Upute za uzgoj manijaka

Saka čast Drago.

Nastavljamo se na vrlo točan i jako dobar tekst iz prošlog Buga.

Osvrnut ću se samo na jedan mali dio koji slikovito, ali ispravno pokazuje trenutno stanje u našoj zemlji.

Sve je odmah jasno i sažeto u novinskim naslovima - "Kompjuterske igrice natjerale ga na ubojstvo 18 školskih kolega, 3 profesora i jednog ravnatelja!" To što je tipu diagnosticirana teška depresija +paranoidna shizofrenija dobre ruke pride, osjećaj manje vrijednosti, nesređeni odnosi u obitelji i dostupnost svog mogućeg oružja - iskusne novinarske veličine s pravom zanemaruju. "Jebeš ti to druškane, al' on ti je na hardu imao instaliran Quake 2!!!"

Žalosno, ali istinito.

Žalosno je zapravo da roditelji pokušavaju ići linijom manjeg otpora, dopuštaju drugima da određuju što je ispravno za njihovo dijete, ostavljaju ih prepuštene sebi, ne provode dovoljno vremena ili ne pridaju dovoljno pažnje potrebama i psihološkom razvoju svog djeteta.

Onda je za razne gluposti i za razne tragedije najlakše optužiti glazbu, filmove, igre.

Umjesto da pogledamo sebe i kažemo: "Čekaj, što sam ja trebao napraviti ili trebam raditi da mi dijete ne postane "manijak"."

Koliko god je gospođa mogla imati dobre namjere pišući ovo pismo, toliko je bila u krivu tražeći od drugih da joj kažu što je a što nije dobro za NJENO dijete.

hmz .. nisam bash siguran da nema igara koje su lose za djecu .. 

ja imam dva klinca 6 i 3 .. mladji hoce samo igrati "boks" na ps3 tj. streetfighter 4 .. i onda po cijeli dan tuce brata i djecu u vrticu .. a dam mu da igra mozda 10 minuta mozda svaki drugi dan .. 

ali poludio je od toga .. i samo se sora i sve su mu kretnje mahanje nogama kao Fei Long .. a lud je kada tata napravi uber combo s njim ! :)

stariji gleda ali ne brije bash .. on igra samo pes09 i virtua tenis .. isto mu dam jednu utakmicu da odigra svaki drugi dan ..

al vidis .. mladji se nabrije ali prestane igrati kada mu kazem .. stariji iako mu kazem da moze samo jednu .. dobije zivcani slom kad treba pustiti gamepad iz ruke .. 

cudno je to .. 

igre su fora .. dobro napravljene i dobro producirane .. i sve je nekako fancy .. pa i meni dodje da razbijem zzenu nakon partije streetfightera .. da joj napravim uber combo .. 

sumnjam da ce netko ici direkto kopirati igru .. i ciljat rocktlauncherom .. ali da ga moze nabrijati u to neko adrenalinsko stanje gdje je malo van kontrole moze .. 

da zakljucim .. treba ih kontrolirati .. ja ne bi pustio dijete od 13 godina da igra neku krvavu igru gdje kolje kao lud .. a i ako bi mu dao .. gledao bi kako to podnosi .. 

jel to za njega ili nije .. 

ja se igram cijeli zivot .. i na semaforu odmah izlazim se sorat ako me netko gleda .. 

mozda da nisam igrao toliko quake i slicno .. mozda ne bi bio takav :)

  jako dobar i zanimljiv tekst.

Mišljenja sam da definitivno pretjeruju, i to svuda u svijetu, sa zabranama igara i optuživanjem istih za neke incidente koje naprave ionako mentalno poremećeni ljudi.  

Mozgove mladih ljudi daleko više truju neke druge stvari koje su nažalost totalno dozvoljene i javno prihvaćene, kao npr. gledanje Farme na novoj, ali nitko se ne bi usprotivio protiv toga i rekao "hej, pa ovo zaglupljuje".   Zašto ne usmjere sve kritike npr. prema nedavno održanom finalu lige prvaka koje je zapravo bilo, koliko vidim po vijestima jer me takve stvari nimalo ne zanimaju, zapravo više povod za masovno opijanje, razbijanje i ponašanje kao stoka bez razuma.

Iz vlastitog iskustva znam da igre zapravo u najvećem broju slučajeva zapravo pomažu mentalnom razvoju i razvoju inteligencije općenito, pogotovo kod mlađe populacije, a da o učenju stranog jezika i ne govorimo.

Nadam se samo da će se ljudi napokon opametiti i to u nekoj bliskoj budućnosti.   Igre su umjetnost.

Drago napisao:

"Pa sad - ukoliko se roditelj uopće ne potrudi saznati o čemu se stvarno radi u nekoj igri, onda - vjerojatno da. Neki totalni stranac zna bolje od vas što treba ili ne treba vašem djetetu. Dakle, ubijte se.

Ukoliko se roditelj potrudi shvatiti smisao igre, što uključuje ili "probno" igranje ili čitanje nekoliko recenzija igre, onda je vjerojatnije da će ipak donijeti bolju odluku o tome što je prikladno za njegovo dijete od bilo koga drugoga."

Dakle, roditelji bi trebali unaprijed provjeriti i po mogućnosti utabati svaku stazu kojom će kročiti njegovo dijete? Npr., informatički neobrazovana majka bi trebala naći, pročitati i shvatiti recenziju Fallouta 3, a idealno malo i zaigrati (legalno!) i pobiti nešto mutanata kako bi dobila kvalitetan dojam da li je to prikladno za njeno dijete ili ne? Isto vrijedi i za filmove? Ne znam baš.

Sačuvaj me Bože roditelja koji s lampašem idu ispred djeteta.

Komisija za određivanje prikladne dobi za gledanje/igranje filmova/igara nije rješenje, ali je (IMHO) dio rješenja i rekao bih da ipak ima svoju (uglavnom pozitivnu) ulogu. Svakako je dobro da roditelj ima što bolju ideju čime mu se dijete, ali svijet ide jako brzo naprijed i nije realno vjerovati da će roditelj uvijek biti u stanju procijeniti što je dobro za njegovo dijete - bez obzira na količinu dobre volje i posvećenog vremena.

Što se tiče teorija o tome da nasilne igre stvaraju ubojice i nasilnike, slažem se da su to gluposti.

Btw, prošao sam Fallout 3 i otac sam dvoje djece.

Iz teksta:

Ono što se moramo pitati je: "Smatram li ja da neki američki ili njemački činovnik zna bolje od mene što je prikladno za moje dijete?".

Pa sad - ukoliko se roditelj uopće ne potrudi saznati o čemu se stvarno radi u nekoj igri, onda - vjerojatno da. Neki totalni stranac zna bolje od vas što treba ili ne treba vašem djetetu. Dakle, ubijte se.

Malo je teze roditelju koji ne zna da upali komp (a vecina je takva, srecem ih stalno :)) da ode na google, potrazi recenziju i donese sud o prikladnosti igre. Takvo vjerovatno nisu ni svjesni da postoje razni zanrovi igara, razliciti stupnjevi nasilja/sexa/bilo cega u njima, vec je njima to kineski zid kojeg oni znaju samo po imenu ''igrica''.

To ce se vjerovatno promijeniti kad gamerska generacija (oni koji su u djetinjstvi gejmali) postane roditeljska, ali do tad ce biti opravdano postojanje ovakvih udruga koje upravo roditeljima olaksavaju (ali ne donose odluku umjesto njih), dajuci im smjernice, da odluce da li bi njihovo dijete trebalo biti izlozeno sadrzaju kad je neka igra u pitanju.

Zbog toga smatram da nije sramota obratiti se strucnjacima (ne samo Vama, nego opcenito :)), u potrazi za smjernicom o tome kako dati sve od sebe da dijete ne ispadne manijak, jer smatram da djeca, pogotovo u ranijem djetinjstvu uce oponasajuci druge, a u danasnje internetsko doba, udio roditelja u njihovoj okolini je znacajno opao.

Izolacija nije rjesenje, ali kontrola svakako jeste, iako sve teza gore navedenoj generaciji.

Moji klinci(12 & 8 godina) i mlađi brat(14) igraju od malih nogu

i nisam primjetio bilo kakvo neprimjereno ponašanje niti korak u tom smjeru.

Skroz su mirna i socijalna djeca,bez ikakvog znaka agresije prema drugoj djeci ili ukućanima.

Ustvari,baš igre im služe za ispuh agresije.Od malih nogu ih odgajam u gamerskom duhu,

jasno...uvijek objašnjavam da je to samo virtualna zabava i da se ono što se radi u igrama,

ne radi u stvarnom životu.

Sve to ovisi o djeci, njihovoj prirodnoj inteligenciji, povodljivosti i ostalim faktorima. Ima djece koja po cijele dane igraju nasilne igre i ispadnu normalna. Ja i moj brat smo cijeli život igrali iste stvari (imali smo jedan komp), imamo iste roditelje,a opet smo potpuno drugačiji. On je nagla, glasna, povodljiva i ponekad nasilna osoba, ja sam miran (većinom ), staložen i uvijek pacifista. Po meni svatko od rođenja ima neke karakteristike bolje izražene od drugih i ovisno o okolini se takve karakteristike ili pojaćavaju ili se osoba nauči neke nove koje tada poništavaju nasilne. Ako osoba sa nasilnim "osobinama" cijeli život živi u nasilnoj obitelji (otac tuče majku ili nešto slično), tada je vrlo velika vjerojatnost da ta osoba bude nasilna, ako takva osoba se rodi u "normalnoj" obitelji, može biti da njegovi nasilni nagoni (koje ima usađene) se nikad ne pojave, jer ga je ta obitelj naučila "pravim kvalitetama" koje tada prevladaju "nasilne". Ako takvu osobu "odgaja" računalo (znači roditelji ga ostavljaju nek se samo igra, da se oni ne moraju zabavljati s njim), može biti da bude još bolje nasilna. Tako da po meni je to sve kombinacija osobe i odgoja. Jedna stvar (igre) ne može biti potpuno kriva za nečije ponašanje...

Oni koji pričaju o ovim stvarima trebaju znati da postoji razlika između pojmova genotip-fenotip i pojma okolina-društvo:

- svaka od te dvije skupine vuče na svoju stranu tijekom života

- ali postoji mišljenje da genotip-fenotip sudjeluje u razvoju ličnosti poprilično više od okoline

- a to su dokazala istraživanja na jednojajčanim blizancima

nije los tekst, al mogao si izostaviti navijače, a ubaciti farmu, big bradera, raznorazne debilne sminkerske emisije na ovim tkzv. televizijama, sve ove "informatinve" stranice tipa index/net, pa dalje ove novine oko nas cije zutilo bije u oci...

ja sam za sve oblike zdravog rivalstva i zabave, pa bilo to za kompjuterom kuci ili na igralistu... inace nisam za to da se ide u krajnost s bilo cim... znate onu "ni Bogu se ne valja previse moliti" jer previse je toga sto trebamo vidjeti i napraviti, a to ne mozemo ako cemo biti upregnuti ko vol u jaram

hvala

Odličan tekst! Mislim da nikako nije promašaj što se majka obratila svojim pismom, dapače to je znak da majka brine o psihološkom razvoju svoga djeteta. Po svemu sudeći ona djetetu ne zabranjuje igranje, već je zabrinuta da li je igra primjerena njegovom uzrastu. Uvjeren sam da većina roditelj ne razmišlja u tom smjeru, kako je netko rekao imaju izgrađeni zid - igrice (sve su one jednake jer su im neshvatljive ili jednostavno nisu dovoljno upućeni). Gledajući iz svog primjera - igram računalne igre više-manje nekih desetak godina a moji roditelji nikad nisu pokazali interes, odnosno pokušali razumijeti što ja to radim u tim igrama i što mene zanima, da li je to dobro ili ne. Taj izgrađeni zid od igrica spominjao se samo u slučaju prodike: tipa "okani se tih igrica i uhvati se knjige" i sl. Sličnu sudbinu doživjeli su i svi moji pajdaši s njihovim kućnim odgajateljima. Smatram da bi se roditelji trebali danas više zanimati za svoju djecu. Pripaziti ne samo što djeca igraju (nikako im se ne treba diktatorski odnositi: smiješ igrati to i to, toliko i toliko vremena, ipak malo okom škicnuti neće nikog ugroziti) ali i što djeca gledaju jer puno većih zatupljujućih gluposti donosi nam blagodat televizije. Konzumiranje igara u nekim normalnim granicama nije nikoga ubilo niti mu uzrokovalo duševne boli. Naravno ne treba u životi s ničim pretjerivati pa tako niti s igrama...

Jako dobar članak, zbog toga što se vidi da autor nije baš puno birao riječi i išao je ponegdje i do najnižih granica pristojnosti ali je tekst ipak održao na zavidno dobroj razini.

Pa vidim sad su neki počeli banalizirati stvari i nabrajati konkretno igre koje su "dobre" ili "loše" po naše klince te kako mogu na njih utjecati. Ja bih to malo rezimirao onako globalno gledano.

Dakle radi se o negativnom utjecaju igara na igrače. Posebno na mlade igrače kojima psiha nije još dovoljno ni zrela da mogu shvatiti neke stvari i odvojiti realnost od mašte(što je prilikom igranja tih realističnih igara neophodno)

Osim toga, pitamo se, kakav je to roditelj koji će svom djetetu dopustiti da igra svakakve igre i gubi vrijeme na njima, možda da im čak usput postaje manijak pred monitorom. Kakav je roditelj koji ne vidi da sve nije dobro po njegovo dijete koje će sutra postati ravnopravan član našeg društva.

U čemu je uopće smisao igranja neke igre? Pa pretpostavljam zabava.. ubijanje dosade.. razonoda... to nije sigurno vježba za pljačku banke sutra(?) ili vježba za pripremanje serijskog ubojice psihopate i manijaka(?)

Strašno je to što sve ljudi mogu zamisliti i ostvariti u jednoj običnoj igrici. Nasilje, ubijanje, klanje, silovanja... i da dalje ne nabrajam jer ima puno toga što je negativno...

No razmislimo sad nešto... kod nas je bio rat prije 17-18 godina i sve ovo što sam gore naveo je bila realnost, ljudi su stradavali.. djeca... nije nitko bio biran..

Tad je to bila realnost od koje nismo mogli pobjeći tako što bi smo se ustali ispred monitora.. Noćna mora iz koje se nismo mogli probuditi tako lako. A što je sad? Malo nam je bilo rata pa sad igrajmo igrice u kojima možemo simulirati ratovanje klanje i ubijanje. Dakle a'jmo se igrati nečijih bolesnih umova.

Mislite li da su oni koji su razvili neku nasilnu igru ikada bili u ratu ili su vidjeli u realnosti neke strahote koje "čovjek" može napraviti? Ne nisu sigurno. Da jesu, zapitali bi se što oni uopće kreiraju. Čemu smisao. Tko je krajnji konzument toga? I kako bi to moglo utjecati na njega? To se nitko ne pita a to je možda i najveći problem u svemu tome. Proizvođač nastoji samo svoj produkt dobro probiti na tržište i ostvariti što veći dobit... baš njega briga što bi to sutra moglo uništiti normalna razmišljanja jednog mladog mozga...

Još je žalosnije to što ne postoji adekvatna organizacija koja bi djecu zaštitila od takvih proizvoda.

Što nama znači ona dobna oznaka na stražnjoj strani omota od DVD-a neke igre? Ništa. Dva broja sa jednim + ispred sebe.

Upita li nas prodavač u trgovini gdje kupujemo određenu igru, kome ju kupujemo? Dobijemo li nekakve korisne preporuke i savjete od njega vezano za tu istu igru? Mislim da bi tu politiku oko igara i određivanja publike za koju je neka igra prikladna trebalo puno preurediti. Kad postoje silne zakonske odrednice oko drugih stvari, zašto nebi i oko takvih. Nije moguće da nemamo neke restrikcije oko toga a pišemo ovakve članke potpuno svjesni svega što nam takvo nešto može lošega donijeti. Ali ako smo nemoćni napraviti nešto generalno nismo nemoćni napraviti restrikciju u svom domu...

Dakle neki rezime rezimea bi bio namjenjen roditeljima koji čitaju ovaj tekst.

Upitajte se što želite da vaš klinac sutra bude? Dali da osvane u crnoj kronici u novinama gdje je počinio neki monstruozni zločin ili da bude kompletna osoba i intelektualac!? Što je po vama bolje?

Ne, nije ovo preseravanje već je realnost, samo se malo informirajte o onom monstrumu što je prije par mjeseci u njemačkoj iz čista mira, dakle ničim izazvan, automatom poubijao pola razreda u školi. Vidjet ćete što su mu bili hobiji i gdje je provodio vrijeme...

Nažalost u današnjem multimedijskom društvu samo igre ne predstavljaju jedini problem.. tu je i TV.. razni filmovi, serije, kockanje.. tu su i druge štetne stvari... ali barem krenimo od nečega i barem malo smanjimo loše utjecaje naravno onoliko koliko je to u našoj moći...