AI chatbot izmislio popust na karte, aviokompanija

Baš ih je skupo koštalo, nema šta, vrijeme je da proglase bankrot.

opet samo o hypeu.. chatbotu..

No, daleko važnije je to što ova presuda postavlja presedan – pa svi koji "zapošljavaju" chatbote na ovakva radna mjesta moraju imati na umu da bi ih to moglo i skupo koštati.

-za zakon-sud, je nevažno radi li to osoba-čovjek ili bot.. pravilo je apsolutno isto-identično, tj uopće u priči nije važan chatbot osim kao hype.. + poželjno, no nije presedan, ako je isto.. tj da je osoba-djelatnik dao popust isiti bi bio već presuđen tj ne bi bio presedan, pa tako ni ovo nije pravi pravni presedan, tj zakon ne postoji kao odvojena grana za botove-ai.. itd itd.

+ sve što netko kao djelatnik u ime firme ili vanjski-suradnik-netko treći, dogovori-ugovori-napravi u ime te firme, je odgovornost te firme, dok krivica-greška može biti te treće strane, što tad ta firma može utužiti od treće osobe no to je zasebni-odvojeni-drugi spor, ne prema korisniku-klijentu kao konkretan slučaj kupnje karte.. i to je odavno tako, ništa novog, nikakav presedan.

-po čemu je to prvi 'ovakav' slučaj? .. ili je prvi za let neke kompanije ili za neku rutu puta ili zato što kupac ima plave oči a trgovac zelene? .. što je tebi prvi ovakav slučaj, npr da su u sporu dvije osobe koje se recimo jednako zovu, ime.. npr pero ili john? .. tad bi sve bilo presedan, jer su sve osobe jedinstvene, pa tako i svaki uređeni par s dvije jedinstvene osobe ne može nego biti jedinstven (slučaj..)

-nije, ni po čemu osim po hypeu..

-kladionice ili biz nisu dobar primjer-usporedba.. jer sud u sporu, primarno ne dosuđuje moguć profit, nego stvarni nastali-dokazivi trošak, dok je prodaja karata stvar usluge, jednostavan jednokratni ugovor sklopljen možda i na daljinu itd.. no kao izuzetak nema prava povrata, čisto kao primjer zašto nije svaki primjer dobar za sve prilike-usporedbe..

-kraće, svaki biz je odgovoran za svoje poslovanje, ugovore.. i mora poštivati ugovoreno. Ako je nešto greškom ugovoreno-sklopljeno, tad primarno teret greške snosi onaj tko je grešku počinio, dok za firmu to znači sama firma pri čemu to može biti njihov djelatnik ili vanski, njihv problem, njihov odnos, koji oni kao žele istom presudom mogu utužiti i dobit će..

-ne postoji tu krivica, kazna.. sud u ugovornom sporu ne kažnjava, tj kupoprodajni sporovi su ili u korist kupca ili trgovca, ili-ili, uz naknadu za trošak-gubitak koji je dokaziv, ne kazna, nije to kršenje kaznenog zakona, parking i sl. pri čemu bi kazna bila neovisno o odnosu kupca-trgovca i kaznu država stavi u svoj džep, proračun, ne na konto stranaka u sporu..

 -čitaj.. savjetovao mu je kako.. izmislio pravilo-mogućnost, nešto što u pravilniku ne postoji naknadno, nego prije kupnje karte.. čitaj.

-sve što djelatnik radi u ime kompanije je odgovornost te kompanije, mora ispoštovati ugovoreno, tako je sud presudio i to tad nije nikakav presedan, tj nije prvi slučaj presude po toj osnovi a nije novo suđenje-zakon u kojem bi ai-chatbot bio stranka, nego je to i dalje kompanija-firma, koja ako želi može utužiti trošak prema onom tko je pogriješio.. a ako je soft njihovo vlasništvo tad su oni i po tom pitanju odgovorni.

-djelatnik ili alat-pomagalo-soft, pravne razlike nema, nije presedan jer je već po postojećim pravilima-zakonima i primjerima-presudama, time ne može biti presedan, odnosno promjena je samo u osobi-stranci u postupku, no to ne čini presedan, ne stranke, kao pravna-ili-gizička osoba, na koje se zakon jednako odnosi.. čak do te mjere da je nevažno počini li prekršaj ili kršenje ugovorenog fizička ili pravna osoba, tj fizička u ime pravne kao djelatnik, tj nije time ai-soft dobio pravni status osobe, pa nije ni time postao presedan.. tj o tome se još raspravlja-smišlja.. ono kako, dok vlansik softa ne želi odreći se vlasništva i istovremeno ne daje prvo ostalima, tj zadržava sva prava (a time i odgovornost-obveze..) itd..

-ugovor je sklopljen, neovisno fizička-živa osoba kao djelatnik u ime firme ili pravna osoba, institucija, bot, soft, alat.. u ime firme, time i pravne posljedice po tu firmu i to sud potvrđuje presudom, time to nije presedan.

-ponovo, presedan ne čine stranke u postupku, nego pravilo-presuda-zakon.. koji se nakon tog sudskim standardima ujednačavanja mora primjenjivati na ostale slične slučajeve jednako (osnovna pravna jednakost pred zakonom)..

-stranka u postupku nije postao ai-bot, nego je to i dalje klijent-kupac-korisnik s jedne strane i kompanija-firma s druge.. djelatnik ili bot je nevažno.

-npr, kupnja na daljinu i pravo povrata 14 dana...

-dođe osoba A u trgovinu i pita trgovca-tjelatnika za pultom, .. u fizičkoj trgovini, ne na daljinu, .. može li vratiti kupljeno? .. trgovac (fizička osoba) može pogrešno iz neznanja reći da, može misliti na pravo povrata kupnje na daljinu, može izmisliti.. to je tad nevažno, rekao je da može.. ili da može recimo 30 dana.. to tad vrijedi, kao ugovor, usmeni ako nema pisanog ili nekog drugog traga-dokaza .. (snimka razgovora) tj i usmeni ugovor je pravno jednako važeći uz jedini problem dokazivanja ako se osporava ugovoreno-uvjeti itd. dok je poželjno upravo zato imati ugovor u pisanoj formi .. na papiru, uz osnovne podatke što tad služi kao dokument...

-nevažno je tko tad pogriješi, zašto, tko snosi trošak, prema kupcu-korisniku trgovac tad mora ispoštovati ugovoreno.. a trgovac može od onog tko je kriv-pogriješio utužiti tako nastali trošak i dobit će ga na drugom sudskom postupku..

 -trgovac je dao popust, odobrio popust ili rekao na koji način kupac može ostvariti popust.. time je ta rečenica apsolutno pravno točna, trgovac u ovom primjeru bot, je taj popust dao, pri čemu je nevažno kako se popust ostvaruje.. dao je u ime firme i upravo zato je sud to presudio kao u članku.. odnosno, članak i činjenice kao presuda su ono što potvrđuje ono što kažem-pišem.. tak da lupetaš :) i promašuješ..

-sve što jedna ugovorna strana u nekom ugovoru ili kupoprodaji da drugoj strani postaje bitna stavka tog ugovora.. npr način dostave može biti japanskom rikšom ili avio poštom.. tad je to bitan uvjet i tad je sve različito od tog kršenje ugovora.. odnosno, trgovac-bot jer rekao kupcu kako može ostvariti popust.. i to je tad dio tog ugovora, koji tad firma mora ispoštovati, što ti potvrđuje i sud presudom. Razlog nije stvar suda-presude, neznanje, pogrešno tumačenje pravila, prije-poslje kupnje itd.. kraće, svaka greška koju napravi trgovac u tom postupku je na teret firme i mora biti ispoštovano prema kupcu, potvrđeno presudom suda, pa ako osporavaš razmisli, ne osporavaš tad moje tipkanje-mišljenje nego sudsku presudu.. ako ti nije baš jasno :)

edit: čista hype ai vijest.. koja nije presedan..

-da je obiačn djelatnik, čovjek, bi li to bila vijest? presuda bi bila ista-identična.

-u ovom primjeru ni sud nije tražio presedan, tj nije uopće kriterij ai-bot, nevažno.. važna je odgovornost firme prema kupcu i presuda se odnosi na taj dio, ne tko je u ime firme sklapao ugovor tj to je nevažno za ovaj slučaj a time to nije presedan, osim za medije-'vijesti' koje to tako prenose, klikbajt-hype..

-presuda kako vidimo je ista-identična neovisno o osobi-djelatniku, to je srž, to bi bio presedan da je to različito za postupak, presudu, zakon.. pošto nije, tad ne može ni biti presedan, odnosno ne postaje presedan jer nije ni potreban, za iduću takvu presudu-slučaj.. isti postojeći zakon i sudska praksa, ne presedan.

edit2.. mediji bi 'vijest' prenosili da im je zanimljiva, neovisno o nepostojećem presedanu, da je npr u slučaju neko 'važno ime', princ charles, severina, turubić i ljube.. tad bi mediji zbog imena osoba to prenosili, ne zbog važnosti, presedana itd.. i to čine sad sa svime što ima nešto od ai-ja, chata, .. sa svime, bez ikakvog kriterija, osim klikbajta, .. dok i ova tema potvrđuje da za medije taj kriterij-način funkcionira, tj radi ono što mu je svrha, klik.

-prilikom kupnje, ugovaranja.. kad ti druga strana nešto kaže to je tad ponuda, dio ugovora.. kao npr cjenkanje, reći=dati. Bot je kupcu dao popust kako god ti semantički želiš sebi prikazati članak, odnosno vidi što sud o tome misli i presuđuje.. dok bi ti tako semantički mogao to nategnuti na 'slobodu govora'.. kao karikiran primjer koji veze s ničim nema, pogotovo ne s ovom temom.

-sve što djelatnik u ime firme napravi-ponudi-ugovori-kaže je obveza firme, odgovornost, trošak.. to sud kaže, pri čemu je sporedno radi li se o čovjeku-osobi ili softwareu-botu, oboje rade za firmu, time su njena odgovornost i pravne posljedice, pri čemu je nešto reći prilikom ugovaranja kupoprodaje upravo ono što je samo sklapanje ugovora, ugovaranje, kako god to nazvao ili u kojem obliku bilo, papirnato-usmeno ili neki treći..

-time je mada izmišljen popust dat. nije ti jasno na usmeni razgovor, pregovaranje, cjenkanje čine osnovnu trgovine? i to što je rečeno vrijedi, trgovina tad to mora ispoštovati i upravo takva je presuda, kao činjenica koja ti to potvrđuje, dok tebe muči što?

Daj admin zatvori temu, ovo nema smisla vise