Signale radara sa Zemlje mogle bi uhvatiti udaljen

 -može.. tj krenuti možemo bilo kojim korakom u bilo kojem smjeru i negdje ćemo stići.. ili ugaziti u govno? :) .. tj ovisi što je cilj.

-kvantno.. buzword, savršen za mlaćenje prazne slame i beskonačno cuclanje fondova za radove, teorije, sudarače, članke.. i sf-franšize.

-isprepletenost, strune, kvant.. ok, šredingova mačka ili bacanje pismo-glava, par-nepar.. za laike, odnosno spin-vektor npr elektrona u orbiti atoma..

-kako nastanu takve teorije, čak matematički ok, npr višedimenzionalne matrice, rutinska stvar kojom rutisnki programiram.. ne 1-2-3 dimenzije stvarnosti-prostora (i četvrta, vrijeme) nego s recimo 5-više dimenzija matrice.. matematika i programiranje .. ok, radi. .. stvarnost? izvan matematike-papira, ne.

kako to krene, mačka je u logičkoj misaonoj igri-zadatku, matematičkom logikom stvoren svemir-uvjet-zadatak, je živa ili mrtva. ne znamo, a ono što ne znamo znanstveno ne tvrdimo, nego mjerenjem-provjerom potvrdimo i tad znamo .. i to je početak problema tj logička-misaona igra, igra riječi, pa i značenja-prijevoda raznih jezika gdje se dodatno može stvoriti 'šum' ili problem (ne)razumijevanja, npr ingliš-frenč-zagorski..

-mačka je logički, ili mrtva ili živa, u matematičkom svemiru gdje nismo postavili-odredili ostale parametre, npr starost mačke koja mora jednom uginuti ili hrana pa krepa.. jer je u kutiji, zatovorena, uguši se.. kad-tad, jer je to zatvorena kutija koja ne generira hranu-zrak, tj nije navedeno, prazan papir, mačka u kutiji i ne vidimo je nego logički operiramo s mogućim logičkim-matematičkim znanim i provjerljivim podatcima koje imamo.. i tad je ona oboje, mrtva i živa, tj znamo tek kad otvorimo kutiju i vidimo.. ako kutiju ne otvorimo, ne znamo.. nagađanje nije znanost, nije dozvoljeno u tom logičkom zadatku, pri čemu da je to stvarni život, svake sekunde bi se povećala šansa da je mačka mrtva, smanjila šansa da je živa, tj tijek vremena je takav da kad tad mora umrijeti bez hrane-zraka ili starosti.. pa i ostalih mogućih kozmičkih slučajnosti kao explozija supernove u blizini ili nalet asteroida.. no u logičkom zadatku ne postoji vrijeme kao zadana jedinica, bezvremenski, time bez starenja ili ostaih realnih stanja, explozija itd.. nema ničeg, ni vremena, prazan papir i kutija s mačkom.

-zato je to logički točno, ona je u superpoziciji, u oba stanja jednako ili ni u jednom, kao što je čaša do pola puna ili prazna, jednako-istovremeno su obje trvrdnje jednako točne-važeće.

-dok ne pogledamo, postoji takva logička superpozicija dva moguća stanja.. a kad pogledamo, tad je samo jedno, ili-ili.. ili je živa, nije mrtva ili obrnuto, ne oboje.. i to jednako vrijedi za par-nepar, pismo-glava.. jednostavna logička matematička pravila igre-zadatka-kriterija.. i to je ok, matematički apsolutno do razine činjenice.

-no što kad krenemo u atome, subatome ili svemir.. pri čemu su neke zanimljive sličnosti makro i mikro skale, npr galaxije ili solarni sustav i kruženje planeta, nalik na kruženje elektrona-spin oko jezgre atoma.. do nekih fraktalnih uzoraka koji se ponavljaju, u svemiru, u prirodi kao puževa kućica ili mikelanđelovom zlatnom rezu.. 

-možemo lako-precizno mjeriti npr nešto veličine 1m.. možemo do neke potrebne preciznosti-tolerancije, npr mikronski.. do nanometra, pa čak s mikroskopima dolazimo do nakupine atoma koje možemo uredno slagati u neke logičke sklopove kao tranzistor-čip-vrata... za sad, kao granica preciznosti tehnologije.. dok je nekad to bilo nepreciznije, npr prije tisuću godina ili više.. npr gradnja piramida i problem ako se promaši u proračunu za jedan stupanj nagiba krova-kata vs isti promašaj za jedan stupanj ako promašim dok sklapam pseću kućicu.. jedno je urušavanje projekta drugo nevažno, nabiješ čavao jače i ne vidi se..

-a treba nam, za razvoj, računala, nanometri, komunikacija... kao preciznost mjerenja svega, vremena-sata, važno za sinkronizaciju i prijenos podataka, tj clock-generatori su prvi korak-temelj bilo kojeg višeg-bržeg levela npr mrežnog protokola, kao bakar-optika ili router-switch koji radi na npr 10ghz.. i npr idući skok na npr 100ghz mrežu.. tj kako podižemo brzinu rada, tako moramo imati i povećanu preciznost mjerenja, svega, sata.. jer je nužan za rad... a imamo problem s brzinom jer ono čime mjerimo može do max brzine svjetlosti, tj brzinu svjetlosti mjerimo brzinom svjetlosti.. i sve sporije nam nije problem, npr prolaz bolida f1 kroz cilj možemo u frame točno provjeriti.. izmjeriti, ili povećati preciznost za decimalu kad je potrebno.. no s brzinom svjetlosti dođemo do plafona-granice.. trebamo nešto brže a tog nema, odnosno možemo skaliranjem i dalje imati preciznost, ali imamo i kašnjenje, lag, jer je i brzina same izmjere problem na tim skalama, brzinama, masama, vektorima.. atomima i česticama. .. jer se npr struja kreće brzinom svjetlosti, jer se eletron vrti brzinom svjetlosit i ako kasnimo tisućinku već smo ga promašili jer je prebrz, npr kao metak-presretač koji treba pogoditi elekron u spinu..

-tj zato ne znamo točnu poziciju elektrona ili nekog vala, nego statističku šansu da je on tamo negdje, tu negdje, u nekom rasponu.. a tek kad ga izmjerimo-zaustavimo.. tad to znamo, no to je tad u tom trenutku tisućinki koja je već prošla i sad je negdje drugdje.. a mi sam prijenos te informacije mjerenja moramo prenjeti do obrade podatka da bi nešto s tim napravili, što traži vrijeme, opet i brzinom svjetlosti imamo lag + obrada.. i rezultat stiže kad je elektron već tko zna gdje.. promjenio stanje, mjesto, prošlost i trenutak na koji se neko mjerenje odnosilo, kao položaj nekih kapi u vodi-rijeci-slapu.. dok npr računamo i simuliramo slap u igri i prikazujemo gejmeru..

-problem subatomskih čestica, mjerenja je tehnološki moguća ograničenja kao preciznost koja se odnosi na točnost mase-dimenziije ili brzine u nekom trenutku, pozicija i vektor, da bi izračunali-pratili iduću poziciju, npr projektila rakete koju protuzračna obrana želi srušiti.. i pojednostavjen problem na tom primjeru.. 'lako nam je pogoditi raketu' koja je relativno spora, no što da je brža.. što kad se koriste hipersonične što je i dalje sporo u odnosu na brzinu svjetlosti.. i najteže, što kad to radimo s projekilom-atomom koji putuje brzinom svjetlosti.. a mi ga trebamo pogoditi-presresti ili izračunati putanju.. postajemo spori, dok je granica i dalje brzina svjetlosti.. tj bilo bi nam lakše napredovati da i od svjetlosit posotji nešto brže i to otkrijemo.. no za sad, po zakonima fizike koji se dovoljno potvrđuju, ne postoji, c-je max, .. i tad imamo problem, čak kad koristimo svjetlost kao laser neke stvari izmjeriti-izračunati.. tj nije cilj imati npr sličku-fotku nekog atoma nego neka posljedica ili prevencija, kao što je to presretanje rakete .. ili korištenje npr za kreiranje plasme-fuzije-magnetskog polja itd.. kojima će možda stvoriti mogućnost kontrole fuzije ili nešto deseto.. brže računalo, kvantum.. svašta.. kairkirano, nije nam cilj vremenske prognoze snimiti sliku oblaka na nebu, nego točnije predvijdjeti kad će kiša, tuča, suša.. i imati odgovor-riješenje, tj ako nemamo navodnjavanje tad nam i podatak za sušu ne pomaže, ako nemamo protugradnu obranu ne pomaže alarm za led-tuču.. osim da auto sklonimo u garažu itd. tj ono zašto se nešto istražuje i praktična primjena, .. kao i sama računala koja su tim razvojem postala jača-moćnija.. napredak ali i dalje nedovoljan za neke testove-mjerenja.. i ne samo zbog mjerenja samog, nego kao nešto što tad možemo primjeniti npr za fuziju ili oružje ili brži internet.. :) 

-i tad krenu 'ćorava baba' nagađanja, lupanja teorija, ideja... pa što se primi, tj labave se brzo raspadnu, prva kritika-upit.. bolje nešto duže ostanu + možda ako su i pogrešne daju smjernice, nove ideje ili kao vježba jer je i loš odgovor dobar za učenje i ispravak.. i tad postave npr isprepletenost, koja je izvedenica par-nepar ili šrodingorove mace.. superpozicija stanja čestice-vala za koji imamo samo šansu da je tu negdje a znamo kad stvarno izmjerimo no tad smo već narušili sustav, odnosno bio je na tom mjestu tad.. a pošto je brz, više nije, otišao dalje... promašiš raketu i zaštita je beskorisna, vrijedi samo ako pogodiš..

-koja je ideja isprepletenosti.. npr elektron spin atoma, vrti se po pravilu, kao i ostali elektroni.. i sa svim atomima vrijedi isto pravilo, formula, stanje.. tj ako su spojeni, tad su jedan sustav i tad položaj elektrona x ima vezu s položajem elektrona y, z, a-b-c.. tj svi su u međuodnosu na nekom razmaku i vrte se po poznatoj formuli-spinovima, kao što i popunjavaju mjesta po mandeljejevoj tablici prvi spin, drugi.. ne random, .. odnosno kod radioaktivnog raspada imaš prelaz-pad s više stepenice na nižu i tako imamo nuklearno gorivo-fisiju.. .. i to su stabilna stanja, ne proizvoljno.. povezano, kao riječ i značenje entangelmenta, spregnuto.. isprepleteno.

-tad.. nastavak na to da ne znamo stanje mačke, ili je mrtva ili živa... i ne gledamo u kutiju, ali.. !! (fanfare).. imamo poveznicu-isprepletenost.. pa ako izmjerimo stanje na atomu a, znat ćemo stanje-pozciju na atomu b.. i ako ta dva atoma pošaljemo na različite krajeve svijeta.. stanje jednog će biti povezano s drugim, npr kao simetrično, osnovna ideja trenutne komunikacije pa i brže od svjetlosti, trenutno.. osim što su ispustili dokazati kauzalnost kao i sve ostale sitnice u toj teoriji.. no laicima zvuči ok, i nitko se ne usudi kritizirati ili pitati, jer ako ne razumiješ, glup si.. što je u slučaju kvantnih rasprava odgovor u 99% slučaja.. ne argument nego od bhora i ekipe to razumiješ ili ne.. ako ne, glup si.. točka. .. znanstveni kriteriji? argumenti, mjerenja, dokazi-provjerljivost? .. akademski krugovi i elitizam, plaća-fondovi, čak i ego, jer ako si neki direktor institucije s nekim radovima-doktoratima koji su sad ispali pogrešni.. pa i kad se potvrdi suprotno čista inercija takvih nakupina-gupa koje ne propuštaju ispravak, npr naseljenost sjeverne amerike i dokazi južnije..

-uz medijske hypeove, npr teorije struna, multiversea, .. nije lako dan kasnije ili godinu reći, sorry, greška ili šala.. ili pisali smo radove o gluposti jer to plaća eu fond.. ono što kritizira hossenfeldica kao i rad na novom-većem ciriškom sudaraču čestica... koji je karikirano, izrada većeg čekića, uz naravno ogromne fondove koje će se utrošiti ali i tisuće ljudi koji u tome svemu zarađuju plaće, građevina, inženjeri, uhljebi, birokracija.. pri čemu političari i birokrati peru ruke jer su tu znanstvenici-stručnjaci koji pišu radove a eu se mora razvijati, digiatlizirati, otkriti nove materijale, čipove, atome, čestice.. i mora se investirati.. mada je u srži to novac i pituranje tunela druga-treća ruka.. znanstvenici rade za plaću, dok igraju tu igru.. ili ako su protiv izlete i nastavi se bez njih.. pri čemu nije cilj znanost, test, projekt, nego samo radno mjesto-plaća i pisanje radova, objave.. jer svaki znanstvenik mora pisati radove i objaviti ih, da bi npr doktorirao.. a da bi to radio, mora biti financiran i dobar s izdavačima, kao što su časopisi bili dobri s npr todorićem ili rimcem.. dok plaća oglasni prostor, samo je druga roba u pitanju no ista stvar..

-koliko god bila točna-netočna ili glupasta ideja, teorija.. ako zvuči zgodno, može proći i štanca se, raubuje, troši na sf-filmske franšize pa tako možemo imati slike elijena na majici ili šalici, mada ih nikad nismo slikali fotićem.. i prodaju se bolje nego ista šalica bez te sličke.. biz je pragmatičan, znanost-ljudi ovise o radnom mjestu-plaći.. a eu ima fondove i moraju se trošiti.. pa i na glupost, za što se čak slažem.. jer svako učenje je učenje.. samo je pitanje da tad od tog nešto naučimo i primjenimo.. ne da ostane po starom jer je nekome to unosnije ili samo ego pa ne želi popljuvati svoje temelje slave-pogreškom ili priznanjem.. do tog da ni jedan kriminalac ne priznaje djelo a do kraja procesa možda ostane slobodan-nevin, mada znamo da je krimos.. da je priznao bio bi glup-kriv. .. što tad nalaže logika krivcu-krimosu? ili u čemu je razlika biit nevin i braniti se jednako kao i kriv.. dok može završiti istom presudom.. onak, ni u teoriji nemamo sve za siguran fullprof sustav otporan na greške-gluposti pa i laži.. čak i kad se dokaže samom inercijom struktura i ovisnosti svega kao povezana mitologija svih vlasti i grupa kao znanstvenici ili zaštita životinja, udruge, smetlari, liječnici, sindikati.. koji se svaki bori za svoj dio kolača-novac, pa doktori kradu mada su istovremeno divni ljudi koji spašavaju živote i prijete da će otići van ako .. tko je nevin ili tko govori istinu, činjenice, tko se drži znansvenih kriterija a tko samo u zavjetrini kao uhljeb prima plaću i šuti.. jer je ko pišanje u more, nevažno, masa.

-svaka teorija, najblesavija ili najnevjerojatnija.. čim se malo proširi medijima ili sf-om, dobije poklonike-sljedbenike, kao i vjerske skupine.. ili naivci, recimo 5% populacije će vjerovati bilo što, bilo čemu.. o malim zelenim žabama ili da imam hladnu fuziju samo što nije ili da već je ali pentagon ne želi da to ljudi znaju.. ili rusi ili .. i imat ću 5% sljedbenika, što je već dovoljno za saborsku ili gradsku fotelju pa na gluposti imati interes-novac-plaću.. a ako neki novac može biti zarađen, tad će netko to i raditi, kao što cigo skuplja staro željezo ili kao što drogdiler prodaje drogu, mada zakon to brani i kažnjava dok ovo ne kažnjava a može biti unosnije od takvih rizičnih poslova, tj ponekad je lakše biti cvrčak nego mrav, bolja plaća, uvjeti, auto-parking .. no to može biti povezano s time tko ti je kum ili staneš li nekome na žulj, pa ako želiš zavjetrinu-plaću, šutiš..

- problem sa znanstvenim radovima i kvalitetnom kritikom koja bi otkrila bulšitiranje.. je da krtičar ili kontrolor, mora imati odgovarajuće stručno znanje u toj grani da bi kvalitetno prosudio jel nešto ok ili sranje.. a plaća neki interesni loby ili fond.. pa o tome koga kritiziraš može ovisiti hoćeš li sutra imati plaću.. uz naravno da znaš tematiku, ne da si uhljeb u fotelji kao saborski zastupnik koji ipak ima ručicu i digne je ili spusiti kad se donosi zakon ili plan fondova za godinu pa čak kad je kreten klase kerum s pršutom on odlučuje.. ne znanost.. ili stranačka stega ili žetončići.. no najmanje znanost i kritika ili kriteriji.

-i problem masovnih medija, koji se sad povećava s ai i čaptom.. jer se jednostavno količina radova-papira umnaža, raste.. i više nitko ne može sve provjeravati.. tj možeš provjeriti izvor-reference jednog linka-texta, dugog.. ne sve, nema vremena .. pa ni volje.. tj zamislimo da na nekoj deklaraciji recimo čipsa piše umjesto sastava koji propisuje zakon pa i veličinu texta neki text loremipsum.. đabriš.. tko to provjerava i koliko često.. a sve bi morali provjeriti, kao npr lažne diplome, pa lažne izvore-reference.. tj lako je složiti privid, ne jedan izvor nego nekoliko koje ćeš povezati i koji će zamutiti-prikriti laž, koristi se u bilo kojoj prevari npr novčane investicije i telefonski pozivi.. a to se odnosi na relativno obične textove koje prosječan građanin može donekle razumjeti, dok znanstvene radove teško, kemija-matematika i spoj takvih visokih znanstvenih radova što traži vrhunsko znanje za samo čitanje formule ili znati što u formuli znači znak sigma a što slovo r ili delta.. običan čovac prosječan to ne zna ni čitati, samo klima glavom i šuti, ako mora lupiti pečat, zakašlje se i kaže ok.. tj pogleda šefa koji pogledom potvrdi da lupi pečat, da je to ok.. ili mediji pišu pozitivno .. jer se plaća oglasni prostor a to donsi plaću pa i ako vidiš neku netočnost u formuli, šutiš, čak i ako znaš, jer tko si ti.. a oni su nešto, etablirano.. ono što im hossenfeldica s kvalifikacijama može gurnuti pod nos, no ona je jedna, glas u pustinji.. čak i da ih je stotine, dok ne odlučuje, dok nema one saborske ručice-žetone, .. neće odlučiti o smjeru znanosti ili projektu.

-što ona kaže.. npr posljednjih 50 godina znanosti.. kaže ništa nije napravljeno, samo trošenje-uhljebi i pisanje radova koje je postalo biz za sebe. napustila sudarač čestica jer nema što otkriti, dok se sad gradi novi-veći.. koji će jednako otkriti ništa-isto, tj bozon je već potvrđen itd.. dok se pokusi i rezultati ne odnose na razvoj, istraživanje nego na papirnato mlaćenje prazne slame podataka koji veze ni sa čime nemaju ili mjerenje 'a' koje nema veze s podatkom 'b' a piše se o problemu 'c'.. i sve zajedno s grafikonima kao loremipsum završi u znantvenim radovima koji su smeće, no nužni i nastavljaju se.. radovi na ničemu, trošenju resursa, struje, betona.. koji ne otkriju ili potvrde-opovrgnu ništa..

-npr što s beskonačno malim masama, vrijednostima i mjerenjima.. ako znamo da već mjerenje težine na polu ili ekvatoru daje različite brojke.. a ako se takve različite brojke provuku korz neki raspad atoma ili formulu fuzije pa na osmoj decimali promašaja pokažu postojanje pozitivne bilance hladne fuzije mada je samo problem baždarenja točnosit vage i temeljem takve decimalne pogreške mjerenja krene u projekt fuzije koja bi na papriu držala vodu da su brojke točne.. no nisu, jer postoji odstupanje u samom mjerenju pa i to da se i metar mora baždariti-kalibrirati da bi bio točan i da takav metar nije problem kad radimo pseću kućicu ali je kad na petanosetoj decimali milimetra vidimo ono čega nema, jer je naprosoto pogrešna znamenka mjerenja ili nepreciznost.. sve do brzine svjetlosti i spina elektrona ili krepane mačke pri čemu je na papiru dovoljno izbaciti vrijeme, no u životu ga ne možemo izbaciti ili imait više dimenzija.. a to se 'zaboravi ili previdi' u radovima, tj ako je greška ok.. no oni koji znaju, znaju.. pa je opet ok jer ne žele izgubiti plaću.

-banalne greške su bile na primjeru suradnje eu-usa-uk na npr acad-shemi nekog dijela projektra kao motor-šaraf.. pri čemu jedni koriste imperijalne inče drugi metre.. i problem kad nije odgovaralo, greška, ne s jedne strane jer bi tad bilo ok, nego u metričkom sustavu tj kad se spoje dva različita .. takva greška je moguća, ispravljiva... greška na subatomskoj skali ili brzini svjetlosti je često neprovjerljiva, nemjerljiva.. i time veći problem mada je fizički manji, najmanji mogući.. uprvo u tome je problem, tj karikirano, nije problem ako radimo velike greške u metrima, vide se i isprave.. problem su one male, nevidljive.. što manje-to-veće :) i opet logička superpozicija dvaju stanja mada znamo da može bit samo jedno jer je operater ili ne i-and.

-i za kraj..(ne još..) poanta ili gdje je greška isprepeletenosti-teorije i sl. ..

(ako je još poneki miš-scroll živ.. no šansa postoji kao i za mačku)

- ona dva atoma istog spina, koji su poslani na razne točke u prostoru i koji po legitimnoj pretpostavci (čak recimo za brbljanje klasa točno-činjnenično ili prihvatljivo) imaju spregnuto stanje, možemo zaključiti ako izmjermo-provjerimo stanje a-atoma, znamo trenutno stanje b-atoma i time teoretski možemo ostvariti trenutnu komunikaciju između te dvije točke, relativno običnim upravljanjem stanja elektrona kao što to radi svaki elekro impuls-podatak kojeg ubacimo na struju-žicu-fekvenciju.. nosioc i podatak, komunikacija. .. bez vodića, bežično, trenutno.. idealno! :) ... no naravno, nije.

-previd ili 'previd' (nije previd, pravi-pošteni-ljudski, greška, ne može biti .. jer bi bio primjećen, otkriven.. mora biti drugi razlog, gori od previda, interes, novac, ego.. i nepostojanje boljeg pa i loš neka ga.. što vrijedi za sve stvari pa i teorije, barem dok nemamo bolje..). .. no kristit ću riječ previd, je u tome, da se kao zaboravi da je u kvantnoj, to samo šansa-statistička mogućnost-vjerojatnost, tj elektron ili čestica-stanje je u nekom trenutku na nekom mjestu a šansa je .. kao loto-jackpot ili bacanje kocke 1:6 ili rulet.. to je omjer-šansa i greška računati da je tad odgovor točan ili da je točnost odgovora recimo jedna šestina.. jer to naprosto nije tako, ne vrijedi, tj svako bacanje kocke ili loto broj je za sebe mada će statistička šansa imati neki broj-omjer šansi da je neka moguća kombinacija, no ne da je baš ta stvarno u tom trenutku. .. loto šanse imamo, jednake šanse su nam i s takvom spregnutom trenutnom bežičnom komunikacijom bržom od svjetlosti, tj šanse za to realne su kao da dva puta na dvije točke u prostoru istovremeno pogodimo dva jackpota opravdavajući to povezanošću i statističkom šansom da je tako.. ignorirajući ostale šanse da nije..

-banalna greška čak i teška igra riječima u čitanju-razumijevanju uz ostatak težine same znanosti kao fizika-matematika eliminiraju šanse da se u tim radovima i teorijama neka masa-medij ili obični ljudi argumentirano kritički usportive.. onak, što kad netko traži dokaz ili u ovom slučaju negativni dokaz, mada bi oni trebali imati pozitivan... nemaju ga, no rade na tome, samo što nije i eto grade novi veći sudarač čestica.. i pišu radove.. pa i banalno kojoj strani bi bilo teže pribaviti dokaz ili suprotan dokaz, argument.. ako znanstvena zajednica s novcem ne može dokazati.. a to bi kao negativan dokaz mogao običan čoban, ja.. ili netko? .. onak, ne mogu, znam i opet ne mogu, .. a svi koji imaju interesnu ovisnost kao plaću, politiku, nešto.. imaju problem objektivnosti, neutralnosti u procjeni, pa do tog da saborski čoban diže ručicu neovisno o znanosti ili teoriji i znanju-činjenici..

-kvantna fizika, val.. govore o šansi da je nešto u nekom rasponu-području.. na grafovima neki kvadrant pod nekom krivuljom kao kvadratna funkcija.. odgovor na neku formulu se nalazi u tom dijelu grafikona, to znamo, no koji konkretno ne znamo, svi-svaki.. odnosno u jednom trenu je samo jedan, svi ostali su netočno .. pa je statistički logično očekivati da na ćoravo skoro nikad ne pogodimo točan broj-točku.. dok to u a-b spinu i isprepletenosti znanost upravo očekuje jer jedino tad ako je pogodak može funkcionirati..

-banalni primjer čitljiv čobanima.. ako nam netko pošalje pismo nekog sadržaja i ako ga primimo-pročitamo, tad znamo sadržaj, npr sretan rođendan, božić ili porezna opomena.. :) .. ako se pismo izgubi, ako ne znamo pošiljatelja.. ne znamo ništa, ne znamo ni to da je pismo poslano kao ni razlog zašto nije stiglo, npr poštar bacio u smeće.. no mi ne možemo ni nagađati moguć sadržaj pisma kojeg nismo primili i za koje ni ne znamo da nam je upućeno.. tj za poreznu prijavu dobijemo kaznu pa otkrijemo retrogradno.. no u tom trenu kad bi bilo važno ne znamo. .. isti problem je takve teleportacijske trenutne komunikacije ili entagelmenta-sprege, što samo pretpostavljamo u nekom rasponu mougća stanja, kao za mačku ali su tamo samo dva a ovdje beskonačno-više kao broj slova u poruci.. no svođenjem na minimalnu mjeru je to jedan bit nula-jedan.. ili par-nepar-pismo-glava.. i tad igranjem po statističkim pravilima imamo šanse 50% da slučajno pogodimo pismo-glavu, nula-jedan.. i tad tom logikom ignorirajući sve ostalo zaključimo da bi komunikacija bila moguća pa čak i matematički realna, ako npr pogodimo stanje bita potatka s jedne strane poruke.. na sreću-slučajno.. pri čemu zaborave opet slučajno da jedan bit nula-jedan nije dovoljno za prijenos poruke čak ni jednog slova.. ili problem koji imaju s kvantnim računalima da su možda brza ali rezultat nečitljiv ili ako spoje više čipova tad problem kohezije podatka koji se gubi-degradira.. nije šija nego vrat.. perpetuumobile i ostalo.

-da je to moguće tad bi bilo mougće slučajno pogoditi sadržaj pisma koje mi je netko posalo neovisno što ga nisam primio niti znao da je upućeno.. a provjeru-potvrdu bi imali kad pismo stigne ili ga pronađemo, za što nema razloga vjerovati da bi uspjeli jer ga je poštar bacio u smeće, smetlar na jakuševac ili spalionicu.. i ne znamo za pismo pa ga ni ne tražimo osim kad to ispadne javno na tv-medijima vijest... dok bez ideje za pismom nema razloga uopće pomišljati da bi mi mogli pogađati pismo koje nismo primili no to je drugi problem sprezanja pri čemu nitko ne raspravlja o želji pogađanja pisma mada je i to korelacija-veza tj tek kad znamo da poštar baca pisma krenemo ih tražiti i tad možda pronađemo.. tj za takvu komunikaciju da bi bila uspješna, statistički-teoretski u odnosu na kocku-rulet ili jackpot broj permutacija je kvadratno-kubno veći da će se istovemeno bez konkretne sprege bilo što poklopiti i slučajno biti identično na više takvih mjesta-kriterija pa se to još umjesto u prve tri preseli do jedanaeste dimenzije kako bi se prikrilo u malgovitim matricama dimenzija.. jer je nemoguće i jer ni prvi korak nije ispunjen a ostali služe samo zamagljivanju, kao što se neki proxy-ip čvor koristi za prikrivanje traga adrese pošiljatelja i što više čvorova koristimo to je veća šansa da ćemo zamesti trag.. pa zato nakon 10 imaju i 11tu dimenziju a ako je potrebno još zamesti bit će i 20-50.. jer matematika to dozvoljava mada se problem i dalje nije pomaknuo s nule, ne radi i nemoguće je. .. dok je i dalje isplativo, nema boljeg pa ide dalje i barem zvuči dobro.

-npr multiverse.. onak, ako može jedan, zašto ne dva svemira? ok, legitimna ideja.. no tad imamo veći problem, tj ako može 2, zašto ne 3, 54343... i dođemo brzo do beskonačnih brojeva svemira multiversea.. jer ni jedan broj ne znači da ne može biti jedan više.. matematički ok.. i zašto tad jednako ne bi bilo s dimenzijama.. pa imamo beskonačno dimenzionalne prostore u kojima se paralelno sva moguća stanja neke čestice događaju pa je u jednom svemiru ili dimenziji svaki broj koji zamislim za loto izvučen, samo ostaje problem naplate jackpota jer ne znam u kojem svemiru-dimenziji ga naplatiti.. kao da imam ključ i ne znam gdje je brava.. 

-odnosno, što dobijemo ili gubimo ako u teoriji dozvolimo multiverse ili više dimenzija? .. ne dobijemo ništa, samo umnožimo problem u još jedan skup.. izmjestimo problem, statistički ok.. no ništa ne riješava.

-tad kiss kaže da je bolje jedan, ne multiverse ili 11-dimenzija.. + kaže i da je vjerojatnije ono što je normalno-obično, ne nešto neobično za što treba extra razlog i dokaz.. okham... no kao dobra pravila se ignoriraju.. slučajno?

-ne da se ignriraju nego idu čak suprotno, tvde da su upravo bolji.. barem u početku bilo koje nove teorije i onih koji ih guraju dok će svi u argumentima koristiti 2+2=4, ponekad =5 ili po potrebi.. i to kao dimnu zavjesu ako nemaju korelaciju koja bi 2+2 povezala s onim što tvrde, kao to jel mačka živa ili mrtva i zašto bi najbolja teorestka trenutna bežična komunikacija bila (ne)moguća, tj ja je želim, ako je moguća.. super stvar no i dalje nije teleportacija nego recimo komunikacija pa bi teorestki mogli 3dprinterom isprintati neki predmet na tom mjestu a nije nemoguće zamisliti da bi ga čak možda nekako i stvarno poslali poštom kao informaciju, elektronski zapis koji služi 3dprinteru pa može i sam sebe sadržavati tj ako je i čestica nešto kao podatak koji se može rekreirati.. no za slanje je moramo tad uništiti-kompresirati-dezintegrirati u nešto što putje kao informacija na fotonu koji opet nije trenutni transport nego ograničen brzinom svjetlosti, vs trenutno.. i to ako poštar ne baci pismo u koš :) ..

-kako se objašnjava sprega.. npr novčić.. ima pismo-glavu, imamo maštu jer to ne možemo na papiru.. u mislima raspolovimo na pola, s jedne strane je pismo, s druge glava.. i te dvije polovice postavimo na željena mjesta komunikacije, bilo gdje.. pošto su jedan novčić, sprega postoji i bacanjem može biti samo pismo ili glava rezultat, dok misaonim rezanjem dobijemo dvije polovice i tad radimo grešku jer ih razdvajamo dok ih u razmišljanju o rezultatu i dalje imamo spojenim.. greška u razmišljanju tj ili-ili.. ili smo ih razdvojili pa opet imaju dvije strane, ne jednu ili su spojeni a tad nisu razdvojeni na različitim pozicijama.. ili je mačka živa ili mrtva, superpozicja je dok to ne znamo, ne kad greškom u mislima podjelimo i zaboravimo da smo tom podjelom dobili dva neovisna dijela bez poveznice.. tj povezani su samo kad nisu prepolovljeni.. čobanu jasna greška, .. nije znanstvenicima? slučajno?

-govore o sprezi a zanemare istu ili korelaciju? govore o šansi a zaborave da je veća šansa pogoditi metak kao čuknoris nego stanje spina atoma i to na način da nam s druge strane svemira prenese informaciju trenutno.. onak, čobanu je jasno da ne drži vodu, no ne može kontraargumentirati jer nema tehnička znanja pa ni mogućnost jer ga se ne pita.. a da ima mišljenje, opet je to ko shupak, imamo ga svi pa i saborski glasač s ručicom za ili protiv ovisi koja strana što traži, ne matematika-fizika-znanost nego interes..

- onak... jesu li znanstvenici glupi ili ćoravi? -nisu.. a tad je stvar još gora, jer to znači da rade svjesno.. odnosno, neki jesu, ima svega, no primarno interes-novac.

-prvi tom.. jer tiskara nema dovoljno papira i godišnji pa narudžba stoji.. 

 Nsam sve pročitao (jel' to uopće moguće?), ali previd o kojem govoriš uopće nije previd u znanosti. To je potvrđeno eksperimentom na udaljenosti od 1.200 km (kineski "Micius" satelit). Na dva spregnuta fotona, unutar 4 ms (uračunata i vremenska diletacija) je bilo moguće očitati stanje oba fotona. Naravno da ako je je jedan imao "spin up", drugi je automatski imao "spin down". Kako je test postavljen tako da se informacija između dva fotona ne može prenijeti brzinom svjetlosti, za znanost je to potvrda da se stanje prenijelo instantno (a da nije lokalno).

Međutim, pravi test tek dolazi. Između Zemlje i Mjeseca. Jer znanstvenici nisu uzeli u obzir (osim vremenske diletacije) da se sve odigralo unutar gravitacionog polja Zemlje.

Gle, prije par stotina godina se smatralo da čovjek ne može letjeti, pa pogledajte sada, zakoračili na Mjesec, učinili svašta.

Ova kvantna isprepletenost je navodno 10.000 brža od svjetlost, tko zna što se tu može sve odvijati.

Pričamo o nećem što je praktički istovremeno, bilo gdje u tom trenutku..barem su tako to opisali.

Mladi smo još kao inteligentna rasa, postoji još puno toga iz čega se može nešto iskoristiti.

Naime, još jedno čudo sa elektronima se događa kad ih gledamo ili ne gledamo:

Ova pojava je posebno izražena u eksperimentima poput dvostrukog otvora, gdje elektron interferira sam sa sobom ako ga ne promatramo, ali čim pokušamo odrediti kroz koji je otvor prošao (tj. "gledamo" ga), interferencija nestaje jer elektron više nije u superpoziciji stanja prolaza kroz oba otvora, već zauzima jedno od stanja (prolaz kroz jedan otvor).

Ima tu jako jako puno neobjašnjivih stvari koje se "možda" mogu s vremenom iskoristiti za "nešto" ;)

AI-u bi bilo dovoljno da trenira na @ihushovim  komentarima. 

Indijanci su stradali zbog virusa, donjeli su im europljani razne viruse i bakterije s kojim se oni nisu mogli nositi.

Europljani su tu bili u prednosti jer su kroz cijeli srednji vijek živjeli u lošim higijenskim uvijetima, pa su došli u doticaj s razno raznim virusima i bakterijama te razvili otpornost.

Svmemirci će vjerojatno doživjeti istu sudbinu.

- problem je kad se stalno miješa čestica i val, kao i kvantna stanja i vjerojatnost vs stanje u nekom trenutku koje možemo ili ne izmjeriti.. i to na subatomskoj skali koja nam je problem kao i brzine-preciznost takvih mjerenja, pa možemo radarom lako odrediti brzinu auta-aviona, no malo teže brzine svjetlosti i ostale elektro-magnetske-atomske veličine-sile itd jer smo prespori-preveliki..

-odnosno jednako relativno lako je pogoditi metak metkom u odnosu na pogoditi atom u sudaraču čestica i tad nešto izmjeriti.. pa na tim pokusima mjesecima obrađivati-nagađati što se dogodilo, koliko je početni predviđeni model točan-pogrešan, kao urar koji podešava klatno sata za točnost.. i približavamo se ali i dalje daleko od željenog cilja dok je uptreba-praktična tek tad moguća kao za komunikaciju ili cpu..

-kao i problem misaonih-logičkih ideja, papirnatih-matematičkih koje mogu biti točne, ali u praksi-stvarnosti nemoguće iz naprosto fizičkih ograničenja kao masa i sile koje tad djeluju..

-primjer, poslovicu o polugi i uporištu znamo svi.. 'dajte mi polugu i pomaknut ću zemlju'.. i to je matematički točno.. osim što je u stvarnosti neizvedivo, za bilo koju osobu iz više razloga koji je svaki nemoguć..

-npr potrebna duljina poluge u proporciji mase zemlje i snage-težine osobe na drugoj strani poluge, klackalice.. dok i djeca znaju klackati se ili osnovni princip kantar-vage tj krakova i protuteže..

.. tj dođemo do tog da bi prosječna osoba trebala malo duuuuu...lju, polugu.. mada je matematički točno, problem je tad sama poluga. .. jer da bi imali tako dugu polugu, ona sama mora imati svoju strukturalnu čvrstoću da se naprosto ne slomi i bez opterećenja, kao kad grickamo slane štalpiće i lomimo ih na manje-manje-manje.. što su manji, jači.. što su duži, slabiji-lome se.. i tad moraju biti jači, deblji, otporniji na sile koje moraju svladati.. a onda dođemo i do mase takve poluge koja je naprosto prevelika za bilo što, ne možemo je ni gledati, zakrivljenost horizonta.. onak, kao da stojimo pod himalajom koja bi nam bila čekić za neki čavao.. problem je sama veličina predmeta, a fizika ostalo onemogući pa predmet značajne mase već ima vlastitu gravitaciju, tlak, temperaturu, pritisak na podlogu i početak zbijanja u kuglu, kao što se formiraju planete, ne slučajno nego masom-fizikom.. jer je naprosto svaki drugi oblik takve mase nemoguć, urušavanje-lom.. dok s druge strane, da čarobnim prahom imamo neku polugu, tanku, istu kao što je obična poluga-pajser.. samo duža.. i zanemarimo problem mase-lomljenja, imamo problem crteža na papiru a4.. tj ne stane, tj obodne brzine i put kojeg bi u tom omjeru mase-vage-poluge čovjek morao napraviti da pomakne zemlju za 1m je dovoljno da se umori, malo duža šetnja.. onak, kao do mjeseca, jer to je tako s matematikom, koliko puta je tvoja masa manja toliko puta duži put-krak moraš s druge strane imati da bi imao ekvivalentnost + mrvica više da bi pomaknuo u željenom smjeru.. tj polugom čovjek može pomaknuti ogroman teret, stijenu od više tona.. ali mora imati čeličnu polugu koja neće puknuti, kao i uporište koje se neče zdrobiti.. a kad na npr blatu to probamo, jednostavno upadnemo u blato.. nema uporišne točke, tj ona sama mora biti dovoljne mase-tvrdoće da bi tome poslužila.. pa tako s koje god strane gledamo, poslovica-misao je matematički točna, ali realno neizvediva-nemoguća iz više razloga, sama fizika u svakom.. masa-inercija i sila koja je tad potrebna.

-što kad imamo takav primjer, paradox, da se matematički slažemo, no znamo da je neizvedivo.. ili ne sadašnjim materijalima pa čak ni da je dijamantna poluga u pitanju.. ili deset puta jača.. kao da mrav pokuša gurnuti slona, nema te poluge, šanse.. uz razliku da slon i mrav ne ulaze u masu koja postaje planeta i time dodatna pravila i sile.. tj mali predmeti-bića su tako male-zanemarive mase u odnosu na planete da su inertni relativno u odonosu na svemir.. ali ona poluga koja bi zadovoljila matematiku postaje velika-masa-problem.. kao što je mjesec relativno mali no ima utjecaja jer je to ipak značajna masa.. da je veličine nogometne lopte tad ujetcaj na zemlju-plimu i sl ne bi imao tj tad bi masa bila zanemariva i time sile koje djeluju pa ne bi imao gravitaciju i skokom s te lopte bi završili u svemiru.. tj ono kad hodači po mjesecu hodaju-skakuću-lebde jer je gravitacija šestinu zemaljske.. a što bi bilo da je šest puta veća masa mjeseca? zaljepili bi se na pod.. gravitacija.. ne magnetizam, nego čisto djelovanje mase, .. koju ima i ona duuuga poluga koja se lomi i ne može služiti pomaku zemlje kao što nemamo ni uporište koje bi tebalo biti neke dovoljne mase-čvrstoće da to izdrži.. ili kao pokus, pokušajte dignuti auto dizalicom na blatu, bez podloške, pokušajte kineskim štapićem za jelo.. neće, puca, zabije se u blato.. itd. i zato bager nema kotače nego gusjenice čime poveća površinu i dobije dovoljan otpor tj disperziju sile koja se prenosi ako je to neki potporni stup.. što kad radimo most ili stup koji ne može stukturalno izdržati teret-sile, puca.. dok se podnožje piramide drobi zbog težine iznad koja je prevelika i za kamen pa nije svejdno koji je u temeljima a koji na vrhu, težina-masa.. koja drobi sve tj postoji granica do koje piramida može rasti, urušava se. to je jedan od razloga zašto su modernije gradnje kasnije šuplje-lakše.. uz manje materijala, manji problem istih sila.. dok dovoljnu čvrstoću daje kostur potpornja i sl. no i to ima granice kao katedrale itd.. ili novi neboderi.. a da su grđeni kao piramida od bloka punog kamena, gornji katovi bi jednostavno zdrobili temelje.. masa, osim ako za temelje imamo npr dijamant itd itd.. 

-inertnost mrava ili slona u odnosu na svemir pak znači da npr mrava ili slona, na zemlji, mjesec zanemarivo privlači.. no sile su obostrane, jednako zanemarivo oni privlače mjesec.. nema mjerljivog utjecaja.. a ako mase povećamo, povećava se utjecaj i postaje osjetan-mjerljiv.. pa masu mora-zemlje osjeća mjesec, prvlače se uzajamno i imamo plimu-oseku, dok je mjesec zarobljen kao stabilizator a nema mora pa da i na njemu vidimo istu plimu-utjecaj.. 

-makro i mikro.. subatomske čestice-sile i sile koje se javljaju kad imamo nešto mase planete ili sunca.. tj kako nastaje sunce? .. pa tako da na masu dodamo još mase.. i u jednom trenu je tlak-sila tolika da se atom drobi, kolaps.. fuzija. .. nije da to netko naloži drva i pripali.. sama masa, puno.. ako je manje tad je planet, još manje asteroid.. a sunce proizvodi svjetlost, dok su sile koje se oslobađaju jače od fisijskih-nuklearki.. mada se pri tome oslobađaju najmanje moguće čestice fotoni.. kao mravi.. najmanji a najveće sile, brzine nedostižne ostalima, kao i ostale pojave magnetizam, struja-energija ili pojavni oblici sile-mase jer e=mc2.. i vrjedi zakon komutacije.. tj kao što je duži štap lako slomiti, tako je fisija lakša, time i oslobođena energija ili uložena u lomljenje jer je to ekvivalentno.. a kako se štap skraćuje to ga je teže slomiti, veća sila.. do nemoguće, osim masom koja drobi sve i sam atom pa tako imamo strukturnu granicu nekog atoma koji podnosi neki teret nakon čega puca-drobi se.. i tad oslobađa ogromnu energiju.. sunce, koje je što.. masa, hrpa mrava-slonova .. no tolika količina da postane nešto drugo..

Kako kažem, mladi smo kao civilizacija, ima tu puno što se može naučiti i iskoristiti, jako puno što nam je neobjašnjivo.

Kao da je netko mislio i znao prije sto godina da će se recimo silicij koristiti za ovo što se danas koristi.

Zato kažem, vezano za kvantnu spregu, sada govore nemoguće nemoguće..Tko zna što će govoriti za 100 godina vezano za bilo što, pa možda i za brzinu svjetlosti.

Iako vezano za "c", svemir se širi brže, budući se prostor širi brže, dok je c konstanta. Vjerujem da je sve moguće (pa i drvena peč!) :D

@ihush Ne znam zašto, ali imam dojam da je po tebi sve što je trebalo biti izmišljeno već izmišljeno i da ćemo ostati tu gdje jesmo nadalje.

Imaj malo vjere da postoje neke stvari za koje sada niti ne znamo da još postoje (primjer tamna materija..).

Nisam tu da radim neki raskol ili bilo što tome slično, ali odakle ti znaš ili bilo tko drugi, da će recimo otkrivanjem što je tamna materija/energija formula E=mc2 postati ništavna?

Skupljamo crowdfunding za pisca iHusha, molimo volontere da mu odgovaraju na postove, te time omoguće nastavak djela ruskih realista.

Nije mi baš Cox nešto, radije pogledam Tegmarka, malkice je realniji.. ;)

- a štaš.. klasični čovjek renesanse, majstor za sve (i ništa) .. :) no ponekad i nužan jer nekako treba povezati dijelove sustava za što se traži svestranost (ili nastranost..) itd.

 A koje su to pojave? Da nije double slit eksperiment za koji se vjerovalo da je retroaktivan?

 Double slit je bio prvi eksperiment, tako da mislim da je sve krenulo od njega. Na koji se nadovezuje sprega (entanglement) dviju čestica, odnosno vjerovalo se da jedna čestica utječe na drugu retroaktivno. I eto podloge za tahione, čestice brže od brzine svijetlosti. U međuvremenu smo doznali da nema ništa od retroaktivnosti, ali je ostao ekspriment Zemlja-satelit na udaljenosti od 1200 km (unutar 4 ms) za koji se vjeruje da je nije lokalan i da je djelovanje instantno. Međutim, ako isti eksperiment ponoviš tako da jednu česticu odmah mjeriš na Zemlji, a drugu nakon što stigne do satelita (unutar 4 ms), dobiješ isti rezultat. Tako da imaš lokalno i ne-lokalno djelovanje što otvara mogućnost da se već sve odigralo prilikom uparivanja.

uzaludno trošenje mladih života.. kao topovsko meso :) .. (volonteri) .. a već se današnji ai odgovarajućih resursa uspješno nosi s tim hard-testovima do mjere da to možda dojč-tuv uvrsti u atest robustnosti suerračunala pod nazivom ihushbenčloremipsumtohumanreadibleinreazniblesizeundgezajt (ne znam njemački pa je ovo piđin-križanac i još u beti kao radni naslov projekta.., no oni imaju takve složenice, koje opet rekurzivno govore o potrebnoj snazi računala u takvom stres-testu..) :))