"Izuzev nekoliko siromašnih scena i dijaloga koji nastoje dočarati misterij, priče nema."
O, Bogo moj 
-da bi se 'razumjelo' treba živjeti u tom vremenu (prije 50 godina..), ne samo vremeplovom otići tamo.. tad je jasno zašto je jedan od kultnih filmova. (sve ima svoje vrijeme, sve povezano, 'društvo'.. bi li bachove sinfonije danas bile iste, kosa, nešto deseto pa do designa automobila..). Film je dovoljno 'šupalj' za to vrijeme, kubrikove scene koriste danas tv kanali kad ne emitiraju.. a tad je to bilo 'ono nešto', kao cocacola-cockta i pipi reklama.. kao sve u svoje vrijeme. Izvan tog vremena postane besmisleno. Mada se i danas javljaju novi funboyevi, fejkeri.. jer kao kuže stvar, danas je kritički osvrt na takav uradak =katastrofalan ali si ni jedan kritičar ne može dopustiti kritizirati ga... danas bi priča o ivici&marici bila smiješna-glupasta.. danas je danas, nije jučer ili 50-500 godina razlike od svega što se u nekom kontekstu vremena 'misli' (društvene norme, strahovi, ratovi, oružja, .. i znanja kojim ljudi raspolažu.. do banalno, mobiteli-internet).
-u pravo vrijeme, na pravom mjestu, ostalo je promašaj. Zato je taj film velik, dio antologije.
-da bi se 'razumjelo' treba živjeti u tom vremenu (prije 50 godina..), ne samo vremeplovom otići tamo.. tad je jasno zašto je jedan od kultnih filmova. (sve ima svoje vrijeme, sve povezano, 'društvo'.. bi li bachove sinfonije danas bile iste, kosa, nešto deseto pa do designa automobila..). Film je dovoljno 'šupalj' za to vrijeme, kubrikove scene koriste danas tv kanali kad ne emitiraju.. a tad je to bilo 'ono nešto', kao cocacola-cockta i pipi reklama.. kao sve u svoje vrijeme. Izvan tog vremena postane besmisleno. Mada se i danas javljaju novi funboyevi, fejkeri.. jer kao kuže stvar, danas je kritički osvrt na takav uradak =katastrofalan ali si ni jedan kritičar ne može dopustiti kritizirati ga... danas bi priča o ivici&marici bila smiješna-glupasta.. danas je danas, nije jučer ili 50-500 godina razlike od svega što se u nekom kontekstu vremena 'misli' (društvene norme, strahovi, ratovi, oružja, .. i znanja kojim ljudi raspolažu.. do banalno, mobiteli-internet).
-u pravo vrijeme, na pravom mjestu, ostalo je promašaj. Zato je taj film velik, dio antologije.
Zato mene uvijek fascinira Jurassic Park. Ne zbog radnje koliko zbog "brije". Taj film je izasao 1993, znaci da se producirao u vrijeme dok je kod nas bio rat i socijalizam. I dok smo mi svi znamo kakve probleme imali - tim ljudima je "problem" bio kako zvuce i izgledaju dinosauri, kako se krecu i sta jedu....
Zato mene uvijek fascinira Jurassic Park. Ne zbog radnje koliko zbog "brije". Taj film je izasao 1993, znaci da se producirao u vrijeme dok je kod nas bio rat i socijalizam. I dok smo mi svi znamo kakve probleme imali - tim ljudima je "problem" bio kako zvuce i izgledaju dinosauri, kako se krecu i sta jedu....
-1933. kingkong.. po današnjim kriterijima smiješno.. blockbuster. FlashGordon koji spašava svijet (od nacizma..) opjevan i od queensa.. ili tarzan, pogotovo scene koje su se koristile i nekoliko filmova, ali bilo nam je baš super. Danas je umjesto tarzana jackie chan, film od 90min ima 86-i-po akcije, eksplozije i 4434524 mrtvih zombija..
-tajna, nekad je bilo teško (skupo i traljavo) izvesti neki trik, kinetix.. ST je izmislio teleport, ne zbog znanosti nego troškova-jednostavnosti (potrebe filma). Pravi strava filmovi su imali melankoniju, laganu muziku, napetost.. i par šokova, danas imaš 2-3-4d.. pa i prdac dinosaura dok se drma sjedalo s naočalima na nosu, dok je to nekad stvarao mozak, danas to stvara soft. Danas mašta gledatelja nije uključena u stvaranje sadržaja. no i dalje su isti blockbusteri.. tak da, ne treba kritizirati, gledati, uživati, konzumirati i ići dalje..
-jedan sitan detalj... Carpenterov film, napad na policijsku stanicu 13.. napetost, glazba od par taktova-varijacija.. tako se nekad radio film. Danas kad izađeš iz kina, ne sjećaš se glazbe nego se krtiziraju efekti.. umjesto da se taj posao prepustio mozgu koji bi to obavio ''bolje''.
ili iz halloweena.. :)
.. iz tih par taktova dobije se željeni efekt. Mozak je i dalje 'najbolji' kompajler efekta .. ali se to više ne nudi konzumentu.
hehe, kad se sjetim da sam ko klinjo isao gledat micheal dudikoffa u kino i americkog ninju i da mi je to onda bio vrh film, a danas kad ga pogledam se pitam jesam li tada bio retardiran...ili vhs kazete i filmovi znj kvalitete sa glumcima koji zijevaju kao ribe, a naknadno lose dodana snimka govora...i onda dvajs godina kasnije se onaj crnac imitator zvukova ruga takvim filmovima u policijskoj akademiji ne sican se koji dio, pish zhivi...a svaki drugi film na nacionalnoj teve je trash...nekakve scene mutilacije organa u kojima sprica pitura ili cak crvena vrpca...za balkija sam mislio da mu je zbilja rodjak iz grcke, a za zagora da je samo smotan pred zenama...dobro sam i normalan posli toga..wait a minute...
Pa dobro..
Ovakav osvrt na odiseju je legitiman..
Ja bih to pripisao generacijskom nerazumijevanju..
Svaka generacija traži svoje "junake"..
Ali petljati Drvo života uz odiseju, malo se prebacujemo..
Jedino što vrijedi od dotičnog je Days of Heaven..
Naravno, sa ovim se nitko ne mora složit..
Rađe pogledam odiseju, od bilo kojeg navedenog..
Odiseju i Osmog putnika mogu uvijek gledat (valjda ga pogledam jednom godišnje)..
Razlika je i u činjenici da si se nekad spremao u kino, to je bio doživljaj..
Dok sad recimo, dok pišem post, pokrećem na Kodi-ju The Fountain, da se prisjetim što je ono to bilo..
I tako dalje..
The Fountain, da se prisjetim što je ono to bilo..
Priča na umjetnički pogon i glavni lik koji nadilazi dimenzije vremena i prostora. To su paralele s Odisejom. Ono malo što je znanstveno nema veze sa svemirom pa fantasy i drama ispadaju dominantniji.
Iz toga slijedi i glavni problem, duh rasprave danas.
SF filmovi se sude prvenstveno tehnički, te prostor u kritici zauzima samo pitanje koliko je film znanstven (na pitanje koji od filmova više nudi)
Od svakog novog filma se samo gleda od kojeg više oduzeti jer se zamisli usudio dati prednost estetskim i osjetilnim mogućnostima i granicama specijalnih efekata, a ne znanstvenom doživljaju.
Zvuči poznato? Ne odjekuje li režiserska namjera iz 2014-te onu iz '68-e? Zašto su onda toliko drugačiji?
Razlika je u ljudskoj dimenziji u filmu, koje se mnogi zgražaju. Ako ono kroz što likovi prolaze nije negativno, svi bi najradije da ljudskog elementa ni nema.
SF i relativna priroda pozitivnih pojmova kao što je ljubav nekima su nepojmljivi skupa jer imaju osjećaj da drugo trivijalizira prvo.
Iz toga slijedi taj jedan od razloga zašto Odisejin storytelling by omission ne nailazi na nikakve probleme.
Drugi je taj što iako je minimalistički i opskuran u priči, i ne nudi razradu ljudske dimenzije kroz karakterizaciju, kod mnogih stvara osjećaj da se priča priča sa značajem za čovječanstvo sveukupno pa to popunjava rupu.
Science? Nonsense! In this situation mediocrity and genius are equally useless! I must tell you that we really have no desire to conquer any cosmos. We want to extend the Earth up to its borders. We don't know what to do with other worlds. We don't need other worlds. We need a mirror. We struggle to make contact, but we'll never achieve it. We are in a ridiculous predicament of man pursuing a goal that he fears and that he really does not need. Man needs man! - Solaris (1972)
Za sve koji su propustili pogledati upravo se emitira na HRT 3.
Program na HRT3 je jedino što valja na HRT-u, mada je slika očajna.
pravi SF mora biti spor, ali epohalan.
