Post-kolumbovsku povijest sifilisa ispisuju srednj

Sifilis se tradicionalno liječio živom, najčešće živinim parama, što je najgora moguća terapija, kojoj se pripisuju mnoge nuspojave, između ostalog i progresivna paraliza. (Ima toga još, u mojoj knjizi "Metali života - metali smrti".) A ime bolesti? Renesansnog kipara Benvenuta Cellinija su u Francuskoj optužili da je vodio "talijansku ljubav". Kad su mu objasnili o čemu se radi (kriva rupa), on im je odgovorio. "Rodio sam se u Italiji i tamo živio sve do svoje tridesete godine i nikad za tako nešto nisam čuo. Prvi put za to čujem ovdje, u Francuskoj, stoga je trebate zvati "francuska ljubav".  

i mi petrovaradinskog lolu na trgu imamo (ne mislim na turskog konja).

cime li su lijecili tog sifiliticara, tako omiljenog u madjarskoj da njime i danas plase malu djecu?

lijepo da berecki opet o bolescinama pise. neki lijepi uvod u najnoviji soj?

 Naravno! Treba blebnut drsku klafraču po zubima i balavce kaišom po dupetu, valjda glava familije znaš što je najbolje za njih!

 Pa spolnoprenosivih bolesti je bilo i u srednjovjekovnim teokracijama odnosno nesekularnim društvima, također i neodgovornosti, napuštene djece i alkoholizma, čak i više nego u modernim a pogotovo bogatim i modernim društvima u kojima je najveći problem od navedenih pad populacije nativnog stanovništva, uglavnom gdje god imamo sređeniju mirovinu i starost imamo i pad populacije.

problem je što 'tradicionalne vrijednosti' najviše zagovaraju oni koji ih se ne pridržavaju

među njima su popovi koji propovijedaju ono čega se najčešće samo ne drže, konzervativni političari koji se također najčešće ne drže tih vrijednosti, te glasni pojedinci koji jebu sa strane, kradu gdje stignu, tuku ženu i briga za djecu im se svodi na povremene batine, a puna su im usta tradicije, obitelji i ljubavi prema bližnjem svom

doduše, i oni sa suprotne druge strane itekako imaju svojeg licemjerja

 Naravno, ajmo samo gledat negativne stvari i pravit se da su one bile službeno odobrene ili čak preporučene. Ubojstvo ili pljačka su bili dopušteni? Bilo ih je i bit će ih, a najmanje ih ima u dobro povezanim, manjim sredinama.

Sve to mi nije ni bilo u primisli; samo osvrt na činjenicu da su određene preporuke (kojih se sve manje držimo jer više nemaju smisla) imale opravdanja za svoje vrijeme i nivo znanosti.

Stoga, smanji doživljaj i nađi drugu budalu za ispucavanja frustracija na problematičnog oca ili kaj te već muči.

Svaki je društveni sustav respresivan jer podrazumijeva pridržavanje  društvenih normi. Nekome te norme odgovaraju, nekome ne. Sve ima svoju svijetlu i tamnu stranu. Ono što nedostaje ljudima, a posebice mladima danas je osjećaj dužnost i odgovornosti, a to su vrijednosti koje čine temelj tradiocionalne obitelji i tradicionalnog društva. A sloboda, recimo sloboda govora, sloboda iznošenja stavova? Nekoć je bilo zazorno biti homoseksualac, danas je zazorno imati veliku obitelj i mlad se ženiti. U čemu je razlika? Razlika je samo u tome što su današnje metode represije suptilnije, prikrivenije nego nekoć. Danas ne moraš trpiti samovolju despota, ali moraš trpiti samovolju činovnika i loših zakona na čije donošenje praktički ne možeš utjecati. Danas se države ne uništavaju bombama nego ekonomskim sankcijama. Stoga, da zaključim, nije sve ono prije nas bilo nevaljalo, niti je sve dobro što nam novo dolazi. Dobro je biti kritičan, ali kad smo već kritični trebamo biti kritični prema svemu. 

 Zajebavas?

Oboje ste u pravu momci :)

No uzmimo tezu da nema represivnog aparata kroz naredne godine i vrlo brzo bi se kočnice otpustile i došli bi na nivo divljeg zapada gdje bi najbrži i najsposobniji preživjeli 

reset ponekad je dobrodošao i neminovan, Anarhija uz ove naše političare bila bi dobrodošla, jer ionako bilo kako bilo idemo u krasni K...

Da ne dobijem opet karton zbog offtopica nadodajem da kao radnik u struci tvrdim kako je spolnih bolesti more i da su svakako u porastu, hpv-a ima valjda svaka treca/treci tako da sugerirate djeci/sebi o cijepljenju i kontracepciji/zaštiti

Nisam živio u ono doba u 16st. no ima pak i istine u tome da je dijagnostika napravila svoje danas pa se ponekad i čini i bilježi porast koji nije relevantan, isto kao i teorija/činjenica da nema zdravih i normalnih već samo nepregledanih koji nisu dobili dijagnozu 

 iz prve ruke kao roditelj troje teenagera mogu slobodno tvrditi da osjećaj dužnosti koji nedostaje mladima proizlazi iz nedostatka osjećaja dužnosti sustava koji činimio mi stari. Eno primjer u osnovnom školstvu, profesori se mijenjaju kao čarape, odlaze na edukacije usred školske godine, dolaze zamjene koje boli briga, zadatci za savladavanje gradiva se prebacuju roditeljima (doslovno, u knjizi iz kemije praktički svaki pokus piše da se treba napraviti s "ukućanima, roditeljima, bakama i djedovima"). Zar se time pokazuje da je nama starima stalo do njih? Ne, time sustav pokazuje da ga boli briga za njih te da se jedino mogu pouzdati u svoje roditelje, koje onda vide kao jadnike povinutih leđa jer poslušno ispunjavaju zadatke koje im nameće škola, posao, banke s kreditima itd. Mladi nisu glupi i mladi jednostavno ne žele sudjelovati u tome, zato su apatični i prema prirodnom zakonu - idu putem manjeg otpora.

Glede svega ostaloga, da danas je sustav šugav, ali sustav smo mi i ova demokracija koja da bi funkcionirala traži angažman svakog od nas, za što većina očlito nije spremna već treba nekog putina/partiju da im kroji pravila. Svi bi slobodu ali bez odgovornosti, no to je osobna karakteristika

Mislim da je Ges na pravom tragu. Tradiocionalno društvo se temelji na autoritetu, a autoritet se temelji na poštovanju, kako sebe tako i drugih oko sebe. Profesor koji zabušava ne poštuje svoj posao, svoju struku, svoju naobrazbu, a ako to sve ne poštuje ne poštuje ni sebe. A tko ne poštuje sebe neće ga ni drugi poštovati. A ovo da bismo svi trebali poraditi na "demokraciji" malo je nategnuto. Malo me podsjeća na borbu protiv bioroktatizma u starom sustavu. Kako se boriti protiv birokratizma u reguliranoj, biroktatiziranoj ekonomiji? Isto je i demokratskim sustavima. Ako je sve dopušeno, ako je sve stvar izbora, ako se sve poštuje i tolerira, onda se ništa ne poštuje. U tradicionalnom društvu postoji hijerarhija, a hijerarhija se temelji na poštovanju. Ako mladi ne poštuju starije, kako će stari poštovati mlade? Ako žena ne poštuje muža, kako će muž poštovati ženu? Ako su političari bedaci, kakvi su tek bedaci njihovi glasači? Ako smo svi jednako vrijedni, onda smo svi bezvrijedni. 

Sada si me okinuo sa glasačima i ne mogu da prešutim. Glasači su bedaci, dobro si rekao i oni koji dođu doma 2x godišnje sa rentanim autom, naprave 3 kruga po gradu da ih vide, a ovdje indirektno nama sa tim svojim glasovima odlučuju tko nam vlada državom a da pri tome seru kako im je vani divno i krasno. Da ukinu pravo glasa takvima i ljudi se trgnu iz letargije misčeci na  ovekoji ne idu na izbore možda bi i bilo bolje. Kakve veze pak to ima sa sifilisom nemam pojima osim da napada i neuralni sustav, prema tome podosta je oboljelih 

Pravi autoritet se ne temlji na strahu, prisili itd. nego na poštovanju, na svijesti da je taj drugi, autoritet, u nečemu bolji od nas. Slušate li doktora zato što ga se bojite? Jeste li poštovali i slušali svoje roditelje zbog straha? U demokratkim društvima postoje društvena pravila, to je točno, ali je se sam izbor ne stavlja u pitanje. Čovjek je obdaren slobodnom voljom, to priznaje i tradicionalna i moderna (demokratka) etika, no one se razilaze u pitanju posljedica slobodne odluke. No to su već teška pitanja, koja se ne mogu ovako usput, na ovom forumu rješavati. Ono što hoću cijelo vrijeme reći je da mi nismo ni bolji ni gori od ljudi prije nas, nego samo da smo drugačiji. Modernu etiku je formirala druga industrijska revolucija (početkom 20. stoljeća), masovna proizvodnja i potrošačko društvo (etika poštene trgovine), a ne moralni napredak čovječanstva sam po sebi. Svaka se etika može izvitoperiti, uvijek je bilo i bit će dvoličnih ljudi. Ako tako, negativno gledamo, onda ćemo odbaciti svaku etiku - jer ćemo uvijek naći nevaljalce i zločince u svakom etičkom sustavu (krišćansto-inkvizicija, socijalizam - staljinizam, liberalizam - guljenje sirotinje, patriotizam - genocid itd.). 

iako smo ošli smo skroz u offtopic, mislim da je diskusija vrijedna rasprave.

da, hijerarhija se može temeljiti i poštovanju, ali se u glavnom temelji na represiji.

Glede kako funkcionira stvarno poštovanje: sva ljudska interakcija se svodi na tri pozicije - superiorna, inferiorna i ravnopravna. Pravo poštovanje je uvijek iz pozicije ravnopravnosti. Ako se roditelj/sustav ponaša prema djetetu kao superioran, dijete će gurati automatski u inferiornu poziciju. To ide i obratno, npr. ako se dijete ponaša superiorno (ima npr. tantrum) a roditelj tome poklekne i postane inferioran (počne mu ispunjavati želje). Ista stvar je i s brakovima - patrijarhat/matrijarhat su samo verzije neravnopravne hijerarhije. I tu dolazimo do idealne, ravnopravne pozicije a to je ona kako bi u nekoj situaciji postupio zreo čovijek. Pa tako kad dijete ima tantrum, roditelj bi trebao probati razumijet od kud on potiče (a često potiče iz čistog umora i iscrpljenosti dijeteta) i onda gledati kako da se prilagodi takvoj situaciji (umjesto da forsira kavu/šoping jer to njemu treba, posveti se dijetetu i njegovim potrebama). Ista stvar je i s brakom: ne kaže se bezveze bračni "partner", a opet koliko znate ljudi da su u braku u kojem su uistinu u partnerskom odnosu? Bogme nisu pravilo, dapače, mnogi brakovi su funkcionalni patrijarhati/matrijarhati gdje "poštovanje" funkcionira na apatičnosti jednog od bračnih partnera koji je svjesno odlučio trpjeti ponašanja svog partnera.

Za primjer kako bi trebala izgledati škola, navedo bih privatnu gimnaziju u Zagrebu gdje vrlo uspješno uče teenagere kako biti odgovoran i ravnopravan i to tako da im usađuju osjećaj zajedništva, papralelno sa time da se profesori ne postavljaju kao autoriteti već kao vodiči koji im ukazuju na spoznaje na razne načine, najčešće u praksi, i potom dopupštaju djeci da sami prezentiraju viđeno a gdje su oni moderatori. Količina upijenog znanja je fascinantna, pogotovo u usporedbi sa javnim školama. Toplo preporučujem da pogledate youtube videe tih škola i mislit će te da su to dresirana djeca koliko sudjeluju, a nisu, već su oduševljena i kooporeativna djeca koju se poštuje. Na žalost naš javni sustav je izgubio svu volju da dođe to te razine već odavno i zato i niču privatne škole, ordinacije i sve ostale usluge kojima prvestveno nedostaje poštovanje em prema svojim djelatnicima, em prema svojim korisnicima i to nas vodi u neminovni razdor u društvu