Ludost i agresija su odlična pomoć pri utrkivanju, ako si dovoljno pametan da se kontroliraš.
Moj omiljeni Schumacher je bio jedan od najvećih agresivaca, ali samo u određenim točkama. Nije tako išao svaki zavoj i svaku utrku.
S druge strane bilo je likova kao Montoya koji nikada nisu mogli stati s agresijom. Ono što Maxa čini superiornim danas je što je napokon došao do točke kada tu svoju glad za pobjedama i agresiju može kontrolirati.
Hamilton je kao omladinac bio veoma agresivan i ostali su mu se većinom micali ili bivali pokošeni od njegovih harakiri poteza. Uvijek ću pamtiti Massu kao njegovu najveću žrtvu. Barem ga je 5 puta izbacio iz utrke.
Nije mu pomoglo što je godinama bio u laganini modu. To ubije urođenu volju za utrkivanjem. On bi najradije imao pole poziciju i da odleti u zalazak sunca.
Vettelu također nije pomoglo što je dobio raketu od Red Bulla veoma rano u karijeri. Kada krenu pobjede kao na traci onda se zaboravi utrkivati. Likovi kao Schumacher i Alonso su malo drugačiji. Oni su uvijek bili u nekim bitkama i borbama. Uvijek se nekoga ganja ili se od nekoga brani. I zato su bili dobri i pod starije dane.