QBASIC- Min i Max zadatak pomoc

 -gdje je zapelo? ili nisi ništa naučio.. :)

-input, obradiš uneseno, usporediš veličine i kad pronađeš naj-manje/veće imaš sve potrebno. Negativni nisu problem (ne mijenjaju algoritam-rezultat), pronaći manji-veći također.. što je problem?

-izbaci ti nulu-0? .. pogrešna varijabla ili pogrešno dodjeljivanje vrijednosti variabli.. i tad je vjerojatno empty-null-nula.. i rezultat je 0.

u prvom zadatku je to 3 i 9 (prva devetka, druga nije veća i u procesu uspoređivanja-swapa neće biti uzeta kao veća vrijednost.. ako tako testiraš, treba 2. i 3. unos, mada je matematički 2. i 5. isti.. to se nastavlja s drugim zadatkom, prvi i drugi.. dok je u trećem jedino negativna vrijednost, ali nema nedoumica, -8/2. i +8/4. su traženi parovi brojeva. Npr ako prekineš unos na 3. broju, tat je odgovor -8 i 4 ..

ver.2.0, unos proizvoljnog broja npr 6-100, brojeva, unos kontrolirati nedozvoljenim, upozoriti, dati primjer, ispisati sve unešene brojeve, redom, sortirane itd.. možeš (i moraš) sve sam moći ako je natjecanje-znanje ono što tražiš. Ako je rješenje.. pozz.

DIM max AS INTEGER
DIM min AS INTEGER
CLS
INPUT a
INPUT b
INPUT c
INPUT d
INPUT e
IF a > b THEN a = max
IF b > a THEN b = max
IF c > b THEN c = max
IF b > c THEN b = max
IF c > d THEN c = max
IF d > c THEN d = max
IF d > e THEN d = max
IF e > d THEN e = max
IF a < b THEN a = min
IF b < a THEN b = min
IF c < b THEN c = min
IF b < c THEN b = min
IF c < d THEN c = min
IF d < c THEN d = min
IF d < e THEN d = min
IF e < d THEN e = min
PRINT min + max

END

Pa, ako je a vece od b, onda je a max tj. najvece

then a = max... time si varijabli a dodijelio vrijednost max-a, trenutno nula-ništa, i pregazio postojeću vrijednost (svim varijablama a-b-c-.. jednako) i naravno da ti je na kraju rezultat =0.

dok je sam način kodiranja, najgori (početnički).. jer svaku naredbu, varijablu, operaciju izvodiš repetativno umjesto u petlji.. jer kad jednom složiš 'petlju', tad svaka unešena vrijednost ne može biti pogrešna, mora biti točna (radi).. kao i rezultat. No ok za prve korake i učenje naprednijih koraka, if-then, select-case itd.

treba, ovako max=a, tad u varijablu max unosiš vrijednost variable a.. jer je zadovoljila kriterij i nastavljaš dalje.

za dimenzionirane variable i petlje (do-loop, for-next)  je lakše koristiti dimenzioniranje prema potrebnom broju podataka, u ovom primjeru dim unos (5) .. nećemo koristiti nulu, tj nju iskoristimo za neke druge operacije-brojače i sl. .. ili dim unos(4) jer je 0-1-2-3-4, dovoljno indexiranih mjesta za 5 unosa.

Tad u npr fornext petlji možeš koristiti index, brojač-broj, npr if unos(x) .. jednom i taj kod se ponavlja potreban broj puta, kraći-lakši za održavati.. dok bi 'pješice' taj kod bio kao tvoj.. tj ovako

if unos(1) .. nešto

if unos(2) nešto...

'koristit ću dim unos(6) ... iskoristiti unos(0) za min i unos(6) za max.. 'štediti' resurse :)

DIM unos(6) as single

 unos(0)=0 .. ispavak, uons(0) = 100 .. ako je raspon dozvoljenih unosa npr od 0 do 100..

 unos(6)=0

' pošto je zadano 5 unosa, najbanalnije

for x=1 to 5

 unesite broj, unos(x)

next

 unos(0)=unos(1)

 unos(6)=unos(1)

 .. tako osigurnamo da je početna vrijednost varijabli jednaka bar jednoj unešenoj vrijednosti.

ispravak: -ubačeno, jer bi 0 bila manja..

unos(0)=unos(1) .. bilo koji uneseni broj, da ostane nula bila bi manja osim u slučaju negativnih.. alternativno, kod dim može neki veći broj, kao limes, ako je ogrnaičeno npr od 0-100 postaviiti tad unos(0)=100 i tad bi ostalo bilo ok.

for x=1 to 5

 if unos(x) > unos(6) then unos(6)=unos(x) 'ako je boj veći zapamti kao max

 if unos(x) < unos(0) then unos(0)=unos(x) 'ako je boj manji zapamti kao min

next

print unos(0), unos(6), unos(0)+unos(6)

jednako bi moglo na izlazu petlje biti min = unos(0); max = unos(6).. ako se to želi imati kao neka variabla koja sama (naziv-notacija) objašnjava što je, koji je smisao, preglednost-čitkost koda.

ver 2.beta..

DIM unos(6) AS SINGLE
unos(0) = 0
unos(6) = 0

FOR x = 1 TO 5
INPUT "unesite broj ", unos(x)
NEXT
unos(0) = unos(1)
unos(6) = unos(1)
STOP
PRINT "unjeli ste brojeve"

FOR x = 1 TO 5
IF unos(x) > unos(6) THEN unos(6) = unos(x)
IF unos(x) < unos(0) THEN unos(0) = unos(x)
PRINT unos(x)
NEXT

PRINT "najmanji "; unos(0)
PRINT "najve†i "; unos(6)
PRINT "njihov zbroj "; unos(0) + unos(6)

Po kojoj logici? Gdje si varijabli max dodijelio vrijednost? Apsolutno nigdje. Što znači da je njena vrijednost 0. I onda u spornoj liniji varijabli a dodijeliš vrijednost varijable max, koja je 0. Pa i varijabla a poprimi vrijednost 0. Dakle, vrijednost obje varijable je tu ona 0.

Shvaćaš gdje ti je glavna greška? Umjesto da varijabli max dodijeljuješ vrijednost, ti si mijenjao vrijednost varijablama za koje si korisnika tražio da upiše vrijednost!

Ma kakav debugger!  Mislim da ga QBASIC niti nema (ne znam ima li ga QuickBasic). Dovoljno je da si iza linija koje želi testirati ispiše vrijednost varijabli u tom trenutku. To i sam radim recimo na Arduinu.

Možeš brejkati program, ali nemaš uvid u varijable. A isto tako si možeš brejkati s inputom. Debugiranje u QBasicu je skoro pa beskorisno, odnosno ne nudi ništa više nego sam možeš napraviti u programu (iako je praktičnije), nudi manje nego sam možeš napraviti (nemaš uvid u vrijednosti varijabli). Nikad to nisam koristio, jer sam se QBasicom bavio kad još nisam imao mnogo pojma o programiranju, a sad vidim da mi ni ne bi neš koristilo. 

Ah... To je debagiranje "kaj bi se deca igrala".