Higgsov bozon protiv LHC-a

zato i reko po teoriji koja je ipak malo cvrsce postavljena nego ona o brz. zvuka :)

Da.

Kaosa nema, sve se temelji na brojkama (konstantama i varijablama) i problem je u onome što spominješ - "beskonačna točnost" - ja bih to rekao malo drugačije, ali neka ti bude.

Najbolji primjer su dvije skupine organiziranih pojava - uzorci i dizajn. Tipičan primjer uzoraka su snježne pahulje i fraktali (rezultati matematičke organizacije bez očite namjere), a tipičan primjer dizajna je DNA (rezultat organizacije s namjerom). Dakle, kaosa nema. Od čestice do cijelog svemira sve je utemeljeno na brojkama.

Pošteno si se izrazio "tako bar kaže..." Neodređenost ne znači kaos. Gledaj to kao vrlo složen sustav i, premda početne vrijednosti mogu potaknuti drastično različite rezultate, ipak je to sustav.

Naravno, i ja bježim od tupavih kreacionista (ili idem k njima s baseball palicom), ali te pozivam da razmisliš o slijedećem vrlo zapanjujućem za onog tko malo bolje sagleda stvari:

Izvjesne osnove komunikacijske znanosti kažu da informaciju temeljno opisuju četiri stvari - abeceda, gramatika, smisao i namjera (alfabet, sintaksa, semantika i pragmatika). Dakle, da bi informacija bila informacija, mora poteći od živog bića, s namjerom i mora biti oblikovana po pravilima komuniciranja.

Dalje, nigdje u prirodi nemaš prenošenje informacije među neživim objektima, postoje samo uzorci oblikovani formulama (pahulje, tornado, stalaktiti i stalagmiti, itd.), ali zato u živoj prirodi postoji komunikacija i informacija koja uvijek putuje od živog bića s nekom namjerom (primitivnom ili složenom, svejedno), to nije uzorak, to je dizajn.

DNA ima sve značajke informacije, a i od popularizacije genetike od 50-ih godina prošlog stoljeća svi veliki umovi s tog područja o DNA govore kao o "šifri, kodu, jeziku, informaciji". Zašto?

Zato što četiri osnovna "slova" DNA (A, C, G, T) su tvari (adenin, citozin, guanin i timin) koje bilo gdje u organizmu ili prirodi imaju sasvim drugu kemijsku ulogu, samo u DNA ne rade kao kemija (kao hemoglobin ili peptin u tijelu, itd.) nego kao dio iniformacije za oblikovanje drugih struktura. To je kao tinta i papir - informaciji nije bitno što je prenosi.

Dakle, DNA ima alfabet (A, C, G, T), ima gramatiku po kojoj se mora nešto složiti da bi gen radio, ima semantiku (smisao genetskih rečenica koje daju komande za oblikovanje), a tu je i namjera - oblikovanje konačnog produkta (preko RNA, nadalje).

Bivši voditelj Human Genom Project, Francis Collins, bez obzira što sebe voli nazivati teistički evolucionist, napisao je knjigu "The Language of God" nakon što je završio ono revolucionarno mapiranje ljudskog genoma i rekao neke zanimljive stvari o DNA kao informaciji. A on nije neki priglupi parohijalni kreacionist. U istu skupinu spadaju još neka velika imena s područja stanične biologije, čak i vrhunski Ken Miller koji na sudovima u USA pobija kreacioniste. Oni su dovoljno skromni da priznaju kako još mnogo toga ne znaju kad sagledaju funkcionalnost i složenost DNA.

Njihov autoritet je dovoljan poziv da razmislimo prije nego odbacimo ideju da je DNA informacija. Informacija odakle?

@Faerdhur:

Nisam evolucionist, čak ni biolog, pa ne bih ulazio u detalje s biološke strane.

U vezi informacije u DNA sam nedavno pročitao odličan Dawkinsov esej (mislim u Vragov kapelan). Trenutno sam na poslu, ali navečer mogu poslati ime eseja i knjige, ako želiš. Mojim laičkim jezikom, darvinizam ti govori odakle informacija - iz svijeta oko nas. Iz prostora svih mogućih događaja, vidimo samo uspjehe - jedino su te mutacije (promjena stanja -> informacija) nastavile dalje, a to što mi to tumačimo kao "napredak", "svrhu", "namjeru", "informaciju" je stvar dekodiranja - u nedostatku inspiracije: semiotika nam je dana, semantiku mi stvaramo.

BTW, moram potražiti na netu, siguran sam da se Dawkins dobro zabavio s terminom "teistički evolucionist" :)

Ono na što bih te upozorio je da je definicija informacije iz komunikacijske znanosti koju si koristio jako, hm.. antrpocentrična (ne pada mi na pamet bolja riječ). Mislim da se tu događa transfer definicije termina van domene za koju je valjana, pa se vrlo lako dolazi do krivih zaključaka (npr. u cestovnom prometu definiramo autobus kao masovno prijevozno sredstvo, pa ako izađemo u domenu željezničkog prometa i koristimo istu definiciju, za vlak kažemo da mora biti autobus).

Nije mi jasno zašto misliš da DNA ima namjeru. Oblikovanje konačnog produkta nije "namjera", pogotovo u kolokvijalnom smislu te riječi. Ne daj da te zbune zloporabom semantike. Inače to obožavaju raditi razni new age gurui, ljubitelji "naravnog zakona", "kvantni liječnici" i slični, a u posljednjem desetljeću su to preuzeli i drugi (mada mi se čini da su svi dogmatici to oduvijek radili, samo su to malo bolje prikrivali).

@GoranB

Oprezan sam, naravno, zbog takvog viđenja stvari kakvo opisuješ, ne dam se tako lako navući. Međutim, mnoge druge stvari, onako sinergički, sa ostalih područja znanosti pozivaju me da ustuknem i suzdržim se davanja podrške lijevima ili desnima, evolucionistima ili kreacionistima, kako god. Stoga u mojoj osobnoj zbirci možeš naći i Dawkinsa (ne moraš mi tražiti esej, imam) i J.Diamonda i C.Sagana i K.Millera i Bibliju i M.Shermera i S.Hawkinga, i dosta drugih popularizatora svojih disciplina.

Stvar oko duela ideja "čistog materijializma" i "božanske intervencije" nije nimalo bezazlena, samo nam se spominjanje religije gadi jer smo još u prilično priglupom, barbarskom vremenu neznanja o stvarnosti, ali osobno vjerujem da neće dovijeka biti tako, vjerujem da će nam sav trud poštenih i marljivih učenih ljudi jednoga dana donijeti otkrića prema kojima će ovo današnje uzbudljivo znanstveno prosvjetljenje izgledati kao udaljena zvijezda prema svjetlu dana.

E sad opet idemo u debeli offtopic :)

Nisam ja protiv kreacionističkih teorija, činjenice su protiv njih :)

No sad ozbiljno, odgovor je i za Faerdhura.

Svako znanje koje dolazi izvan zanstvene metode nije znanje nego nagađanje. Kada se to nagađanje predstavlja kao znanje, i još kad to rade ljudi koji su toga svjesni, a uz to su na položaju da mogu utjecati na druge ljude, onda mi se to gadi i protiv toga se treba boriti svim silama. Zvali se oni mediji, gurui, alternativni liječnici, svećenici, mesije, vođe, kako god hoćeš. Svjesno ili nesvjesno, oni iskorištavaju neukost ljudi, i naš urođeni strah od nepoznatog da bi nas zatupili. Pretvaraju nas u intelektualne zombije, jer dogmi ne treba provjera, treba slijepo vjerovanje.

Kada jednom počnem prihvaćati tvrdnje koje nisu potvrđene znanstvenom metodom kao istinite, kada jednom počnem vjerovati u stvari jer je tako rekla baba Vanga, gdje su mi kriteriji? Koja je razlika između mog nevidljivog prijatelja kome se molim, zubić vile, Zeusa, Uri Gelera, BabaRoge, čajnika u orbiti oko Sunca?

Nama dijaloga i "veze" između znanosti i praznovjerja, ne mogu ni postojati. Jedno se bazira na onome što možemo provjeriti, potvrditi i dokazati, drugo se bazira (u većini slučajeva) na onome što mi je mama pričala dok sam bio mali. I zato James Randi još nije izgubio svoj milijun dolara :) - http://www.randi.org/site/index.php/1m-challenge.html

naravno da je nase znanje konacno, napredak ce se zaustaviti ili odumiranjem ljudske vrste, stagnacijom, kolabriranjem svemira ili tko zna cim drugim, ali sve je objasnjivo znanoscu, i svaki sustav je matematicki predvidljiv u teoriji, samo sto je teorija cesto neprakticna...

Vidim da sam opet krivo objasnio što sam mislio.

Iako bih se i ja volio složiti s tobom u ovoj tvrdnji, nisam siguran da ju možemo a priori prihvatiti. A dokaza za nju još nemamo.

Evo primjera: smatra se da je Goedel krajnja granica matematike, da postavlja limite matematičke spoznaje. Ja sam ipak optimist, pa volim mislit da su to samo granice matematičkog jezika kojeg koristimo. No nisam dovoljno stručan da bih mogao ozbiljno doprinjeti toj temi. Ili npr. Heisenberg. Za sada se čini da su to granice naše spoznaje fizičkog svijeta, teorija savršeno odgovara činjenicama. Neki se nadaju da ćemo naći dublji red ispod toga, no... pitanje je otvoreno. U znanosti je uvijek sve otvoreno. Čak i najprecizniju teoriju se možda može popraviti za neku domenu.

Uvijek se sjetim drugog semestra iz fizike, kada je profesor na ploču napisao Gaussov zakon

div E = ρ/ε₀

i rekao: "Ovo je prvi fizikalni zakon koji ste vidjeli u svom životu. Sve ostalo što ste do sada učili su bile aproksimacije".

A sada više nisam siguran da i on vrijedi u svim ovim stvarima koje su se dogodile u fizici posljednjih 50 godina.

U biti, tek sad razumijem što želiš reći - sve je objašnjivo znanošću - da, konceptualno si u pravu. No pitanje je može li se doći do tog objašnjenja znanstvenim putem. No onaj drugi dio, da je svaki sustav matematički predvidljiv - tu se još uvijek ne mogu složiti s tobom. Valjda sam preveliki skeptik :)

Ne, o tome se radi. Prema trenutnim spoznajama, neke stvari nikad ne možemo saznati. Niti mi niti itko drugi, ma koliko naprednu znanost imao. To govori npr. Heisenbergovo načelo neodređenosti - naša stvarnost je jednostavno takva da neke stvari skriva od nas. Jasno, možda postoji neki dublji red ispod toga. No to je u domeni spekulacija, i ne postoje dokazi za to, pa zato ne možemo niti tvrditi tako nešto. Možemo se samo nadati.

­