Otvoren FSB-ov Centar za aditivne tehnologije

Preksi, nije tak. To "iskušavanje" je zakon i turbo bitna stvar u proizvodnji (pogotovo modernoj), nije to prodavanje magle. Pametniji izraz za to je "rapid prototyping".

Najbolje da pojasnim na primjeru - danas se sjetiš nekog vrhunskog proizvoda kojeg bi mogao serijski proizvoditi, zaraditi novac za sebe, pokrenuti proizvodnju nečega u ovom šupku od zemlje (na stranu sad to što bi stvar vjerojatno išao proizvoditi van :D) i generalno utjecati na boljitak svih nas. No da bi taj svoj proizvod isprobao - vidio kako leži u ruci, kakva mu je ergonomija, kako su dijelovi od kojih se sastoji međusobno povezani, funkcionira li uopće u dizajnerskom smislu i tako dalje - prvo ga moraš napraviti. Ako ideš starim načinom, za taj proizvod ćeš morati napraviti alat pomoću kojeg se on može izraditi, što će te koštati gomilu novca i gomilu vremena, a uz rizik da ti proizvod neće biti dobar, nakon čega svoj skupo plaćeni i mukotrpno izrađeni alat možeš baciti i moraš raditi novi.

Ako taj proizvod ideš printati na 3D pisaču poput ovog, dovoljno je da ga modeliraš, prebaciš u STL i pošalješ na ispis. Par sati kasnije imat ćeš svoj proizvod u rukama. Ako ti se ne sviđa kako je ispao, sjest ćeš za računalo, modificirati model, stisnuti print i nešto kasnije imati u rukama novu i poboljšanu verziju proizvoda. Profesionalni 3D ispis nije jeftin, ali je za nekoliko redova veličine jeftiniji i u svakom pogledu isplativiji od ovog starog načina dobivanja proizvoda kojeg sam maločas opisao. Zato su profesionalni 3D printeri bitni i ultra korisni. Malo tko će na njima štancati gotove dijelove (mada je i to moguće), jer je takvo što neusporedivo skuplje od serijske proizvodnje, ali nema boljeg, bržeg i isplativijeg načina da napraviš sva potrebna testiranja svojeg proizvoda prije serijske proizvodnje.

To je razlog zašto je itekako dobro što je FSB dobio financiranje za ovaj projekt i što je ova Stratasysova mrcina sad na raspolaganju svima koji su zainteresirani za njeno korištenje. 

A što se uguravanja političara u vijest tiče, mislim da je iz moje zadnje rečenice vrlo jasno što mislim o toj praksi :)

PolyJet tehnologija nudi DALEKO više mogućnosti od CNC strojeva, kad je rapid prototyping posrijedi. Od "printanja" kompozitnih materijala, kombiniranja različite tvrdoće unutar istog proizvoda, (što je slučaj baš kod ovog printera na FSB-u), pa do izrade struktura koje nisu izvedive klasičnim proizvodnim tehnologijama.

A što će studenti imati od toga? Misliš da nije dobro da se upoznaju s naprednim tehnologijama i osmišljavaju nove primjene za njih, nego je bolje da rade na, recimo, tokarskim strojevima iz 18.st.?

Izraditi ovakav stroj povlači za sobom neusporedivo veće troškove, jer se ne radi o 3D printeru koji topi neku ABS plastiku i printa Mickey Mouse igračkice. Ovo je vrhunska ultraprecizna tehnologija koja služi u industrijske svrhe i koju si rijetko tko u HR može priuštiti. Zato je sigurno dobar potez da se stroj nabavi putem EU fonda, a onda se njegove mogućnosti "iznajmljuju" tvrtkama i svima kojima treba tako nešto, a drugačije ne bi imali pristup toj tehnologiji.

Ne razumijem otkud odmah potreba da se pljuje po svemu i da se ljude koji vode ovaj projekt naziva lašcima, žicarošima, i neinventivnim guzičarima. Da nije upravo takva praksa možda "kratki sažetak svega što ne valja u ovoj državi"?

(da se razumijemo, nemam apsolutno ništa s FSB-om niti ikoga iz projekta osobno poznajem, osim što sam bio na radionicama u sklopu projekta pa imam malo više informacija)

U članku ti u prvoj rečenici piše model printera 

Podsjeti me za 6 mjeseci, pa ću ti javiti za što se koristi. A možeš i sam pratiti ovdje.

680 tisuća?! pa za tu lovu si je Bandić mogel ne samo uplatit novi auto (prva rata, jasno, cca 10% cijene) nego i položiti kamenčinu temeljčinu na budućoj farmi za (cit.) "jagnjetinu" 

Kako vidim puno komentara o temi koju očito neki ne poznaju dovoljno, a to je projekt Aditivne tehnologije za mala i srednje velika poduzeća, ne mogu a ne oglasiti se kao jedan od članova projektnog tima. Dakle kao prvo, 680.000 EUR je totalni budget za projekt u trajanju od 24 mjeseca. A u njega ulaze mnogi drugi troškovi, a ne samo Connex 350. Njegova cijena sa start kitom materijala (koji btw nije baš jeftin - 3,6 kg košta cca 1.000 EUR) je oko 230.000 EUR. E sad jel si Bandić za to može kupit auto ne znam ...

Drugo je pitanje svrhe projekta. Dakle od 01.04.2013. do sada smo odradili 8 radionica u čitavoj RH kako bismo što više informirali ljude o aditivnim tehnologijama tj. 3D printanju. Odaziv je bio sa preko 350 tvrtki. Pitanje zašto smo kupili Connex za 230.000 EUR, a ne RepRap za 500 EUR.... Tu vrijedi ona stara - kolko para tolko i muzike. A zašto baš Connex? Zato što smo pitali tvrtke koje su htjele odgovoriti na našu anketu što žele oni da kupimo - a ne što bismo mi htjeli. Naša je čak želja bila kupiti 3D printer za metalne proizvode jer takve tehnologije još nema u RH, a potražnja osim u tehnici je visoka i u medicini i u dentalnoj tehnici. No tvrtke koje su se uključile u anketu su htjele nešto drugo i to smo poštovali - ljudi su željeli printer za multimaterijalno printanje. U trenutku raspisivanja javne nabave Connex je bio jedini uređaj koji je to omogućavao.... E sad ako netko misli da može razviti takav stroj za 230.000 EUR, onda mogu zaključiti da nikad nije ništa razvio osim možda proizvoda tipa žličica za kavu. A natječaj na koji smo se javili dopuštao je maksimalni budget od 750.000 EUR. Za te novce možemo jedino kupiti gotovu stvar, pa makar bila Made in Israel. Misli li netko da je bolje onda ne napraviti ništa jer ne možeš ponuditi Made in Croatia? Činjenica je da se aditivne tehnologije u svijetu primjenjuju već od 80-tih godina prošlog stoljeća, a u Hrvata je prvi takav uređaj instaliran 2004. godine. Prvo moramo još dosta toga naučiti da bismo mogli razvijati industrijske printere. Ovaj RepRap je malo bolja Mehanotehna koju naručiš preko weba i sam je smontiraš... Što je u tome Made in Croatia? Imaš samo Assembled in Croatia...

A što se tiče pristupačnosti tvrtkama i studentima. Studenti već rade na jednom manjem uređaju (MakerBot Replicator 2X) modele za svoje seminare i završne radove, a svakako će moći koristiti i Connex. U okviru projekta slijedi i provedba 40 mini pilot projektata sa 40 tvrtki za koje ćemo do kraja kalendarske godine besplatno riješiti po jedan projekt kako bi se sami mogli uvjeriti koliko su aditivne tehnologije za njih korisne ili možda ne. Nakon što projekt završi očekuje se da Centar za aditivne tehnologije ima model samofinanciranja što znači da se kroz njega mora zaraditi i za održavanje Connexa ali i za materijal koji ćemo potrošiti bilo za komercijalne projekte, bilo za studente, bilo za naša istraživanja. Da bismo to postigli moramo itekako raditi na vidljivosti Centra, a sam čin otvaranja je jedan od ključnih događaja. Pa sad ne znam tko ima problema s ministrom koji je simbolično pustio Connex u pogon? MINPO nam je dao podršku i u trenutku prijave projekta (kraj 2011-prva polovica 2012), a ako pročitate kako se zove projekt onda zaista ne vidim ništa spornog da ministar dođe na otvorenje. U konačnici ako gledamo pragmatičnost - da on nije došao otovriti Centar, bi li tamo jučer bilo 4-5 kamera? A vidljivost nam je jako bitna ....

I da, jako je bitno da u Ex Yu nitko za sada nema takav stroj. Zašto? E pa zato što mnogi trebaju specifične modele (prototipove) koji se sastoje i od mekanih i od tvrdih dijelova, a to za sada na ovim prostorima može jedino naš Connex. Koji bi bio smisao kupiti uređaj za lasersko sinteriranje polimernog praha, kada već nekoliko godina tu tehnologiju imaju dvije tvrtke u Zagrebu, a ni njihovi strojevi nisu zauzeti sa 100 % kapaciteta? 

Što se tiče transparentnosti projekta, za to se brine (osim projektnog tima i konzorcija) i agencija koja nadzire provedbu (SAFU), zajedno s MZOS. Baš smo prošli tjedan imali audit nakon godinu dana provedbe projekta i barem usmeno nije bilo nikakvih primjedbi, a pisano izvješće još čekamo.

Ako nekog zanima više detalja o projektu, printeru ili tehnologiji može mi se slobodno javiti na

damir.godec@fsb.hr