Imao sam jedno 8 godina i u naselju je bio lunapark..
Nije bio klasični ringišpil, nego neka naprava na kojoj se sjedalice vrte krug, ali se paralelno kreću i gore dolje..
Uglavno te sjedalice se "zatvaraju" tako da se spusti neka šipka ajmo reći u visini grudi koja bi trebala osiguravati da ne sklizneš dolje..
Problem je kod mene nastao što sam imao trenirku koja je stvorila točno 0 trenja sa površinom, tako da "gripa" na pozadini nisam imao.
A kako sam bio mali tako sam i bio dosta sitan.
Uglavnom, ubrzo po startu sam skliznuo skoro u potpunosti kroz taj prostor između šipke i sjedalice i sigurno bih pao dolje da me nije mama primila i držala do kraja vožnje..
Nije sigurno da bih poginuo, ali bi se polomio pošteno..
Drugi put me spasio tata. Kupali smo se na moru i ja sam prihvatio ponudu nadolazećeg vala da se malo napijem.
Svakako ništa neobično, ali ovog puta sam se tolko nagutnuo da mi se zamračilo i otkazale su mi noge. Nisam se ni stigao zakašljati.
Vjerojatno bi me izvukli van, ali srećom nikada to nismo saznali jer me tata vidio i dohvatio prije nego sam potonuo..
Ne znam kolko dugo sam dolazio k sebi, ali sam se iz vode ne bih izvukao nikada.
Treća zgoda je malo humoristična.
Naime preživio sam frontalku pri čemu sam ja bio na biciklu, a sa druge strane je bio tegljač.
Srećom, on je bio ukopan na mjestu :)