Debilno je ići unatrag, pobijati (ili sumnjati u) ono što se dogodilo, i to statističkom vjerojatnošću je li nešto bilo (statistički) vjerojatno.
Tako je - debilno je ići unatrag, a ljudi to ipak rade. To je čak napravio i jedan matematičar na sudu u SAD-u kad su u obrazovni sustav pokušali ugurati inteligentni dizajn kao alternativu evoluciji - još je u dokumentarcu kad je pričao o tome kotrljao kockicu i pitao se koja je vjerojatnost. Upravo zbog toga sam i smislio taj kontra primjer s kockicom.
Propitkivanje o kojem ja govorim, vjerojatnosti interpretacije toga što se desilo, znači "jesmo li doista uzeli sve ehm čimbenike u obzir", a ne "malo je vjerojatno obzirom na čimbenike koje podrazumijevamo/pretpostavljamo".
Ne kužim baš na što ciljaš. Imaš li opravdanog razloga vjerovati da fizikalni zakoni našeg svemira ne dozvoljavaju nastanak života?
Ne, nije mi to sporno. Nisam baš ni skužio zašto fizikalni zakoni ne bi (!) dopuštali nastanak života. Pa tu smo, ne? Fizikalni zakoni svemira kojeg znamo i zakona kojih znamo ne daju nam uvid u to što ne znamo, tek slutnju.
Govorim o vjerojatnosti točnosti interpretacije, koliko je ona ukupna. Ne sumnjam u ono što se desilo (konkretno, nastanak života), već u naše poimanje ukupnosti koji su sve faktori i kako utjecali na to. Točnije, ne sumnjam uopće, već pretpostavljam više faktora nego li za sad pretpostavljamo - želimo vjerovati. Ništa konkretno, već tendencija da, prirodno, želimo pojednostavljivati stvari kako bi ih lakše razumjeli (bog, ravna ploča itd) i neku pretpostavku "omeđili", a čega ni znanost nije lišena (načela ockhamove britve, uvjetno) - u pristupu, ne i metodološki. U slučaju svemira (i nastanka života), riječ je o beskonačnim (bar za nas) relacijama koje prostorno / vremenski ne možemo apstrahirati već tek djelomično brojkama, pokazateljima, analogijama itd.
Ne mislim na mitska bića kreatore, inteligentni dizajn itd. Makar ni to ne isključujem apsolutno - recimo da mi je to izvan fokusa dok se i ako se nešto bitno ne pojavi da me uvjeri u smislenost. Praktički sam ateist, sa težnjom da budem agnostik zbog načelne objektivnosti.
Meni je recimo zanimljiva ideja o zakrivljenosti vremena i prostora, i "mjestimičnom" preklapanju prostor-vremena / dimenzija. Recimo da takva preklapanja uvjetuju mjestimične, ali ekstremne anomalije u protoku vremena. Ako negdje dovoljno ubrzaš vrijeme, ono može težiti beskonačnosti u "susjedstvu". Objekt koji bi prošao kroz takvu anomaliju mogao bi biti milijarde godina stariji. Samim time bi "statističku vjerojatnost" o potrebi "milijardu" godina da bi se pokušajem/pogreškom došlo do oblika života kakvog znamo - anuliralo. Ako je faktor evolucije vrijeme, ono je možda negdje bilo neograničeno, po potrebi.