Sony PlayStation 5

ja sam pobornik fizikalije, ali mi je prakticnost digitalije veliki plus. Nema dizanja i mjenjanja diskova, jbg ljen sam

s druge strane, kad maknu igru sa shopa, kao sto su recimo driveclub i driveclub vr, nema drugog nacina za odigrat nego nabavit fizicki disk, il od nekog account di imaju odprije kupljenu igru. Kad smo vec kod te igre smradovi su makli i dlc za dokupit cak ako imas i odprije igru, tako da nemogu Rimca i motore vozit

A da se otvori zasebna tema digitalna vs fizicka kopija xd

 Još jedan usiljena stvar di se jednom dijelu potrošača oduzimaju opcije u svrhu koncentracije kapitala i većeg bogaćenja pojedinaca i korporacija, a izbacuje se iz igre ostatak industrije koja ima neku kunu od proizvodnje / distribucije fizičkih kopija.

Sve to može i hoće poskupiti, biti oduzeta opcija manipulacije računima, kupnje preplate i igrat ćeš što ti se servira, pa to neće biti tako primamljivo.

Svinji se uvijek daje malo kukuruza da ju pridobiješ van iz boksa, a onda mu daš metak u čelo i nož u grlo.

Zagovaramo konkurenciju oko igri jer mislimo da će borba za tržište donjeti kvalitetnije stvari, a s druge strane nije ok imati više opcija kupnje iste stvari za ljude različitih preferenci i potreba.

Osobno, Forbidden West je 7.5/10.

Igra je uzela Zero Dawn i proširila za užasno puno, što je potencijalni problem #1: mapa je OGROMNA i ima puno side questova. Sa skoro svim side questovima mi je trebalo malo manje od 80h ležernog i chill igranja da ju završim. Neki sidequestovi su zanimljivi, neki su ubibože dosadni (idi tu - uništi X stroj - vrati se nazad).

Upgradeanje opreme je užasan chore - za legendary opremu trebau rijetki dijelovi - ajde, postoji opcija "create job" pa dobiješ smjernice na mapi gdje bi mogao naći dijelove. Al čak i uz to, malo prevelik chore i postane dosadno.

Kako napreduješ u igri i razvijaš skill tree, igra postaje zanimljivija. Valor sustav je zanimljiv i dobro funkcionira.

Neke misije i questovi/collectiblesi su direktno vezani za mehaniku koju otključaš daleko prekasno u igri (neću spoilati previše). Igra ima podosta bugova, vezanih uglavnom za clipping i nelogičnosti s preprekama i okolinom.

Vrijedi li odigrati? Vrijedi, unatoč mlakoj priči u odnosu na prvi dio i antiklimaktičnom završetku. A ako si došao u fazu da si se zasitio igara, treba ti neka koja će ti iskustvo ili malo pomaknuti ili resetirati. Za mene je to bio Control koji me toliko oduševio i vratio želju za igranjem da ne mogu to opisati.

S Forbidden West sam prešao na Fallen Order koji me u startu užasno iziritirao dok nisam skužio da nije masher kao Horizon, nego treba puno paziti i pratiti tempo i timing, pa će ipak dobiti drugu šansu.

P.S. nije godina proizvodnje u pitanju

Naravno, i što te onda čudi da pokušavaju zaštiti svoje prihode?

A ljudi će uvijek pokušavati zajebati sustav.

Pa narod je sam kriv što ima monopol na tržištu konzola. Podržava taj monopol desetljećima.

Sad bi odjednom opcije tako da mogu i dalje iskorištavati sustav :-) Pa gore se x360gamer hvalio da se igra za nula kuna već godinama.

 Mediamarkt?

Od 13 godine lomim kičmu sa starim na građevini, propalo poduzeće jebiga morao se baciti u nešto. Nakon 25 godina ukupno što na kiši, vrućini, buri, zimi (i kad su idealni uvijeti za bauštelu još uvijek si suočen sa teškim fizičkim radom, nije bilo onda zakona da radnik ne smije dići više od 5 kg i da trebaš kran da mu digne vaservagu na skelu), kupnje par gradilišta na moru, pa izgradnje i prodaje nekretnina došlo se do svega u životu - kuće, stana, kuće na moru, par milijunčeka na računu (ok, euro me sj*bao pa više nisam milijunaš). Nije bez cijene, ja sam osnovao porodicu tek iza 30 god, a moji su se zbog stresa pak rastavili, što zbog konstantnog rada na terenu, što zbog briga. Svojoj ženi omogućio da otvori biznis koji voli, djecu školujem, a ja našao posao gdje napokon nemam radno vrijeme od 07.00-19.00h minimalno, čak i ne moram raditi koliko se trudim, ali je povezan sa igrama, figurama i sl. sranjima, a to mi je ljubav. Imam video igre, tenis, bicikl, vinograd i kosim travu oko kuće. To su moji jeb*eni zadaci. Ja sam Al Bundy koji je napokon sjeo na kauč i sad dijeli lovu iz gaća samo da mu je mir. Roštiljam s ekipom kod kleti konstantno, dobro, miksamo i gulaš u kotliću, pijem pivo i gemište. To što nekom nije jasno zašto ja imam vremena za videoigre i da su se njemu prioriteti izmjenili jer je on sada zreo muškarac koji ima pametnijeg posla od mjenjanja diska i brisanja prašine, ali voli švrljati po svojoj digitalnoj kolekciji, me zaboli. Budite bolji i vrijedniji od mene, jedite bademe, puno povrća i kuhanog, nikako tjesteninu i kruh i kad dođete za koju godinu na isto mjesto gdje ćemo svi završiti ispričat ćete mi što sam propustio u digitalnom svijetu.

 Nije nigdje spomenuo da se obogatio prvenstveno zahvaljujući krađi umjetnina.

 Znam da hoćeš, to će ti sad bit glavna fora.

 Bogat si ( u financijskom smislu) ako imaš dovoljno novca da ništa ne radiš do kraja života, sve ostalo je samo srednja klasa.

Ja se smatram bogatim, u situaciji sam da mogu 20-30 godina biti nezaposlen, ako ostavim ženu i djecu vjv do kraja života situiran, ali onda bi tek bio siromašan, lova je pljuga, danas je imaš, sutra je nemaš. 1 kriva politička odluka u zemlji/regiji, i pa pa.

Zašto se smatram bogatim? Ne kupujem igre na PS. Posao mi nije opterećenje, djeca me usrećuju svaki dan svojim zagrljajem dok ih pokupim u vrtiću.

To što imaš ili si imao par milja kuna, znači samo da si financijski siguran, a ne bogat.

EDIT:

Offtopic još više.

Sjećam se svoje prve milje, mislio sam da je to to, da sam pobjedio u igri zvanoj život. Kad sam stavio na papir, i prvi, drugu, treću ... (milju) i troškove života do penzije, vidio sam da ipak te "velike" cifre ništa posebno ne znače, nema opuštanja.

 Da, uopće sam zaboravio i na punicu.

isao sam na mediamarkt i kontaktirao live chat kaze nemoze salju samo unutar njemacke, a ona stranica s nabave net moze samo jednokratno :D

Sva ova događanja o podizanju djece iz vrtića, gledanju kako odrastaju i nešto stvaraju su daleko iza mene. Odrasla su, dobila su najbolje moguće školovanje i sada su svoji ljudi. Sve je to brzo prošlo da ne može brže. Kako oni odrastaju i postaju ljudi tako mi starimo, a ja sam ostario. No igrati se i dalje volim. Manje nego prije ali igranje mi je i dalje in. Neću nikada zaboraviti kako mi je mali u 4 osnovne rekao kako sam jedini tata u razredu koji igra video igre. I sam je volio igrati i omogućio sam mu sve što je želio. 1996 godine imali smo u kući povezana 4 računala u lan i mlatili. Prošao je sve konzole koje su izašle kroz njegovo odrastanje. Bio je prvi pobjednik prve sezone modula 8, ako se netko sjeća te emisije. No mogu reći  da je na kraju završio dva naša prestižna faksa, doktorirao i postao na jednom od njih profesor. Igrao je puno i pokazao da igranje igara ne stvara nasilne i loše ljude niti ih zaglupljuje kako se zna percipirati u javnosti. Dapače, otvara im nove perspektive. Nikad im nisam branio pristup internetu, igrama i gledanju filmova po njihovim željama. Kćer je u americi zvaršila faks, magistrirala i ostala. Ona se od 4 razreda osnovne bavila sportom te je na kraju dobila sportsku stipendiju i otišla od kuće sa18 godina. Jebiga, sve brzo prođe i brže nego to mislite, stoga uživajte u djeci dok možete. Na kraju ćete sami ostati doma a najbolji frend će vam biti neki PS10 ili već koji u tom trenutku bude na tržištu. Za ničim ne žalim osim za vremenom koje je brzo prošlo i nikada se više neće vratiti. Sve još kao da je jučer bilo....