb razlike. .. a sad su ssd veći od 30gb i time jednostavno nema smisla-potrebe to raditi, 120 je dovoljno 240 i više poželjno, sad već jeftinjie od prosječnog hdd osim što je hdd većeg kapaciteta, no iduće godine ni te razlike neće biti u istoj klasi cijene..

-zašto KISS umjesto automatike za opisan primjer ili 'roštanje'..? pa zato jer u scenariju gdje se downloada nešto, ako keširaš tad opet roštaš + keširanje kešira svašta, potrebno ali i nepotrebno-višak=smeće.. tj time je roštanje barem za byte veće-više od downloada na ssd i kad je gotovo copy-move na hdd, tj tek tad će hdd roštati i to je to.

-zbog načina rada ssda, trajnosti tj promjene kontrolera i uvođenja TRIMa tj čuvanja čelija tj ravnomjernog trošenja ... to se ne koristi tj izbjegava, jednako kao što se u pravilu ako se pazi na trajnost diska muvne npr swap + ne radi se defrag itd.. a diskovi koji su služili kao optidrive su malog kapaciteta u odnosu na danas normlane pa čak i u odnosu na količinu dostupnog rama jačih-zvjer računala tj lako je složiti s recimo 32-64gb rama što je recimo kao kapacitet ssda s početka priče o ssdu koji su se koristili u hybrid kombinaciji kao keš. Pa do tog da ovisno o kriteriju-želji to sve može biti ramdisk itd.

-jednostavno, blesavo je koristiti disk-a za keširanje diska-b ako je a brži i DOVOLJNOG kapaciteta, tj to se radi samo kad nije dovoljan kapacitet tj prošlo (svršeno) vrijeme diskova.... vidljivo 'popularnošću' STovog hibridnog diska, dok normalan recimo 2tb ima recimo 256mb keša + ostalo agresivno koristi os tj kešira u ram potrebno i time eliminira nepotreban dodatni međukorak + logiku i gubljene ciklusa-resursa za takav među-keš-disk. Tj sve ovisi o potrebi, konkretnom radu, raspoloživim resursima itd.. i sve se mijenja, pa ako je do jučer bilo optimum, danas ne mora biti (i nije, nego ni vrit ni mimo..) :)

Molio bih da ponovno pročitaš moje poruke jer se čini da ne razumiješ što sam napisao. Također bih molio da pročitaš stranice za koje sam dao linkove, jer će ti one pomoći u razumijevanju ovog što sam napisao.

Program za skidanje torenta mora "alocirati" čitavu datoteku, je li tako? U suprotnom ne bi mogao obavljati random čitanje/zapisivanje.

Program za skidanje torenta alocira čitavu datoteku određene veličine (1,28 GB u slučaju sporne datoteke) i još k tome tu datoteku ispuni nulama. Zašto? Pa kako će program "kreirati" datoteku veličine X bajtova? Tako da u datoteku zapiše X bajtova, ne? A iz perspektive praktičnosti i sigurnosti logično je da zapiše nule.

Gle - to su činjenice - to je neosporno. Kad kreneš skidati torent, dobiš datoteku veličine X ispunjenu nulama. To su "fizičke" nule kod FAT32 i exFAT, a "virtualne" nule kod NTFS-a.

Upisao kamo? Upisao na specifično mjesto unutar unaprijed kreirane datoteke koja je u začetku bila ispunjena nulama. I ne prati bajtove nego "komade" datoteke. Kad bi pratio bajtove, to bi bilo suludo - onda bi pored odredišne datoteke u posebnoj "bazi podataka" pratio što će sve na koje mjesto u toj odredišnoj datoteci zapisati. To tako ne funkcionira.

To jednostavno nije istina. Zar će program, možda mimo operacijskog sustava, manipulirati datotečnim sustavom za zapisivanje datoteka torenta?!

Objasnio sam u čemu je stvar. Možeš se educirati, možeš prihvatiti činjenice ili možeš ostati u zabludi.

Molim te da objasniš kako se to kreira datoteka specifične veličine bez upisivanja sadržaja u nju. Kojim se to funkcijama Windowsovog API-ja radi?

To je sad već "navlačenje kožice".  Iz perspektive programa, to je fajl. Iz perspektive operacijskog i datotečnog sustava to je zapis u MFT-u (tj. MFT-ovima) kod NTFS-a, odnosno zapis u FAT-u (tj. FAT-ovima) i zapisane nule u klastere na disku kod FAT32 i exFAT-a.

Još jedno navlačenje kožice. Iz perspektive softvera, pristupa se bajtu u fajlu. Iz perspektive uTorrenta, pristupa se komadićima na koje si je podijelio fajl. Iz perspektive datotečnog sustava, pristupa se klasterima ili blokovima. Iz perspektive diska, pristupa se sektorima. Iz perspektive SSD-a pristupa se blokovima ćelija.

Toliko perspektiva...  Nije čudno da informatičari moraju biti sposobni apstraktno razmišljati...

to ti je objašnjenje zašto 'vidiš' nule hexeditorom, jer ti FS kaže da su nule, a nisu nego će postati nešto kad se sadržaj fizički zapiše na alocirane adrese.

-odnosno kao višetruko prebrisavanje (sec.erase) tad zapisuješ proizvoljnu vrijednost npr x kako bi osigurao prebrisavanje tj to ti konkretno govori o razlici jer DODanje traje koliko je potrebno disku da zapiše sve byteove neovisno kako ih FS vidi, jer tad ne koristiš FS nego ga zaobilaziš-forsiraš kao i mft .. tj ne koristiš tad fičere osa, kao hardilnkove ili prebrojavanje filea-veličine u sekundi.. tako da nije to navlačenje kožice nego mak na konac :) .. koliko je i nevažno.

-razni kontroleri imaju dodatne razne fičere, upravo jedan od njih je i npr brisanje stanja, npr ram, eprom.. može i hdd, može ssd, interno može imati svoj fičer, no externo to juzer ne vidi, čak ni fs nego je to interpretacija onog što nam posrednik prikaže i zato vidiš nule tamo gdje ih nema, tj sve dok se fizički nešto ne snimi imaš stari sadržaj clustera koji može poslužit spašavanju... odnosno, da nije tako tad bi i torrent mogao korsititi za sec.erase a to nitko ne radi :) pa banalno i sam copypaste.. (jednako zatraži alokaciju i ako nemaš dovoljno mjesta odbije te) tj možda ti je sad već jasnija nijansa-razlika kad se što zapisuje i što vidimo, tj ovisi čime gledamo ili rakurs kao za optičku varku mađioničara.

 Glupost, ako čitaš šta pišem onda vidiš da to baš nije moja filozofija da se nakon brisanja nešto "pregazi nulama". Promjeni se informacija u particijskoj tablici i to je sve što brisanje radi. Nule su tu bile igrom slučaja.

Mikrokontroler je bio sa softwareom koji sam sam pisao. Ne moraš ti dirati datotečni sustav, obavljaju se to automatski a da ti nisi ni svjestan i to se radi uvijek na isti način. File možeš kreirati i da ništa ne upišeš u njega, dovoljno je upisati informacije u particijsku tablicu, a sadržaj će biti ono što je slučajno bilo tu ukoliko još ništa ne upišeš. Nikakve nule se ne upisuju.

 -ne, nego primarno zato da rezervira prostor, jer inače se može desiti da nešto drugo zauzme slobodan kapacitet i tad je dl nemoguć jer nema mjesta, fragmentacija je samo sideefekt-posljedica (dok na nivou filea, osa, juzera ili torrenta file nije svjestan svoje pozicije na fizičkom mediju pa tako ni fragmentacije, particije, bilo čega.. tj njemu je svaka memorija-ista, ram, disk, floppy-- ima ili nema mjesta, ostalo je fs i ostatak dok je brzina nešto treće itd.

-pa tako SSD namjerno 'fragmentira' svaki podatak, tj razbacuje ga po disku-memoriji ko đubre po njivi tj trim-trajnost ćelije.. a to radi interno kontroler tj možemo reći da fragmentira file ali mu time produžuje vijek i nije važno jer je seek time identičan dok na hddu nije i tad bi gubio vrijeme na roštanje i skakanje sa sektora na sektor da pročita podatak.. hdd-ssd za korisnika ili torrent je isto, dok interno sasvim suprotno pravilo i poveznica s fragmentacijom.

Nisam siguran da si pokopčao što je sparse file. Na primjeru torenta, odnosno ISO datoteke Linuxa Mint koju sam otvorio hex editorom - ta ISO datoteka je sparse fajl, zato jer sam je krenuo skidati na NTFS particiju. Da sam je krenuo skidati na FAT32 ili exFAT particiju, onda ne bi bila sparse fajl, jer te vrste particija ne podržavaju sparse fajlove. Znači, na exFAT ili FAT32 program za skidanje torenta bi sve klastere koji pripadaju tom fajlu pregazio nulama i to bi onda trajalo neko vrijeme - možda oko desetak sekundi. Kad uhvatim priliku, baš ću isprobati.

Što se tiče zauzeća na disku - ovisi kako gledaš (opet te perspektive! ). Znači, taj friški ISO na disku zauzima 1,28 GB, u smislu da je taj prostor rezerviran za njega, da su ti klasteri ili blokovi rezervirani za njega. On je za "all intents and purposes" fajl na disku - točno se zna koji blokovi njemu pripadaju i ne može se u te blokove zapisati sadržaj iz drugih datoteka, odnosno ti blokovi nisu "nekorišteni" pa da ih zauzme neka druga datoteka. Stvar je samo u tome što blokovi koji su kompletno nule nisu fizički (magnetski) zapisani na disk. Čim se prvi put pokuša u neki od njegovih blokova zapisati neki sadržaj koji nije "samo nule", onda se taj sadržaj fizički zapisuje na disk.

To je spars fajl pod Windowsima na NTFS-u. Ništa više i ništa manje od toga.

Ne možeš ti nikako unaprijed alocirati veličinu fajla bez da u njega ne zapišeš onoliko bajtova koliko želiš da fajl bude velik. (osim, naravno, direktnim manipuiliranjem datotečnim strukturama, što je suludo za ovakve stvari)

Na MS-ovoj stranici spominju i kompresiju - ignoriraj to prije nego li si pokupčao ovo što sam iznad napisao.

Treba to prevesti pa je odmah sve jasno.

Alociranje torenta s jednim velikim fajlom nije ništa drugo do li otvaranje fajla i zapisivanje u njega onoliko nula koliko fajl treba biti velik. Na NTFS-u do se događa gotovo trenutno, jer NTFS te nule fizički ne zapisuje u blokove na disku, dočim kod edFAT-a i FAT32 to traje neko vrijeme, jer oni fizički ispunjavaju klastere nulama.

Tako sam ja to shvatio. Koliko vidim, postoji i atribute datoteka Sparse, no nisam siguran da ga Windowsi 10 koriste. Međutim, evidentno je riječ o sparse fajlu ili nečem ekvivalentnom, jer je na mehaničkom disku kreiran dok trepneš, a ako odeš u postavke, vidiš da na disku "zauzima" 1,28 GB.

EDIT:

Evo, upravo sam obavio testiranje, na jednom SanDiskovom USB sticku.

Odeš u naredbeni redak, prebaciš se na disk/medij/mapu koju želiš testirati i zadaš naredbu:

fsutil file createnew datoteka.txt 500000000

Ovo će kreirati datoteku veličine skoro 500 MB ispunjenu nulama.

Kad je stick formatiran u NTFS formatu, ovo se obavlja prije nego li stigneš trepnuti.

Kad je stick formatiran u FAT32, ovo traje 30 sekundi.

I rest my case. 

Alocirati neku datoteku u particijskoj tablici traje uvijek "dok trepneš" svejedno je jel to minimalno mogući file ili 1,28GB ili 4GB. Jednako traje jer se samo upišu podaci u tablicu i ništa više. I da, vidjet ćeš file od 1,28GB ili 4GB. Nikakve nule se ne upisuju na dotičnu fizičku lokaciju na disku prilikom alokacije ili brisanja - niti kod torenta, niti ima potrebe. Izuzetak je specilalizirani software koji puni disk nulama da netko ne bi gledao osjetljive podatke s tvog diska, nakon što ga prodaš. Jer kad si ga formatirao, svi ti podaci su i dalje tu i lako se pročitaju, nisu pobrisani nego si smo izmjenio tablicu. Čak postoji višestruko zapisivanje nula ako radiš za FBI da si siguran 100%, razne naponske razine kod poluvodičkih memorija i sl...ali to nema veze s ovim.

 Kao što sam objasnio nisam u krivu. Tvoje uporno spominjenje sparse datoteka, koje usput nisu podržane niti u NTFS jednako kao niti u FAT32 (nego SAMO u NTFS5), nema nikakve veze s temom. To je samo vid kompresije kako bi se uštedio fizički prostor na disku.