Adware, malware, spyware

ovako, posto nisam upoznat sa ovim cudima, sta su oni (nemojte mi google nudit, nemogu ono na engleskom), i kakva je razlika izmedju njih, i njihovih anti programa tj, AdWare(program), AntiSpyware, AntyMalware

Spyware je široka kategorija malicioznog softwarea sa namjenom da presreće ili preuzima djelomično kontrolu rada na računalu bez znanja ili dozvole korisnika. Dok sam naziv sugerira da je riječ o programima koji nadgledaju rad korisnika, ovaj naziv danas označava široku paletu programa koji iskorištavaju korisničko računalo za stjecanje koristi za neku treću osobu.

Spyware se razlikuje od virusa i crva u tome što se obično ne replicira. Kao mnogi novi virusi, spyware je dizajniran da iskorištava zaražena računala za komercijalnu dobit. Tipične taktike su prikazivanje ne zahtjevanih pop-up reklama; krađa osobnih informacija (uključujući i financijske informacije kao što su brojevi kreditnih kartica i lozinke); praćenje aktivnosti na internetu za marketinške svrhe; ili preusmjeravanje HTTP zahtjeva na reklamne stranice. U nekim slučajevima, spyware se koristi za verificiranje pridržavanja uslova licence za korištenje programa.

Zaraza se u najvećem broju slučajeva događa prilikom posjete stranica sa ilegalnim ili pornografskim sadržajem.

Adware je sličan spyware-u, jedino što ne dojavljuje drugim ljudima baš sve što radite na računalu, nego ima prvenstveno komercijalni interes: neprestano Vam prikazuje reklame i oglase, te eventualno svom centralnom serveru dojavljuje koje stranice posjećujete iz čega zaključuje koji bi Vas proizvodi mogli zanimati te na temelju toga odabire koje će reklame prikazivati.

Virusi(malware općenito)

su programi ili kod koji se sam replicira u drugim datotekama s kojima dolazi u kontakt.
Može se nalaziti i zaraziti bilo koji program, sektor za podizanje računala, dokument koji podržava makronaredbe, tako da promijeni sadržaj te datoteke te u nju kopira svoj kod.

Računalni virus se obično sastoji od dva dijela.

* Prvi dio je samokopirajući kod koji omogućava razmnožavanje virusa
* Drugi dio je korisna informacija koja može biti bezopasna ili opasna.

Neki se sastoje samo od samokopirajućeg koda.

Ponekad virus zahtijeva interakciju čovjeka da bi se replicirao poput pokretanje programa koji sadrži virus ili otvaranja neke zaražene datoteke.

Prvi pravi predak današnjih virusa bio je Prevading animal koji je bio sposoban da se nadodaje na druge programe na UNIVAC 1108 računalnom sustavu. Prvi potvrđen nalaz računalnog virusa je bio 1982. i zvao se Elk Cloner. Taj virus je inficirao BOOT sektor disketa za Apple II računala. 1988. je bio virus Jerusalim koji je brisao sve pokrenute programe, a 1989. Datacrime koji je bio sposoban izvršiti low-lewel format nulte staze na disku. Iste godine u Bugarskoj je aktivirana prava tvornica virusa. Napisao je netko (ili skupina) do danas bar 50-ak virusa uključujući New Zeland i Michelangelo.

* boot sektor virusi – napadaju Master boot sektor
* parazitski – zaraze izvršne datoteke dodavanjem svog sadržaja u strukturu programa
* svestrani virusi – napadaju boot sektore i izvršne programe
* virusi pratioci – stvori .com datoteku koristeći ime već postojećeg .exe programa i ugradi u nju svoj kod
* link virusi – u trenu inficiraju napadnuti računalni sustav, može izazvati pravi kaos na disku
* makro virusi – imaju mogućnost da sami sebe kopiraju, brišu i mijenjaju dokumente


Najgori virusi do sada:

* Word.Concept (1995.) je prvi macro virus, odnosno, predak današnjih e-mail virusa koji je inficirao Word dokumente, ali nije pravio nikakvu stvarnu štetu. Ipak, širio se vrlo brzo. Godine 1996. bio je najrašireniji virus na svijetu, a i danas je uvijek prisutan.

* Melissa (1999.) je jedan od virusa koji se sam slao svakome iz adresara računala. Melissa je prouzročila štetu od oko 385 milijuna USD.

* Michelangelo (1992.) je virus koji je napao velik broj PC-ja, bio je i prvi primjer fame koja se stvara oko virusa. Priče iz medija preplašile su sve, no kada je došao 6. ožujka, bio je puno manje zastrašujuć negoli se mislilo da će biti.

* Bubble boy (1999.) je virus kojim se putem e-maila može dobiti neki virus. Oko Bubbleboya se stvorilo više panike nego što je stvarno napao, ali je jedan od najvažnijih virusa do danas. Prije njega se nije mogao dobiti virus čitajući e-mail, ali Bubbleboy je to promijenio.

* Love bug (2000.) je virus, poznatiji kao “I LOVE YOU“ virus, iskorištavao je ljudsku znatiželju da bi se širio. Zarazio je 45 milijuna računala u jednom danu i napravio štetu od 8,75 milijardi USD.

* Code red (2001.) je virus koji je, koristeći "staru" rupu u sigurnosnom sustavu računala, bio cilj pretvoriti računala u tzv. "zombije" koji odbijaju naredbe. U samo devet sati uspio je zaraziti 250 000 računala, a šteta koju je uzrokovao procijenjena je na 2,62 milijarde USD.

Trojanski konj ili kraće trojanac je računalni program koji se pretvara da izgleda kao i svaki drugi korisnički program. Međutim, jednom kada se pokrene otkriva svoje pravo lice i počinje izvršavati svoju (obično) štetnu zadaću (npr. formatiranje cijelog diska).

Većina trojanaca ima nazive vrlo slične ili uobičajenim korisničkim programima (npr. Startme.exe) ili posebno primamljivim aplikacijama. Za razliku od virusa i crva, trojanski konj ne može sam sebe umnožavati.

Naziv trojanski konj nastao je po poznatoj priči o osvajanju grada Troje zloupotrebom povjerenja. Na sličan se način virtualni trojanski konj može predstaviti kao igra ili zanimljiv sadržaj koji vam netko šalje u e-mail poruci. Kada se pokrene, na računalo se npr. instalira aplikacija za udaljenu kontrolu.

Osim u e-mail porukama, trojanski konji mogu se pojaviti u obliku datoteka na webu ili mrežama za razmjenu datoteka (P2P programi - Kazaa, WinMX, Limewire itd. ). Mogućnosti su neograničene jer je metoda širenja - vaše povjerenje. Jedan od simptoma koji pokazuje računalo na kojem se nalazi trojanski konj je pokušaj podizanja servera na vašem računalu koji očekuje naređenja autora. Uz instaliran i aktivan osobni vatrozid, ovaj pokušaj bit će evidentiran i moći ćete ga zaustaviti.

Vrste trojanskih konja:

* Dropper - služi za naseljavanje pravog računalnog virusa u napadnuto računalo. Dropper igra ulogu žrtve, namjerno omogućujući virusu da se naseli u računalo.

* „Stražnja vrata“ (backdoor) – naziv za različite postupke ili programe koji omogućuju drugom korisniku da se služi vašim računalom dok ste spojeni na Internet, a da vi o tome nemate pojma. Općenito, „stražnja vrata“ iskorištavaju sigurnosne propuste („rupe“) u računalnom sustavu. Nerijetko se trojanac i backdoor koriste zajedno: pokrenete program za koji mislite mislite da je koristan (npr. download manager ili igra) i dok ga koristite, trojanac ubaci backdoor u računalo.