Medicina u 2016.

slažem se. medicina se može slikati sa svojim dosezima sve dok postoji farmaceutska mafija. i ja sam radio u jednoj (našoj, nekad velikoj) farmaceutskoj pa znam da je njima sve to samo biznis i jebe im se za ičije zdravlje (osim njihova). 

 Malo Špeka,malo češnjaka,malo meda

Bolestima prići ne da.

 Domoljubi udaraju, valjde bolje narod nije ni zasluzio kad glasa za Mostove, Hridi i slicne gadarije.

Novih vrsta kvalitetnih antibiotika na tržištu nema praktički već desetljećima jer farmaceutskim kompanijama nije dovoljno unosno ulagati stotine milijuna dolara u lijekove koje će ljudi uzeti svega par puta. Puno je isplativije stvarati lijekove koje će kronični bolesnici uzimati cijeli život.

Sere mi se od ovakvih teorija zavjere. Prvo što svatko treba znati je da sve kompanije bilo čega nisu homogeno društvo nego heterogena smjesa međusobno suprotstavljenih pojedinaca. Kao drugo postoji niz neovisnih privatnih laboratorija, istraživačkih cenatara, fakulteta i sl. Do uspostave kartela (odnosno nekakvih dogovora) dolazi samo onda kada svi konkurenti imaju podjednaki proizvod, podjednake cijene gdje bi daljnja međusobna borba bila više štetna nego korisna, a vrlo je upitno da li bi donjela prevagu za ikoga. No to ne znači da ja kao kompanija prestajem istraživat i unaprijeđivat svoj proizvod jer kao prvo postoji opasnost da to radi i moj konkurent i da poremeti eqvilibrijum, kao drugo postoji mogućnost da ja otkrijem nešto revolucijonalno i da pometem konkurenciju i kao treće ne vjerujem ja nikom što je crno pod noktom da će itko od njih poštovat što je kartelom dogovoreno. To što neka kompanija ili možda i više njih ima nekakav lijek kojem paše da xy oboli od neke bolesti uzrokovane mikroorganizmima ne znači da će svi svagdje prestat istraživat druge lijekove zbog toga jer oni od toga nemaju nikakve koristi, ali bi mogli imat ogromne koristi ako otkriju nekakav superantibiotik, jer bi svi kupovali taj antibiotik, a ne više one druge lijekove njihovih konkurenata. 

Valjda je pretpostavka da su sve druge farmaceutske kompanije koje nemaju nekakve skupe lijekove solidarne s njima? Vjerojatno zbog velikog srca i prijateljstva koje međusobno gaje. Jer da, nemojmo mi slučajno otkrit nešto što se prodaje i na tome mlatit lovu kad to može naš konkurent...

Ono što je istina je da su antibiotici do sad bili iznimno učinkoviti i korisni i do nedavno nije bilo potrebe za stvaranjem posebnih, novih lijekova jer je broj ljudi koji bi možda oboljeli zbog "slabih" antibiotika bio nedovoljan da opravda ulaganje u otkrivanje novih lijekova samo za njih. Sad kad se taj broj ljudi povečao i konstatno se povečava itekako ima financijske koristi u tome. Tako da je istina da se kompanijama nije isplatilo ulagat u njihovo istraživanje stotine milijuna, ali ne zbog neke velike urote da muzu jadne kronične bolesnike nego jednostavno jer tih kroničnih bolensika nije bilo dovoljno da opravda istraživanje njihovog lijeka. 

Ista stvar s rakom i teorijama oko njega. Farmaceutska kompanija koja otkrije lijek za rak će pojest profit svih drugih kompanija koje "ne žele" otkrit lijek za rak i svakoj kompaniji koja ima ikakve veze s rakom je itekako u interesu da otkrije lijek jer ukupna profit od toga bi daleko premašila "ove pokušaje liječenja" drugih kompanija, a da ne spominjemo dalje negativne posljedice na direktne konkurente i mogućnosti koje se otvaraju za tu jednu kompaniju koja je naglo postala jedini igrač na terenu.

Novi antibiotici se uistinu i ne proizvode.

Stvar je nacina stvaranja novih ljekova. U razgovoru sa magistricom farmacije iz OB Pula unazad 3tjedna, dotaknuli smo se upravo ove teme. Radi se o nacinu dobivanja lijekova.

Od trenutka kada se odredeni spojevi uzmu u svrhu dobivanja nekog lijeka, oni koji najvise obecavaju, imamo nekoliko tisuca spojeva. Do kraja razvoja lijeka, ako imaju jedan jedini su iznimno sretni. Troskovi nastali u tom procesu su iznimno visoki. Govorilmo ponekada i o 9 znamenkastim brojkama $.

Antibiotici nisu zanimljivi jer za pocetak, skup je razvoj, lako se stice rezistencija na njih, te pacijenti ih piju nekoliko dana do nekoliko tjedana (sa iznimkom antimalaricnih profilakticnih antibiotika i kombinacija za tbc i sl.), dok ako gledamo statine (lijekovi za masnocu u krvi) se piju dozivotno. Oni koji se piju dozivotno. To nije teorija zavjere to je cinjenicno stanje.

Danas se proizvode varijacije na temu vezano za antibiotike. Dodavanje i miksanje razlicitih antibiotika u fiksne kombinacije, specificno usmjerene na odredenu patologiju.

Trenutno je odredena paranoja u zraku kod klinickih farmakologa i infektologa vezana za MRSA-u( meticilin rezistentan stafilokokus aureus)  i VRSA-u(vankomicin rezistentan...), ukoliko dode do spajanja rezistencija... Upitan je rasplet situacije.

Antibiotici su zastarjela tehnologija, budućnost je genska terapija na limfocitima. Antibiotici ne kolaju tijelom 24 sata dnevno, dok se limfociti zavlače na sva mjesta u tijelu, i to 24/7/365. Računajte da će se medicinska struka dobramo promijeniti i da će današnja struktura bolnica biit radikalno promijenjena. Najbolnije će biti za "medicinski industrijski kompleks" gdje će hrpa doktora postati redundantna, ali to će se neutralizirati kroz smjenu generacija gdje će brojčano manji medicinski kadar (potpomognut robotizacijom i automatizacijom) zamijeniti brojčano ogroman stariji kadar.

Kako ide, mi ćemo ovdje u Hrvatskoj u najbolju ruku imati Afričku medicinsku tehnolgiju, vrač tehnologija. :D Tako nam i treba kada smo za političku "elitu" postavili obične nadriliječnike.