Programiranje u C-u

Pa sam se sebi odgovoria kad je jedan (if zadovoljen) ispisuje A u suprotnom B. Znaci uvjet je ovo unutar if-a (x * Y %2) 

Za prva 3 rezultata znas da ti je rezultat nula (i da ce ispisat b) jer je x nula znaci i umnozak je nula znaci i ostatak djeljenja je nula

Cetvrti rezultat je nula jer je y = 0 (opet umnozak 0)

Pet rezultat je jedino = 1 (1 * 1 = 1 znaci i ostata djeljenja sa 2 je 1) I sesti rezultat je opet  0 (1 * 2 = 2 ostatka nema (nula je))

Napravite program koji će, koristeći funkciju, za zadani prirodan broj provjeriti je li prost.Zanima me kod ovakvog rjesavanja zadatka, kako dobiti ideju da se rjesi ispravno ovo mi izgleda komplicirano ovakvi zadatci ovog tipa.Na osnovu cega bih mogao zakljuciti ovu funkciju prost, pokusao sam na papir to "skicirati" pa da unesem u program tj. napraviti algoritam izvrsavanja, znam da su prosti brojevi djeljivi sa jedani sa samim sobom ali kako to napisati u obliku programa. Ovo je dolje kopiran dio koda (funkcija) koja je tocna za provjeru jel broj prost ili nije. Kako da uspijem svladati ovakve zadatke.


#include <stdio.h>

int prost(int x)

{

   int i;

   for(i=2;i<=x/2;i++)

    if(x%i==0)

        return 1;

   return 0;

}

void main()

{

   int a;

   printf("\nUpisite prirodan broj ");

   scanf("%d",&a);

   if (a<1)

     printf("\Broj mora biti >0");

   else

    {

     if(prost(a))

        printf("\nBroj %d NIJE prost broj!",a);

     else

        printf("\nBroj %d JE prost broj!",a);

    }

}

Eratostenovo sito ce ti stvoriti matricu gdje ce ti biti samo prosti brojevi, pa na taj nacin mozes provjeriti jeli prost.

Programiranje ti je samo prevođenje određene ideje u kod.

Dakle znas da je prost broj samo onaj koji je djeljiv samim sobom i 1. Dakle sto moras napraviti. Provjeriti jeli to slucaj. Kako ?

Pa ides broj za broj do tog broja i gledas jeli ostatak od djeljenja jednak 0.

Sito je algoritam koji izbacuje sve visekratnike prostih brojeva iz nekakvog skupa brojeva, pa zato u skupu ostanu samo prosti.

EDIT : Ovo nije greska, ali mala nelogicnost. Tebi prost(x) vraca "true" za brojeve koji nisu prosti.

To je klasicno indeksiranje clanova polja. Recimo string:

char c[]="hello world";

Ima 12 clanova (s time da je dvanaesti clan null znak kojeg inace nikada ne vidis, on samo sluzi za oznacavanja kraja stringa). Svaki od tih clanova je zapravo jedan char (znak). Zato za string u C programskom jeziku kazemo da je zapravo polje charova.

Kada upises npr c[N] dobivas N-ti element niza. Vazno je takoder napomenuti i da se pocinje brojati od nule, tako da prvi element ima indeks nula. Tako da ti je c[0] u ovom primjeru slovo "h", a c[4] je slovo "o".

Ova tvoja petlja radi jednostavnu stvar, varijablu "i" odbrojava od nule do n-1, te trazi korisnika za upis clana "i" tog polja. Znaci u biti se izvrsava ovo:

scanf("%d",&a[0]);

scanf("%d",&a[1]);

scanf("%d",&a[2]);

scanf("%d",&a[3]);

scanf("%d",&a[4]);

tada petlja zavrsava

Ne, for petlja samo uvecava (ili smanjuje, naime petlja moze ici i unatrag) neku varijablu koju u tom slucaju nazivamo brojac (engl. counter). Petlja se ponavlja dok brojac ne dostigne svoju konacnu vrijednost koju je programer naveo i tada se prestaje izvrsavati.

A ti si u toj petlji koristio brojac da bi pristupio elementima polja. Da ti objasnim.

U tvojoj petlji varijabla "i" se uvecavala ovako:

0 1 2 3 4 - kraj petlje. Znaci gdje god si ti koristio tu varijablu koristio si njenu vrijednost u tom trenutku.

Kada si upisao:

scanf("%d",&a[i]);

Petlja se izvrsila 5 puta, pocevsi od nule pa do broja cetiri. Gdje god si koristio "i" unutar petlje, imao si broj 0 do 4. Znaci ti si imao napisano ovo:

scanf("%d",&a[i]);

Ali se zapravo dogodilo ovo:

scanf("%d",&a[0]);

scanf("%d",&a[1]);

...

scanf("%d",&a[4]);

Zato sto se vrijednost varijable "i" mjenjala kako je petlja napredovala. Znaci u prvom krugu petlje scanf je dodjelio nultom clanu polja a[0] neku vrijednost, pa onda prvom a[1], i tako dalje dok nije dosao do cetvrtog. Ovaj "&" znak vraca memorijsku adresu clana polja, zato sto scanf prima pointere kao argument.

To je zato da u jednoj petlji procesiras vise polja.

Lakse je pisati:

for (n=0; n<neki_broj; n++)

{

    scanf("%d", &a[i]);

    scanf("%d", &b[i]);

    scanf("%d", &c[i]);

}

nego:

for (n=0; n<neki_broj; n++)

{

    scanf("%d", &a[i]);

}

for (n=0; n<neki_broj; n++)

{

    scanf("%d", &b[i]);

}

for (n=0; n<neki_broj; n++)

{

    scanf("%d", &c[i]);

}

Naravno, ako koristis istu petlju za vise polja, tada sva polja moraju biti iste velicine, jer ces inace izletiti iz nekih od polja ako je brojac prevelik, ili neces doci do kraja nekih od polja ako je brojac premalen.

Ovisi imas li negdje deklarirane varijable "i, j, k", i jesu li im dodjeljene prave vrijednosti? Ako imas samo "i" onda ne mozes koristiti "j, k".

Recimo ovakva petlja:

for (i=0; i<neki_broj; i++)

{

    c[i]=a[j]+b[k];

}

je pogresna ako nigdje ne dodjelis varijablama "j" i "k" neku vrijednost.

Ali mozda ispred imas:

int j=0, k=0;

for (i=0; i<neki_broj; i++)

{

    c[i]=a[j]+b[k];

}

Tu sada imas jasno deklarirane varijable "j" i "k" kao i njihove vrijednosti. Sto ce ova petlja napraviti? Svakom "i" clanu polja "c" ce dodjeliti vrijednost zbroja clanova polja a[0] i b[0]. Varijable "j" i "k" u ovoje petlji se ne mijenjaju. Tj. dogada se ovo:

c[0]=a[0]+b[0];

c[1]=a[0]+b[0];

c[2]=a[0]+b[0];

...

Ako zelis napraviti petlju koja zbraja sve clanove polja "a" i "b" i to pohranjuje u "c" onda ces morati napraviti ovako:

int j=0, k=0;

for (i=0; i<neki_broj; i++)

{

    j=i;

    k=i;

    c[i]=a[j]+b[k];

}

Sada se dogada ovo:

c[0]=a[0]+b[0];

c[1]=a[1]+b[1];

c[2]=a[2]+b[2];

...

Ali zasto onda koristiti varijablu "j" i "k" kada one u biti imaju istu vrijednost kao i varijabla "i"? To je visak, pa ih izbacis i dobijes ovo:

for (i=0; i<neki_broj; i++)

{

    c[i]=a[i]+b[i];

}

I opet dobijes isti rezultat:

c[0]=a[0]+b[0];

c[1]=a[1]+b[1];

c[2]=a[2]+b[2];

...

To je pitanje za filozofske rasprave no ono kako je krenulo je C - proceduralni pristup, C++ - nadogradnja C-a koja osim proceduralnog nudi i objektni pristup, pa onda C# - nasljednik C++a koji je potpuno objektno orjentiran.

"const char *" je, u ovom slučaju, pokazivač na neko konstantno polje znakova. S obzirom da su stringovi ustvari polja znakova, te s obzirom na to da se o poljima može razmišljati kao o pokazivačima na prvi element polja, o stringovima se može razmišljati kao o pokazivačima na prvi element polja (na prvo slovo). To objašnjava "char *". A "const" ispred govori da se ulazno polje shvaća kao nepromjenjivo, glavna želja je bila da se programeru poruči kako funkcija ostavlja string onakvim kakvim je bio, dakle nepromijenjen.

Kod "char *strcpy", char* je povratni tip, strcpy je naziv funkcije. "char*" je povratni tip jer funkcija vraća string (a o stringovima se može razmišljati kao o pokazivačima na prvo slovo).

Iz C-a teško. U C++u je moguće instalirati Acrobat Reader ActiveX dll.

Bojim se da ti ne razumijes bas rand() funkciju. Ta funkcija pri svakom pozivu vraca novi nasumicni (random) broj.

Recimo to se dobro vidi u ovoj petlji:

    for (i=1; i<=10; i++)    {        printf("%d\n", rand());        if (n>rand())            manji++;        if (n<rand())            veci++;        if (n==rand())           pogoden++;    }

Ti 10 puta ponavljas slijedece:

• -stvoris random broj pa ga ispises
• -stvoris novi random broj pa ga usporedis sa 'n', ako je 'n' veci povecas varijablu 'manji'
• -stvoris novi random broj pa ga usporedis sa 'n', ako je 'n' manji povecas varijablu 'veci'
• -stvoris novi random broj pa ga usporedis sa 'n', ako su brojevi jednaki onda uvecas varijablu 'pogoden'

Znaci ti sveukupno u petlji stvoris 40 random brojeva. Nigdje ne spremas broj koji si stvorio, uvijek stvaras novi, za svaku usporedbu.

I onda jos za konacnu usporedbu napravis novi random broj koji usporedis sa 'n'.

Za pocetak, da bi si olaksao, ogranici si raspon brojeva koje rand stvara. To mozes pomocu modulo operatora. Ovako:

n=rand()%nekibroj;

Od cega ti je nekibroj maksimalna vrijednost koju ce ti rand() dati umanjena za jedan.

Pogledaj recimo ovakav programcic:

#include <stdlib.h>#include <stdio.h>#include <time.h>

int main(){    int broj1=0, broj2=0, pokusaji=0;

    srand(time(NULL));    broj1=rand()%20+1;    do    {           printf ("Unesite jedan prirodan broj od 1 do 20: ");           scanf("%d", &broj2);           if (broj2>broj1)              printf("Uneseni broj je veci od zamisljenog\n");           if (broj2<broj1)              printf("Uneseni broj je manji od zamisljenog\n");

           pokusaji++;    }    while(broj1!=broj2);

    printf("\nCestitamo pogodili ste broj iz %d. pokusaja\n", pokusaji);    system("pause");     return 0;}

Nije bas tocno ono sto zelis (ne broji koliko je manjih a koliko vecih brojeva), ali ce ti dati neke smjernice.

Ubacio sam ovo broj= rand()%50+1, od 10 mogućih brojeva uvijek mi izbaci 10 istih brojeva, kako da mi izbaci različite brojeve trebam ubaciti u petlju ili.

Rjesio sam, samo ovdje gdje je ovaj dio koda ako mi ne nade broj stavio sam da ga trazi ponovo pomocu goto, sve dok ga ne nade i ispise mi jer bez goto ako mi ne nade broj javlja mi uvijek gresku, mislio sam preko if-elsa ali nemam ideje kako bi, ovako mi za sad radi.

#include<stdio.h>
#include<stdlib.h>
#include<time.h>
int main()
{
int n,i,veci=0,manji=0,pogoden=0,broj,broj1;
srand((unsigned)time(NULL));
printf("Unesite jedan prirodan broj: ");
scanf("%d",&n);
for(i=1;i<=10;i++)
{
ponovo:
broj=rand()%20+1;
printf("%d\n",broj);
if(n>broj)
manji++;
if(n<broj)
veci++;
if(n==broj)
{
broj1=broj;
pogoden++;
}
else
goto ponovo;

}

printf("Vecih brojeva ima: %d\n",veci);
printf("Manjih brojeva ima: %d\n",manji);
printf("Pogodenih brojeva je: %d\n",pogoden);
printf("Pogodeni broj je: %d\n",broj1);
getchar();
getchar();
return 0;

}

  Gore sam postao kako glasi zadatak, uglavnom radi mi i zdaovoljan sam :)

Promjenit cu hvala sto si objsnio, mislio sam da se trazi ono sto sam napisao.

Hvala, lakse je nego sa for petljom rjesiti.

Usput, vrijedi while(x) = for(;x;)...