Ne znam jesam li jedini čitam i lagano ključa u trbuhu, pitam se tko pada na ovakve pamflete. Pokušavam što više biti zelen i brijem na zaštitu okoliša ali da jedan od većih zagađivača ( avioprijevoznik) prodaje neke fore o održivosti, neutralnosti na okoliš, VR naočarama 🤯
Jesmo li spremni za aerodrome budućnosti?
- poruka: 11
- |
- čitano: 7.434
- |
- moderatori:
vincimus
- +/- sve poruke
- ravni prikaz
- starije poruke gore
Ne znam jesam li jedini čitam i lagano ključa u trbuhu, pitam se tko pada na ovakve pamflete. Pokušavam što više biti zelen i brijem na zaštitu okoliša ali da jedan od većih zagađivača ( avioprijevoznik) prodaje neke fore o održivosti, neutralnosti na okoliš, VR naočarama 🤯
Avioprijevoz predstavlja mali postotak ukupnog zagađenja (oko 2,5%), tu je negdje s brodskim prijevozom. Iliti, cca 4 puta manje nego osobna vozila.
Za razliku od drugih vrsta prijevoza, tu u dobrom dijelu nema "rezervne opcije".
Ovdje je riječ o aerodromu. Oni nisu avioprijevoznik. Oni su portal u taj ekološki upitan svijet.
Ruku na srce većina ljudi koji se voze zrakoplovom se bzve vozaju turistički, neki iz obijesti dok rijetki radi posla.
Ruku na srce većina ljudi koji se voze zrakoplovom se bzve vozaju turistički, neki iz obijesti dok rijetki radi posla.
Ima, automobili. Na stranu svi ostali generatori zagađenja (proizvodnja energije, građevina, itd.).
A i tu se ljudi dobrim dijelom voze bez prevelike potrebe i iznimno neefikasno.
Ruku na srce većina ljudi koji se voze zrakoplovom se bzve vozaju turistički, neki iz obijesti dok rijetki radi posla.
Stvar je što je i turizam i nečija "obijest" nekome drugome zarada i kruh. Recimo da su građevina, IT i proizvodnja hrane "ozbiljne" djelatnost, oni dobar dio posla rade za turističku infrastrukturu i logistiku. Svaka potrošnja je nekome zarada.
Ima, automobili. Na stranu svi ostali generatori zagađenja (proizvodnja energije, građevina, itd.).
A i tu se ljudi dobrim dijelom voze bez prevelike potrebe i iznimno neefikasno.
6 litara na 100 km s prosječno 1,5 putnika je 4 litre po putniku. Bus troši 40 i prevozi prosječno 10 putnika. Željeznica košta jako puno i pokriva samo glavne linije. Opet trebaš buseve i aute samo što onda trebaš još praznije buseve jer ako ih nema kad vlak dođe, nastane kaos. Željeznica nemože pokriti manja mjesta.
Ukratko, nije čovjek kriv što se vozi u autu. Kriva je firma koja ne želi zaposliti ljude iz kvarta već traži "najbolje" iz kruga od 50-100 km. Opa, vidi kako sam skrenuo temu na druge okolnosti koje također imaju utjecaja na to koliko resursa trošimo.
nisam spreman ni za aerodrom sadašnjosti. možda malo za neke prošlosne. budućnost? ajte, prosim vas.
pe se: voljeo bih kad bi uveli bar zračnu liniju (neki bojng, može i bez vrata) trešnjevka - vinogradska (sestre nemilosrdnice). zasad (relativno izravno) postoji samo pješačka. može i bajs.
Ukratko, nije čovjek kriv što se vozi u autu. Kriva je firma koja ne želi zaposliti ljude iz kvarta već traži "najbolje" iz kruga od 50-100 km. Opa, vidi kako sam skrenuo temu na druge okolnosti koje također imaju utjecaja na to koliko resursa trošimo.
Dok god firma želi zaraditi uzimat će one koji im više odgovaraju, makar došli s drugog kraja svijeta.
Resursi su tu da se troše, pitanje je što želimo od društva u cjelini i koliko nam je "dosta".
Ne trebaju nam ni maskice za mobitel iz Kine ni egzotično voće iz Afrike, društvo ako želi riješiti probleme u nekom trenutko mora reći dosta.
Ukratko, nije čovjek kriv što se vozi u autu. Kriva je firma koja ne želi zaposliti ljude iz kvarta već traži "najbolje" iz kruga od 50-100 km. Opa, vidi kako sam skrenuo temu na druge okolnosti koje također imaju utjecaja na to koliko resursa trošimo.
Dok god firma želi zaraditi uzimat će one koji im više odgovaraju, makar došli s drugog kraja svijeta.
Resursi su tu da se troše, pitanje je što želimo od društva u cjelini i koliko nam je "dosta".
Ne trebaju nam ni maskice za mobitel iz Kine ni egzotično voće iz Afrike, društvo ako želi riješiti probleme u nekom trenutko mora reći dosta.
A nitko ne želi reći dosta pa se problem rješava kozmetičkim mjerama.
Dok god firma želi zaraditi uzimat će one koji im više odgovaraju, makar došli s drugog kraja svijeta.
Resursi su tu da se troše, pitanje je što želimo od društva u cjelini i koliko nam je "dosta".
Ne trebaju nam ni maskice za mobitel iz Kine ni egzotično voće iz Afrike, društvo ako želi riješiti probleme u nekom trenutko mora reći dosta.
A nitko ne želi reći dosta pa se problem rješava kozmetičkim mjerama.
Pa zašto bi rekli dosta? Velika je razlika između "meni treba" i "mi moramo".
Da se neke stvari zabrane nastala bi galama, a i pitanje je koliko bi bilo učinkovito za sve potrebe.