Ti i ja vozimo po dva različita Zagreba onda.
Ovdje u mom Zagrebu su najprometnije ulice u totalnom kaosu. Vukovarska je - drito ispred gradskog poglavarstva - u totalnoj banani. Zvonimirova je u smjeru istoka očajna. Zeleni val ispred jednog od najekskluzivnijih hotela u gradu je prepun šahtova i rupa. Ilica, najduža ulica grada, je u katastrofalnom stanju i tjera te da voziš slalom između svih rupa i šahtova. Maksimirska je prepuna neravnina i šahtova, a dodatno veselje predstavlja postavljanje i micanje pješačkog prijelaza kojega pješaci i dalje koriste. Prelaziti križanje s tramvajskom prugom s više od 30 km/h je ludost. U Novom Zagrebu se Avenija Dubrovnik sasvim solidno drži, iako i ona ima svojih dionica koje ti presjeku dušu. Prije par dana sam u Dugavama, izgjegavajući šaht od 5 cm dubine, pogodio šaht od 10 cm. 50 na sat, novi auto i 17" felge. Presjeklo me prek srca. Možda bih fulao oba šahta da su bili označeni ili da je barem ulična rasvjeta radila.
Trebao sam Nivu kupit.
Sve super, ali radiš ono što veći dio mojih sugrađana radi - gledaš samo loše.
Daleko je veći problem organizacije, pa tako nanesu novi asfalt u nekom naselju, a mjesec dana kasnije režu isti taj asfalt, jer su se neke obitelji oslučile uvesti plin npr.
Naravno, bilo bi krajnje idiotno to regulirati na način da nema rezanja nego da se usklade ;)
A šahtovi...jedna od najfascinantnijih stvari na našim cestama. U redu, moraju biti na cesti, ali neka onda budu na sredini trake.