Nije bez vraga ona : "more lječi sve".
- +/- sve poruke
- ravni prikaz
- starije poruke gore
more miriši na seks, kremu za sunčanje i pijesak u gaćama
poseban bouquet moru daju potopljeni stojadini i vešmašine te ispusti nafte, fekalija i inih sranja po lukama i okolo. samo znalci to znaju cijeniti.
More miriši po turistima koji će dat 100 kn za pizzu i turistkinjama koje će dat.
Što se tiče engleskog, mislim da je prikladna riječ scent, kad se govori o ugodnim mirisima.
Nije baš tako, smell znači, kao i u hrvatskom, miris u najširem smislu. "Smell implies merely the sensation and gives no hint of its quality and character" (Websterov rječnik američkog engleskog). Vidite, ja sam kao kemičar već zarana naučio da se ne govori o nečijem "smradu", jer smrad je posve subjektivna kategorija. Možemo govoriti o kiselom, jetkom, teškom mirisu, mirisu na ovo ili na ono, ali ne može se unaprijed znati hoće li neki miris biti nekom ugodan ili neugodan. Meni je miris maslinovog ulja čaroban, netko ga ne može jesti jer mu smrdi. Znam Dalmatinca koji nije mogao smisliti slatkovodnu ribu (a usto je imao izrazito jak njuh) jer mu "smrdi po mulju". Nakon što sam u Istambulu šetao dva kilometra ulicom u kojoj se nije peklo ništa drugo nego riba na gradelama, trebalo mi je tri godine da je poželim jesti. Kao djetetu najljepši mi je bio miris benzina. Ima takvih primjera na pretek, samo se malo prisjetite događaja iz života. Problem s Amerikancima je da oni žive u svijetu posve bez mirisa - pa im je susret sa svakim novim, posebice intenzivnim mirisom neugodan. Stoga i riječ smell poprima neugodnu konotaciju.

jel' to sad ispalo da cijela amerika ima dvije kuharice koje ne znaju kuhati ili se pak radi o posebnom planetu na kojemu se ne dešavaju kemijski procesi prilikom kojih se oslobađaju čestice koje se mogu omirisati?
more miriši na seks, kremu za sunčanje i pijesak u gaćama
Čitam i nevjerujem o čemu ovaj Raos baljezga svi znamo pravu istinu!

Odnos Amerike prema mirisu možemo usporediti s Francuskom pod Lujem XIV. Tamo se ljudi nisu prali, pa su onda miris svoga tijela prikrivali raznoraznim parfemima. Amerikanci su izuzetno čisti: čitam pismo nekog američkog generala svojoj ženi koji se tuži da se zbog ratnih operacija nije uspio dva dana otuširati. (Inače, vojnik JNA se tuširao tjedno dva puta ljeti, a jedanput zimi - za vrijeme mira, u vojarni.) U gradiću u kojem je bio institut u kojem sam radio sve je bilo puno travnjaka, koji su se kosili dvaput tjedno, no mirisa pokošenog sijena nisam osjetio. Svugdje se prži piletina, ali ni miris pečene piletine nisam osjetio. No kad sam se vratio u Zagreb, mislio sam da ću umrijeti od smrada. Još gore, nekoj se kćeri naših ljudi koji su se odselili u Americi dogodilo da je pala u nesvijest od smrada u (hrvatskom) gradskom autobusu. Eto, tako je to s osjetilima. A s druge strane, kuće im nemaju nikakve zvučne izolacije. Sasvim lijepo možeš čuti, kroz zid, strop ili pod, što ti susjed razgovara. No oni zato, kao što su Francuzi imali parfeme protiv mirisa, imaju muziku protiv buke. Kad sam to vidio, pitao sam ih: "How are you making love? Like lobsters or listening to radio?" Odgovor je bio: "Watching TV." A što se kuhinje tiče... Svaku vrstu kuhinje imaju, samo ne tursku. (Usporedi miris ćevapa i hamburgera.)
