Pomaknuti rokovi za početak rada fuzijskog reaktor

Ah te devalvacije i nedostatak radne snage

Ove priče o fuziji već pomalo postaju sprdačina i zajebancija. I to skupa sprdačina.

Desetljećima pričaju "evo samo što nije". 

Ne kažem da nekad u budućnosti neće biti, ali nekako mi se čini da ta budućnost neće tako skoro doći.

Dok ja dočekam ITER, izgledati ću kao moj avatar. Dakle, fuzija je i dalje 30 godina udaljena od nas, a ma koliko mi žurili razmak ostaje isti. Kako narod kaže, puno babica - kilavo dijete, samo što je ovo dijete jako skupo.

 Tvoj susjed bi mogo imati, ti ne. Ovo ignoriranje ljudske prirode i 10 000 godina povijesti je fascinantno.

Kontrolirana nuklearna fuzija pokušava se ostvariti već nekih 70 godina. Manje je trebalo za ostvarivanje supersoničnog leta nakon prvog letuckanja braće Desno.

 Bitno je samo da troškovi za znanost i nisu nešto kad se stavi u kontekst potrošačkih navika društva kao cjeline a kamoli u kontekst potrošnje za vojsku, ili druge stvari na koje država troši kako kažeš. Općenito miljuni i miljarde za znanost su jedva istisnuta sredstva i predstavljaju sitniš u odnosu na ostalo. Treba li izdvajati za vojsku i naoružanje je druga tema. I da bace pare, da ništa ne bude na kraju od fuzije - koga briga pogledaju potrošačke navike, od brodova sa kontejnerima punih govanceta koje prevoze sa drugog kraja svijeta do bošica i cipela od 20k eura itd. Evo kćer mi je pokazala na mob rabljenu bošicu jedne marke, cijena 50K eura...