Pa na linku koji si dao sam je istraživanje koje nisu radile samo djevojčice nego i sveučilište u Wageningenu, tako da... Gdje ima dima ima i vatre.
Floskula.
Pravi znanstvenik nikad ne odbacuje nešto kao nemoguće samo zato što njemu samome ne odgovaraju dokazi (ili kako kažeš ti - njihov nedostatak)
Pravi znanstvenik kao prvo radi istraživanje poštujući principe znanstvene metode i kao drugo ponavlja eksperiment kako bi potvrdio inicijalne nalaze te šalje rad na peer review. Istraživanje od onih djevojčica ne vodi se znanstvenom metodom, tako da ne može biti mjerilo ničeg, osim eventualno mjerilo njihova entuzijazma, što je pohvalno, ali isto tako treba ih educirati i paziti da ubuduće ne rade greške.
O ovom drugom istraživanju kao prvo ne znamo detalje, a kao drugo to istraživanje je napravljeno prije tri godine, ponovili su eksperiment i u ponovljenom eksperimentu nisu dobili potvrdili rezultate iz prvog eksperimenta. Štoviše, istraživanje se više ne nalazi na stranicama sveučilišta, a na ovoj stranici piše da je istraživanje povučeno ubrzo nakon objave.
Molio bih ubuduće da pokažeš barem malo znanstvenog skepticizma, jer bez njega nema znanosti. 
I da si izbiješ iz glave ideju da metodologija nije (toliko) bitna, jer ako misliš da metodologija nije toliko bitna, onda si na pravom putu da postanešpseudoznanstvenik, a ne znanstvenik.
S obzirom na dosadašnja istraživanja malo je vjerojatno da WiFi šteti ljudima ili biljkama - skoro da bismo mogli reći da kad bi WiFi bio štetan za ljude i biljke, to bi se dosad već dokazalo. Ono što zasad možemo reći je da su simptomi navodno uzrokovani WiFi-em zapravo psihosomatski simptomi. Hoće li nam naredna desetljeća izlaganja WiFi (i drugim) signalima dugoročno naštetiti, ostaje tek za vidjeti. U ovome trenutku nema neki posebni razlog vjerovati da ćemo stradati baš od WiFija. Ni u teoriji, ni u praksi.
