Debljina nije jedna nego ih je (barem) jedanaest

Ok je ažurirati znanje o pretilosti uvođenjem molekularnih mehanizama, ali bojim se da će se to znanje komercijalizirati u obliku posebnih vrsta tretmana, tableta i svega živog ciljanoj publici. To će se naravno dobro naplatiti i fokus će biti na farmaciji umjesto na osnovnom mehanizmu zbog koje dolazi do pretilosti (psihologija).

 Baš to, ili recimo iznenadio sam se kada sam bio u Amsterdamu, gdje djeca valjda prvo nauče voziti biciklu, pa onda tek prohodaju i svi ostali stanovnici voze na biciklima, nitko ali baš nitko nije bio debel. Jedini punašniji koje sam susretao su bili turisti

Ne kažem da je loše što znanost otkriva sve ovo, jer sigurno postoji određeni manji postotak slučaja gdje zbilja nije sve "jedi manje, kreći se više" ali sumnjam da većina danas ima takvu dijagnozu. U konačnici, i ona emisija "život na vagi" je pokazala kako su i ekstremni slučajevi uspjeli se dovesti u bolju poziciju sa boljom prehranom i treningom...

haha koje gluposti, samo od ovih 4 proizvoda se mozes udebljati? A ovo s baustelcima pa vecina koje sam ja vidio su normalne tezine definitivno ne pretili jer kako bi i radili sa 150kg na +30.

"Prestanite jesti" - misliš, ono... prestanite? Sasvim? Ni mrvicu? Ne ono: "Smanjite unos", nego: "Prestanite jesti"?
Nisi vidio sportaša s ovećim slojem masnog tkiva? Hmmm... ne pratiš baš atletiku... recimo - bacačke discipline? Hrvače? Dizače utega? 
Na plažama sedamdesetih je itekako bilo itekako debelih ljudi -- među ostalima i moja rođena baba. O debeloj djeci hranjenoj zaprženim brašnom 1950-ih i 1960-ih da i ne pričam.
Slike logoraša... Really? Mislim ono -- really??? Zaista nije neka usporedba.

Da, danas puno ljudi ždere 300 na sat. Ali ostaje činjenica da ne nakupljaju svi masnoću i debljinu na isti način, niti ju mogu reducirati (osim ekstremnim mjerama - npr. boravkom u konc-logoru) isključivo posvemašnjim smanjenjem unosa.
Kod nekih ljudi metabolizam i hormoni se brane od gubitka na taj način da ne spaljuju prvo masnoću (čak ni uz tjelesnu aktivnost - osim ako je ekstremna), nego reduciraju mišićno tkivo i vezivo. 
A upravo ovakva istraživanja ukazuju na to da smo genetički različiti, pa je i pristup regulaciji i održavanju metaboličke ravnoteže različit i individualan.

nije potpuno točno jer nisu sve kalorije iste i bitna je razlika između 100 kalorija biljnih masti i 100 kalorija životinjskih masti

debljina je uzrokvana jedenjem biljnih masti i šećera, tek onda manjkom kretanja. Prestanite jesti ulja (osim kvalitetnog maslinovog) a pogotovo prženo na ulju, te prestanite jesti šećer i zašećerenu hranu (sokove, slatkiše) a nastavite jesti meso/proteine (pečene na svinjskoj masti) i bilje, te piti vodu (bar 95%) i vino/pivo (do 5%) pa će te vidjet kako se kile tope same od sebe

najveća prevara u prehrani koju nam je industrija podvalila su rafinirana ulja i bijeli šećer te high fructose corn sirup

Ne pratim covjeka pa ne mogu rec koliko je pod krovom, a koliko vani, na bageru nije. Ali kad je kod mene delal natackal se je. Da je samo pola sata svaki dan delal kak pri meni nebi trebal biti debel vise.

Koliko je po tebi potrebno tjelovjezbe dnevno da covjek odrzava svoju tezinu i da nije sluzbeno vise debel/pretil?

Koliko je to te famozne fizicke aktivnosti potrebno da smrsavis ili da se barem ne debljas? Kvantificirajte to.

Moj stari isto dela kak konj i ne pomaze mu, mama na poslu prodje 10km pjesice dnevno i ne vidim gubitak kilograma.

Zasto se ocekuje da netko kao ja, koji sjedi citav dan za racunalom, moze smrsaviti od pola sata tjelovjezbe dnevno, a ljudi koji rade fizicke poslove moraju jos uz te poslove isto samnom u teretanu. Kaj sad odjedno vise nije svaka fizicka aktivnost ista, ali hrana je?

Mislim da sama činjenica da za skidanje kila postoje stotine recepata te da se do sada nije mogao postići konsenzus oko najboljeg govori da je stvar ipak malo kompleksnija i da ne treba previše generalizirati. Ja uopće čovjeka ne bih svrstavao u jednu vrstu, barem u ovakvim kontekstima, radi se o diverzitetu životinja. Neki od nas, na primjer, imaju metabolizam nilskog konja, a neki peruanskog hvataša. Gledano kroz prizmu uprosječenosti koju mentalitet krda smatra normalnom, ovaj prvi je predebeo, a drugi premršav, dok u stvarnosti oboje mogu imati sasvim normalnu težinu za svoju vrstu, te bi zapravo pokušaji "normaliziranja" za iste bili nezdravi. Ali eto neki uporno i dalje generaliziraju oko zdravlja, jasno je zašto - kako bi se istom pričom ili produktom profitiralo na što više konzumenata.

 Riza i tjestenina su glavno jelo onima koji profi voze bicikl, trce, triatlon i slicno

Da i? Trcis li ti maraton, vozis tour de france ili ides na triatlone svaki tjedan? Ne.

Slusati savjete ekipe na TRT-u, steroidima i svim mogucim preparatima o mrsavljenju je suludo. Vidim da sad body builderi dijele savjete kak smrsaviti jer oni znaju, naravno, zanemaruju to kaj si daju testosterona, gutaju tren ko bomboncice ili su zbog navedenoga mrtvi te na TRT-u do kraja zivota. Totalno u banani. Uz to provode po 4h dnevno u teretani, to nije za obicne smrtnike.

Sad nedavno izasla neka studija koje veli da nakon 4 tjedna bez ugljikohidrata tijelo se adaptira i nema razlike ni za sportase u performansama.

Daj zamisli da se oslanjas na trcanje za reguliranje tezine, jedan dan ti budala na romobilu slomi nogu i kaj sad? Debljas se mjesecima i mjesecima sve dok ti se noga ne oporavi? Hoces carobno prestat jest manje?

kad sam prije x godina tu rekao da je genetika sve i da utječe na sve, bio sam popljuvan.

jedem tonu slatkiša, mršav sam. bratić pojede jednu kockicu čolokade dobije 10 kila. imamo istu fizičku aktivnost, spavanje, hranu i ostale uvjete.

vježbam 20 min dnevno, dobijem hrpu mišićne mase, on s 3x više vježbe dobije jedva nešto malo, ista prehrana i ostalo.

prestanem vježbat - smršavim, izgubim mišićnu masu, on se udeblja.

Da, ovo je jako bitno za većinu populacije (hrana koja diže inzulin), što veli mbaksa.

Znači obratiti pažnju na Glikemijski indeks i Glikemijsko opterećenje:
1. Glikemijski indeks (GI)
Značenje: Brzina kojom se ugljikohidrati iz hrane pretvaraju u glukozu i ulaze u krvotok.

Mjerna jedinica: Skala od 0 do 100
Referentna hrana: Glukoza = GI 100 ili bijeli kruh = GI 100 (ovisno o metodi)
Ne uzima u obzir: Količinu pojedene hrane (samo kvalitetu, ne kvantitetu)
Kategorizacija
Nizak GI: ≤ 55

Srednji GI: 56–69
Visok GI: ≥ 70 |

Primjeri
Nizak GI: leća, zobena kaša, jabuka
Visok GI: bijeli kruh, krumpir, glukoza

2. Glikemijsko opterećenje (GL)
Značenje: Koliki će stvarni porast glukoze izazvati porcija hrane s obzirom na količinu ugljikohidrata i njihov GI.
FormulaGL = (GI × količina UH u gr) ÷ 100
Uzimaju se u obzir: I kvaliteta (GI) i količina (grami ugljikohidrata)

Kategorizacija
Nisko GL: < 10
Srednje GL: 11–19
Visoko GL: ≥ 20

Primjeri
Lubenica ima visok GI, ali nizak GL jer ima malo ugljikohidrata po porciji
Bijela riža ima visok GI i visoki GL

GI je koristan za procjenu vrste ugljikohidrata.
GL je bolji za realne obroke, jer uključuje i koliko toga pojedemo.

Primjer:
Mrkva kuhana: GI ≈ 70 (visok), ali GL ≈ 5 (nizak) → nije problematična u normalnim količinama.
Kolač s bijelim brašnom: GI ≈ 75, GL ≈ 30 → visok glikemijski utjecaj

u našem zdravstvenom sustavu koji nema love ni za lijekove za dijabetes (osobni primjer iz obitelji, svaki mjesec lijek mijenja naziv jer prethodnog nema)  možemo se stvarno nadati boljitku..

Ozempic je inače 85€ na recept (ako uspijete nagovorit doktora) 

Srećom pa neki od nas imaju za privatno zdravsteveno, a neki i pristup zdravstvenoj zaštiti izvan HR.

Da sam slušao doktore u HR, sad ne bi tko imao napisat ovo, pljuc 

Uz različite tipove tijela, genetike i metabolizma, samo je jedna tu u stvari istina..NITKO se nije udebljao od zraka.

Smanjen unos hrane (ne izgladnjivanje) i zdrava i ciljana fizička aktivnost će pokrenuti i najsporiji metabolizam. Nekome će trebati duže da vidi rezultate, ali nikome NE MOŽE odmoći.

Svi moji debeljuce frendovi/poznanici se doslovce trpaju hranom, slabo ili nekonzistentno vježbaju ili se kreću, i vječna mantra je "moram se pokrenuti", evo od sutra, prekosutra, sad za ozbiljno itd.

Naravno nije to sve lako i psihička komponenta je tu, ali no pain, no gain. 

Ja sam se godinama polagano debljao dok nisam dogurao do 105 kg na 184 cm visine. Iako godinama svima tvrdim da ne jedem puno uspio sam sebe uvjeriti da je očito i to što pojedem previše pa sam obroke uglavnom dočekivao polumrtav od gladi. Također, imam Hashimotov tireoidis pa sam opću slabost pripisivao i tome. Dok sestru doktor nije poslao da napravi OGTT test za inzulinsku. Pa sam nakon njezinih nalaza proučio sve o inzulinskoj i samoinicijativno promijenio prehranu. Dok sam čekao svoj termin za OGTT test skinio sam 7 kg bez ikakvih gladovanja. Nakon testa dobio terapiju od dijabetologa i skinio još 8 kg. Sve vrijednosti u krvi su mi se poravnale, tlak izvrstan, nema umora, ne hrčem više dok spavam, nemam apeje, znojenja, lupanje srca i sva ostala sranja...Ukratko, ponovo sam se rodio.

Nakon svog iskustva poslao sam još 10 ljudi da naprave OGTT test, 9 ih je imalo inzulinsku. Svi su skinuli od 8-30 kg bez gladovanja i drame. 

Tko god ne jede pretjerano ili pazi na unos kalorija, a kilogrami se ne tope neka napravi OGTT test, u bolnici je besplatan i traje 2 sata. Žene sa policističnim jajnicima imaju 99% šanse za inzulinsku.

I da i ne. Koncept je ispravan - ako jedeš više nego ti treba, udebljat ćeš se. I obratno. Tako da bi tu, metaforički rečeno, mogli reći - calories in, calories out.

To je zapravo post hoc racionalizacija. Ali u stvarnosti je to daleko kompliciranije i to toliko da bi se moglo reći da nije nužno točno. Prvo - mi ne konzumiramo kalorije, niti palimo hranu. Kalorije (tj. kilokalorije) se "mjere" kalorimetrom, koji ne funkcionira kao naš metabolizam. Nadalje, kalorijska vrijednost namirnica u EU može odstupati +/- 10% (u SAD-u +/- 20%), što znači da tvoji izračuni kalorijske vrijednosti koju konzumiraš mogu dovoljno odstupati da ti misliš da si u kalorijskom deficitu, a u stvarnosti si u suficitu, i obratno.

Nadalje, imamo nešto što se naziva termički efekt hrane - prilikom procesiranja proteina naše tijelo troši više energije na to nego na procesiranje ugljikohidrata i masti pa ispada da kalorija proteina ima nekih 15-20% nižu efektivnu vrijednost od kalorije ugljikohidrata! Pazi sad koje to posljedice ima! Na primjer, kad se netko ozbiljnije primi mršavljenja ili vježbanja, obično pritom poveća unos proteina i smanji unos ugljikohidrata i još tipično si ograniči kalorije da bude u deficitu. No ta osoba je u još većem stvarnom deficitu zbog činjenice da je zamijenila dio ugljikohidrata proteinima, zbog većeg termičkog efekta. Ali to još nije sve. Proteini su gradivni elementi, što znači da se neće nužno koristiti za energiju, nego za izradu/obnovu tkiva. Tako da vaga može pokazivati isto, ali osoba će zapravo biti vitkija, jer će se iz proteina izgrađivati mišići.

A onda tu imaš i situaciju s hormonima, poglavito inzulinom. Ako smanjiš unos hrane, tijelo će nekako morati doći do energije ako je ne unosiš dovoljno. Što tijelo onda radi? Ako unosiš puno ugljikohidrata koji jako dižu inzulin, tijelo će pokušati maksimalno iskoristiti unesene ugljikohidrate, a ostatak energije će dobiti iz masti (što će ići sporije nego da nemaš povišeni inzulin) i proteina. Ako pritom ne unosiš dovoljno proteina, tvoje tijelo će razgrađivati mišiće da dođe do dovoljne količine glukoze, a to će za sobom povući i usporavanje metabolizma. S druge strane, ako unosiš vrlo malo ugljikohidrata, inzulin ti neće biti visok, a tijelo će jako zagrabiti u masno tkivo, jer će ti tijelo trošiti više masti, a i usredotočit će se na proizvodnju ketona (iz masti, odnosno masnih kiselina), a glukoza će se i dalje dobivati iz proteina (samo što će potrebe za glukozom biti smanjene, jer će se tijelo više okrenuti masnoćama i ketonima za energiju). Drugim riječima, iako će čovjek možda unositi hranu s nominalno istim brojem kalorija, njegov organizam/metabolizam će funkcionirati bitno drugačije. Zato i ljudi koji krenu na keto ili karnivor dijetu često dožive snažno inicijalno gubljenje težine, a da pritom obično ne gladuju.

Tako da, isticanje calories in-calories out ima vrlo malu vrijednost i ljudi bi se trebali odviknuti od toga. To je smišljeno zato da se ljude uvjeri da je hrana koja je smeće jednako vrijedna kao nutritivno stvarno bogata hrana. Zapravo je pogrešno voditi se time kao temeljnom i osnovnom postavkom. Prvo i osnovno je - unosi dovoljno proteina, jer su oni gradivni elementi našeg tijela! Dobar dio ljudi, ako ne i većina, ne unosi optimalnu količinu proteina. Nakon toga - unosi dovoljno zdravih masnoća (tu rafinirana sjemenova ulja automatski otpadaju), odnosno hranu koja ih sadrži (većinom hrana životinjskog porijekla), koje će ti koristiti za energiju, za lakše probavljanje proteina, te za bolju apsorpciju mnogih vitamina (mnogi vitamini su topivi u mastima). Nakon toga, budi siguran da unosiš dovoljno vitamina i minerala kroz hranu - ako ne uspijevaš u tome, možeš probati dodati neku drugu hranu koja ih sadržava ili dodati suplemente. I onda, ako i dalje nisi unio dovoljno energije, zapuni razliku nečime što ti neće previše dizati inzulin (i zapuni do one mjere koja te neće debljati, odnosno kojom ćeš održavati željenu težinu). Ako imaš neki autoimuni poremećaj, istraži koja hrana je okidač tome (najčešće je riječ o biljnoj hrani bogatoj lektinima, što uključuje određene vrste povrća te žitarice, pogotovo one s većim udjelom glutena, jer je gluten vrsta lektina). Ako imaš problema s crijevima/probavom, probaj u potpunosti izbaciti vlakna iz prehrane na bar mjesec dana pa vidi dolazi li do poboljšanja.

Calories in-calories out ne pokriva ništa od toga. Calories in-calories out je floskula. I zapravo točna je samo ako u letu redefiniraš o kojim kalorijama govoriš (jer, kao što sam prije objasnio, nije isto govoriš li o nominalnim kalorijama ili o efektivnoj vrijednosti kalorija uslijed termičkog efekta, a također ono što piše na kutiji ili vrećici ne mora odgovarati stvarnosti, a i svi smo mi različiti i imat ćemo različitu apsorpciju nutrijenata iz hrane!) i ako imaš feedback - znači, ako pratiš što se događa s težinom osobe nakon što promijeniš "unos kalorija". Bez praćenja, bez feedbacka, priča pada u vodu (jer će osoba potencijalno završiti na krivoj kilaži, a i ako dođe do promjene kilaže ili promjene količine mišićne mase, automatski se mijenja calories out strana jednažbe). Ti bez konstantnog feedbacka nemaš ništa. A s feedbackom calories in-calories out ispada nešto dinamično i nekonkretno.