Napuštanje mjesta stanovanja zbog novog posla

Ja sam osobno imao priliku živjeti i raditi u SAD-u pet mjeseci (dva u Minnessoti i tri u New Yorku). To je bilo 2005 godine. Tada sam još bio student. Radio sam poslove pizzmajstora, u moving company, zaštitar, više manje fizičke poslove jer sa tamo naša naobrazba ne priznaje. Moram priznati da sam ostao šokiran jednostavnošću života Amerikanaca. Ne zamaraju se oni nikakvim političkim pitanjima kao mi. Koliko radiš toliko novaca imaš, što više radiš to ti taj sustav više novaca trpa u tebe (za 10tak sati zarada 150 dolara, a 150 dolara je kao 1000-1500 kn u nas). Svaki smješak, svaki rad se plaća. Ono što mene tamo nije zadržalo je to što je socijlizacija ljudi pomalo zapostavljena, psihijatri su im najbolji prijatelji. Na odlazak na kavu poslije posla zaboravi. Tako se je vratih u našu rvatsku, završih  ekonomski fakultet plaća mi je ok za hrvatski standard (5.000 - 6.000 kn), ali nedovoljna za potpuno osamostaljenje od staraca, neki će reći puno ali brate što imaš danas sutra u EU sa 850 €. Ali problem je što se sve manje viđam sa prijateljima jer većina od njih rade od 8-18.00. Znači, sve se manje družim sa prijateljima, a ne zarađujem toliko da si plaćam "psihijatra", ako me shvaćate. I da fast food iliti junk food u Americi jedu samo siromašni ljudi dok standardan Amerikanac kuha i jede što i Europljanin. Stoga i dalje je Amerika Amerika, je..š administrativnu Europu.

Živio sam dva mjeseca u J. Koreji u Seoulu. Koliko god tehnološki i općenito standardnom bili ispred nas i koliko god sam kao geek uživao silnim megabitima, plazmama, staklu, čeliku, brzini, dostupnosti, glamuru i deluxe hotelu i svime što donosi jedna takva kopija SAD-a kada imaš puno love, toliko me dolazak doma obradovao, toliko sam osjetio miris čistog zraka usred grada (zamislite kako je njima kad oni nose maske na licima i rukavice na rukama uz suncobrane), kad sam došao doma.

Svugdje bih mogao živjeti, ali nikada otići za stalno. Dok ne odete od doma, dok vam ne nedostaje čist zrak, mentalitet u kojem ste se rodili, prijatelji, obitelj, do tada nemate pojma koliko je nama zapravo dobro i koliko je sav novac bezvrijedan u odnosu na te vrijednosti.

Parafrazirao bih jednu izreku u metaforički kontekst ove rasprave: fali more, drž se kraja!

Ja iskreno nebi napustala mjesto stanovanja, jedino ako se nudi bolje ponuda negdje u blizini, ali dalje nebi otisla jel me previse toga veze da budem tu di jesam

Kako vrijeme odmiće, sve mi je bliža i bliža ta ideja.

A i nije sve u novcu. Iskustvo, drugačija okolina i način rada...promijene...